Iako se nadležne institucije u Crnoj Gori često diče titulama Ramsar staništa od međunarodnog značaja, ne postoji spremnost države da se vrijednosti močvarnih područja zaista valorizuju.
Najbolji dokaz za to su realizacija projekta Porto Skadar Lake i izostanak zaštite Ulcinjske solane.
To je, povodom Svjetskog dana močvarnih područja, poručeno iz ekoloških organizacija. Dan močvarnih staništa obilježava se 2. februara, kada je 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti močvarnih područja.
U Crnoj Gori, Ramsar močvarna staništa od međunarodnog značaja su Skadarsko jezero i Tivatska solila.
Iako je 2015. pokrenuta inicijativa za proglašenje Ulcinjske solane tim tipom staništa, to se još nije ostvarilo. “Ovogodišnja tema Svjetskog dana močvarnih staništa glasi "Močvarna staništa za održivu budućnost".
Imajući u vidu buduću realizaciju projekta Porto Skadar Lake i izostanak zaštite Ulcinjske solane, postavlja se pitanje da li crnogorska močvarna staništa od međunarodnog značaja imaju budućnost, a naročito održivu”, smatra direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.
Skadarsko jezero je upisano u listu svjetski važnih močvara još od 1996, ali prema mišljenju izvršne direktorice „Grin houma“ Nataše Kovačević, ni poslije 22 godine ne samo da Ramsar principi dobrog upravljanja nisu uvršteni u upravljačka i planska dokumenta područja.
Kovačevićeva smatra da je jezero pod prijetnjom trajne devastacije zbog neodrživih hidroenergetskih planova.“Vlada uporno 'gura' zastarjele i prevaziđene planove za izgradnju serije brana na Morači koje će značiti kraj ekosistema i ribarstva na jezeru kakvog danas poznajemo. Tu su i drugi infrastrukturni i mega turistički objekti, komercijalne vile, apartmani kao što je javno mnogo puta komentarisani Porto Skadar Lake. U zonama netaknute prirode se otvaraju građevinski prostori, grade pristaništa, narušava pejzaž, zbog čega postoji realna opasnost da bi Skadarsko jezero moglo biti izbrisano sa liste ramsarskih područja, o čemu je Crna Gora već upozorena iz Sekretarijata Ramsara”, navela je Kovačevićeva.
Jedan od velikih problema, prema njenim riječima, predstavljaju komunalne otpadne vode koje završavaju u rijeci Morači, a dalje u Skadarskom jezeru.
Kovačević i Janjušević se slažu da Solana zaslužuje da se nađe kao prva na listi močvara od svjetskog značaja. To, međutim, ne znači da će ta titula zaista donijeti zaštitu na tom prostoru.
“Kakva budućnost čeka Solanu, najbolje pokazuju parametri nezavisne ekspertske studije, čiju izradu je finansirala EU. Studija je potvrdila da je situacija na Solani alarmantna te da je hidrološki režim u potpunosti neadekvatan potrebama ovog vještačkog ekosistema. Podaci ukazuju na činjenicu da je nastupilo narušavanje ekosistema i počela transformacija tipično zaslanjenog staništa u slatkovodni. U prilog tome govore i podaci o broju flamingosa kojih je 2012. bilo i do 2.500 jedinki, dok je danas taj broj pao ispod polovine a u pojedinim periodima jedva i prelazio nekoliko stotina jedinki”, kazala je ona.
Najvažnije je, kako tvrdi, da hidrološki režim Solane mora biti identičan onome potrebnom za proizvodnju soli, jer će do tada stanje na Solani biti stvar proizvoljne i nespretne manipulacije vodama, a Solana će zimi biti poplavljena, a ljeti pustinja.
Peticiju potpisalo 1.000 ljudi
Janjuševićeva navodi da se, nakon četiri godine, više nego ikad dovodi u pitanje politička volja da se zaštiti Solana.
Da ne bi čekali da se ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović "raspita čija je Solana", CZIP i Društvo “Martin Šnajder Jakobi”, pokrenuli su peticiju sa zahtjevom Savjetu za privatizaciju da dostavi traženo mišljenje Privrednog suda i konačno riješi dilemu od javnog interesa. Za 10 dana od kad je peticija pokrenuta prikupljeno je skoro hiljadu potpisa.
Bonus video:
