Pljevljak Božo Knežević dobitnik je nagrade Ljekarske komore Crne Gore za najboljeg studenta medicine u inostranstvu.
Vrijedno priznanje Knežević je zaslužio radom i ocjenama tokom školovanja na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Do završetka šestogodišnjih studija Božu je ostalo još pet ispita, koje će bez sumnje, kao i sve do sada, položiti sa najboljim ocjenama.
“Učenje mi je nekako ušlo u krv, pa mi je to kao svaka druga potreba - hrana, voda. Želja da postanem ljekar postoji od 4. razreda osnovne škole, a da nijesam gdje jesam, studirao bih matematiku koja me fascinira”, ističe dvadesetčetovorogodišnji mladić čiji indeks krase desetke i samo jedna devetka.
Stipendista je Vlade Crne Gore i Opštine Pljevlja.
“Tokom studija radim u Laboratoriji za neurofiziologiju kao student, gdje se na animalnim modelima najviše bavim epilepsijama. Pišem studentske istraživačke radove i sa njima učestvujem na domaćim i međunarodnim kongresima. Član sam Studentske sekcije Društva za neuronauke Srbije, i jedan semestar sam bio njen predsjednik, a onda sam se povukao zbog drugih obaveza, da ne bi Sekcija trpjela”, priča Knežević za “Vijesti”.
Nakon fakulteta, kaže da planira da upiše doktorske studije u oblasti neuronauke i ulazak u univerzitetsku nastavu. Namjerava da specijalizira neurologiju, ili psihijatriju.
“Dvije najvažnije stvari u životu, vjeru u Boga i ljubav prema medicini, zasigurno mi je usadila majka, za šta sam joj neizmjerno zahvalan”, naglašava Knežević.
Pored stručne literature i naučnih radova, kaže da u slobodno vrijeme čita uglavnom filozofsku, psihološku i bogoslovsku literaturu.
Priča da mu je omiljena knjiga “Zločin i kazna” Dostojevskog i da voli poeziju Vislave Šimborske, Konstantina Kavafisa i Odiseja Elitisa.
Povremeno se bavi prevodilaštvom sa engleskog, ruskog i grčkog jezika. Voli da putuje i govori stihove. Član je MENSA Crne Gore od 2012. godine, a jedno vrijeme bio je i lokalni koordinator u Pljevljima.
“Ne paniram previše unaprijed. Za mnoge stvari u životu me nosi trenutak, što i nije najsjajnija stvar”, ističe Knežević.
Kao i mnogi uspješni mladi ljudi, Knežević za sada ne razmišlja o povratku u Crnu Goru.
“Razmišljam o naučnom angažmanu u inostranstvu, sve dok su nam na Balkanu opšti kriterijumi srozani, ili ne postoje. Kada kao cjelokupno društvo budemo cijenili kulturu i nauku i počnemo da baštinimo istinske vrijednosti, onda ću poletno pristati da doprinesem osnaživanju naše lijepe države iznutra. Na kraju krajeva, smatram da u ovom vremenu, predanim trudom i prigodnim uspjesima, čovjek može Crnoj Gori doprinijeti mnogo i kada je van nje. Dok se velika energija kod nas rasipa na najprizemnije stvari, na ovaj način Pljevlja i Crnu Goru drugi prepoznaju samo po dobrim i lijepim djelima. Samim tim, naročito sam zahvalan Ljekarskoj komori Crne Gore ne samo zbog nagrade koja mi je dodijeljena, već prije svega zbog činjenice da je riječ o jednoj od luča koje i te kako svijetle u Crnoj Gori. A ova nagrada je, sa obzirom na to odakle dolazi, veliki stimulus za moj dalji trud i potvrda da dosadašnji rad nije bio uzaludan”.
Sve petice u osnovnoj i srednjoj školi
Božo je i tokom osnovne i srednje škole imao sve petice i postizao zapažene rezultate na brojnim takmičenjima.
Kao osnovac osvojio je prvo mjesto na takmičenju u govorenju stihova na ruskom jeziku, iako se takmičio u konkurenciji osnovaca, srednjoškolaca i studenata.
Na Olimpijadi znanja 2011. godine, iz biologije osvojio je II mjesto, a 2013. zlatnu medalju i diploma pobjednika na VI UNESKO ASPnet konferenciji održanoj u Sibiru. Iste godine osvojio je III mjesto na Debatnom prvenstvu Crne Gore u pojedinačnoj konkurenciji. Bio je angažovan kao omladinski aktivista i volonter u više nevladinih organizacija.
Bonus video:
