„Živi Piva, omladila se trava, dom podižu mišice nabrekle, pamti Piva kad vladala je strava, još je bole rane krvotekle“, stihovi su iz pjesme „Dola pivska“ Gorana Jovanovića, poznatijieg kao Timur Tmurni.
Pamti Piva! Svakog 7.juna dođu Pivljani u Dola, pokraj sela Miljkovac, mjesta gdje je 1943.godine folksdojčerska jedinica „Princ Eugen“ uz podršku „Handžar“ divizije za sat ubila 522 ljudi, među kojima i 109 djece, mada tačan broj stradalih još uvijek nije utvrđen. Jedno dijete (Mitre i Mališe Đikanović) nije dočekalo ni da ime dobije – strijeljano je trenutku dolaska na svijet.
U svakom selu pivske župe tih desetak dana 1943.godine, kada je pomenuta jedinica ubila oko 1.260 Pivljana, od čega 549.djece, bilo je po jedno stratište, a Dola su bila najveće mjesto stradanja. Najviše stradalih je bilo iz porodice Blagojević, preko 200, dok je porodica Verun prestala da postoji.
Okupili su se Pivljani i ovog 7.juna da obilježe stradanje svojih plemenika, slavu hrama koji je u Dolima sagrađen, ali i Trojčindan. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki vladika Joanikije sa brojnim sveštenstvom i monaštvom. I ovog 7.juna glasna tišina je parala srca prisutnih, ali i opominjala.
„Na ovom svetom mučeničkom mjestu, na mjestu pivske golgote, na ovom malom Jasenovcu, ovdje sabrani ispovijedamo svoju vjeru i molimo se zajedno sa svetim anđelima, sa svetim apostolima, sa svetim mučenicima”, besjedio je vladika Joanikije i podsjetio da su prije skoro četiri godine pivski stradalnici pribrojani liku svetih.
“Oni su se odmah proslavili pred licem božijim, ali je nama trebalo dosta vremena da prepoznamo njihovu svetost i da se oko njihove žrtve saberemo, pa smo zato i gradili ovaj božiji hram i ovo mjesto uređivali. Ovo je mjesto sveto, ovo je mjesto poklonjenja, ovo je osvećeno mjesto krvlju mučenika. Ovdje treba uvijek doći i pomoliti se Bogu i za oproštaj svojih grijehova i za napredak svojih domova i za napredak svoga potomstva”, poručio je episkop budimljansko-nikšićki.
Zahvalio se predsjedniku Opštine Plužine, Mijušku Bajagiću, koji, kako je kazao, „uvijek pomaže i mnogo čini za sve hramove na području Pive”.
Opet su spomenici, makar za trenutak, ispričali priču o tome da su tog 7.juna 1943. nevine žrtve bile podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca, i da je redoslijed ubijanja u vrtačama bio obrnut, da je „pivsku krvavu bajku“ preživio samo Miloš Glomazić koji je preminuo 1986. godine. U tim dolinama je 1977. godine napravljen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića.
Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Kostadin Pejović, dok će naredne godine domaćin biti Želimir Glomazić.
Pejović je kazao da skoro da nema рorodice u Pivi da nije izgubila nekog svog ili najbližeg srodnika, a samo iz njegovog bratstva je u Dolima sahranjeno njih preko 20.
“Bog je, slava mu velik i svemoguć, podiže se iz pepela fenix Piva, vaskrsnu život potomaka pivskih velikomučenika, kao što vaskrsnuše i njihove duše kod Gospoda”, kazao je Pejović.
Predstavnici opštine Plužine, na čelu sa predsjednikom Mijuškom Bajagićem, kao i borci i antifašisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima. Iz Plužina je grupa od njih petnaestak pješke krenula u Dola i prešla put od 17 kilometara kako bi odala počast pivskim stradalnicima.
Na kraju je održan prigodan kulturno umjetnički program u kome su učestvovali narodni guslar Stanko Knežević, Tatjana Vuković, Marina i Ivana Knežević, podmladak KUD-a "Piva" i Ranko Mićanović, koji je i vodio program. Organizatori pomena su Opština, Centar za kulturu Plužine, Eparhija budimljansko-nikšićka i manastir Piva.
Knežević: Oni koji krivotvore istoriju nijesu dorasli da provjeravaju patriotizam Veličana i Pivljana
Sa Pivljanima su i ovog 7.juna bili pobratimi iz Velike pod Čakorom koje je zbližilo stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom „Skenderbeg“ divizijom, 28. jula 1944. godine za samo dva sata na najsvirepiji način ubila preko 500 ljudi, žena i djece.
U ime Veličana prisutnima se obratio Gojko Knežević koji je podsjetio na veličko stratište koje je, kako reče, i od „jadovna jadovnije i to ne samo po količini pomračenog ljudskog uma, već i po skrivenoj stranici istorije“.
„Ljudski žalimo zbog svih nevinih žrtava bilo gdje da su pale, pa i u najnovijim ratovima za koje, s najviših mjesta, svakako s razlogom, stigoše izvinjenja i pokajanja, ali boli nas to što za više od sedam i po decenija niko ne okaja ovaj udruženi zločin“, kazao je Knežević.
Kako je istakao u „neprijateljskom obruču i sam život bio je veliko junaštvo, svaki Veličanin bio je graničar, a svaka žena i dijete bili su stražari“.
„Zbog onih koji krivotvore istoriju i nacionalnu pripadnost, dovodeći u pitanje našu privrženost Crnoj Gori, poručujemo da ne provjeravaju patriotizam ni Veličana, ni Pivljana, jer za to nijesu dorasli“, poručio je Knežević i u ime bratstva pozvao Pivljane da im budu gosti 28.jula kada će se sabrati da se još jednom prisjete veličkih i gornjo-vasojevićkih velikomučenika.
Bonus video:
