Za više od tri decenije od kada radi u poljoprivredi, na daleko poznati proizvođač alterantivnih žitarica i zdrave hrane iz Petnjice Avdul Adrović kaže da nije zapamtio godinu lošiju od ove.
Manjim dijelom zbog vremenskih uslova, a mnogo više zbog pandemije koronavirusa.
Za “Vijesti” priča da se upravo u vrijeme sjetve, u martu i aprilu, dogodio prvi talas epidemije u Crnoj Gori, zbog čega nije bilo moguće normalno odvijanje prizvodnih procesa, pa je zasijano svega polovina uobičajenih površina.
“Jednostavno se nije mogao organizovati posao, pronaći radnici, prevoziti do najudaljenijih njiva. Tako će i prinosi ove godine biti manji nego ikada“, kaže Adrović.
Skromni čovjek koji je na čelu Zemljoradničke zadruge, odnosno Agro-kooperative “Vrbica“, nema zato velika očekivanja.
“Ove godine cilj je samo da ostvarimo proizvodni minimum i sačuvamo sjemena za iduću godinu. Jer, to su sve originalna i zdrava sjemena. Ko od poljoprivrednih proizvođača u Crnoj Gori ove godine ostvari rentabilnost, taj će biti uspješan“.
Pored toga što treba sačuvati sjemena, kako kaže, potrebno je napraviti zalihe robe kako bi je bilo do sredine sljedeće sezone.
“To je potpuno prirodna i organski čista hrana, bez genetski modifikovanih dodataka. To treba sačuvati“.
Adrović je odavno primijenio sve standarde koji se zahtijevaju od poljoprivrednika, i jedan je od najvećih, ako ne i najveći, proizvođač organske hrane i žitarica u Crnoj Gori.
Godinama je u okviru Zemljoradničke zadruge “Vrbica“ ostvarivao rekordne prinose, posebno kada je riječ o takozvanim alternativnim žitaricama.
“Ono što je najvažnije reći je to da su to prvenstveno autohtona sjemena, koja su stara i preko stotinu godina. Ta sjemena sam naslijedio od svojih djedova i pradjedova, kada nije bilo nikakve hemije i kada se oralo ralom i konjima. Takva sam ih sačuvao i sada su pohranjena u Banci gena u Podgorici“.
Objašnjava kako je to staro sjeme kukuruza koje je u našem narodu poznato pod nazivom kolomboć ili jarik.
“Osim kukuruza, od djedova sam naslijedio i stara sjemena raži, ovsa i ječma. I ta sjemena sam ustupio Banci gena na čuvanje“.
Adrović je, ipak, ponajviše poznat po proizvodnji heljde, čije sjeme je nabavio iz Slovenije i koje je takođe u potpunosti organsko.
Objašnjava da se najveći dio njegovih proizvoda plasira u Podgorici i Budvi, kao i na sajmovima.
“Kako će biti ove godine kada dođe vrijeme za sjetvu i prodaju - teško je predvidjeti. Niti ima turista na primorju, niti ima sajmova. U ranijem periodu moji veliki kupci su bili naši ljudi u dijaspori, preko kojih je organsko žito stizalo od Evrope do Amerike. Ove godine njih nema, niti će ih biti kao ranije, tako da će i tu biti dosta neprodate robe“.
Dodaje da će viškove uskladištiti i čuvati za neka bolja vremena.
“Imamo sreću da smo ranije izgradili novi magacinski prostor gdje možemo da čuvamo zalihe. Imamo i silose za žito kapaciteta oko 150 tona”.
Svi Adrovićevi zasadi, što je posebno važno, nalaze se na području Bihora, na izuzetno čistom vazduhu i na nadmorskim visinama od 850, do 1600 metara.
Zemljoradnička zadruga “Vrbica” je 2007. godine upisana u Registar proizvođača organske hrane u Crnoj Gori.
Adrović je u ZZ “Vrbica“ počeo da radi još 1984. godine, ali je sa ozbiljnijom poljoprivrednom proizvodnjom heljde, drugih rijetkih žitarica i proizvoda, krenuo prije petnaest godina.
“Vrbica“ ima veliki broj kooperanata, a zasadi se prostiru na području četiri opštine - Petnjica, Berane, Bijelo Polje i Rožaje, na Koritskoj visoravni, kao i dijelu Pešterske visoravni.
“To je veliko područje. I to je bio glavni problem da ove godine organizujemo sjetvu u uslovima zatvorenosti puteva i raznih drugih zabrana, ograničenja i nestašica“, objašnjava Adrović.
Njega, kako kaže, ipak najviše brine odlazak naroda sa sela, posebno u njegovom rodnom Bihoru.
“Zatvaraju se mnogi domovi. Baš kao što bi Lalić rekao, ostaje pusta zemlja“.
Za patike daju 200 eura, a ne znaju šta jedu
Adrović kaže da je jedina dobra stvar koja bi se mogla naučiti iz ove godine to da se više cijeni domaća proizvodnja.
On namjerava da, kada budu bolja vremena, izgradi veći mlin, pa i pogon za proizvodnju bio-čipsa.
“Gledam te mlade ljude. Nije im žao kada treba za moderne patike dati stotinu ili dvjesta eura, a ne znaju šta jedu i šta unose u organizam sa sendvičima i brzom hranom“.
On ističe da i država mora više da pomogne poljoprivredne proizvođače u svim oblastima, i da otvara pogone za proizvodnju hrane na sjeveru.
“Stvari su tu jednostavne. Treba više da se radi u proizvodnji. Potrebno je smanjiti administraciju i socijalu. Ko hoće da radi, kod mene uvijek ima posla“.
Adrović je za svoj rad u oblasti poljoprivrede dobio veliki broj priznanja i nagrada. Prošle godine dobio je prestižno regionalno priznanje koje se dodjeljuje preduzećima sa najboljom bonitetnom ocjenom, ili kako se to stučno kaže bio je “u vrhu bonitetne izvrsnosti“.
Bonus video:
