U životima porodice Ratka i Savete Vuković iz Motičkog Gaja kod Žabljaka, 1. februar predstavlja poseban dan.
Dan kada su 1977. godine zasnovali bračnu zajednicu, nakon godinu dana dobili su blizance Mirjanu i Mirka, a godinu potom Miraša.
“Planirano je samo da se tog dana vjenčamo, ostalo je nastupilo spontano i, eto, desilo se da sve troje naše djece budu rođeni na taj dan. A i vjenčanje se dogodilo bez velike pompe i priprema. Saveta je privatno stanovala. Poveo sam je iz stana. Nas dvoje, dvoje kumova i dva djevera pravo u Opštinu, kod matičara. Sklopismo brak pa tek onda u Motički Gaj gdje nas je dočekala majka Rada, dva brata i sestra. Svadba je uslijedila tek nakon toga”, priča „Vijestima“ Ratko.
Kazao je da je Savetu vjerio dvije godine ranije, nakon čega je otišao na odsluženje vojnog roka.
Savetu, rodom od Lazovića sa Lukova kraj Nikšića, posao konobarice je doveo na Žabljak.
Zagledali se jedno u drugo, stvori se ljubav.
“Nije bilo nimalo lako. Dođoh u porodicu u kojoj je sve odisalo harmonijom, ali se puno radilo. Štala puna goveda, obori sa desetinama ovaca, dosta posla po kući . Oranje, kosidba i plastidba. Trudila sam se da pomažem koliko mogu. Tako i zaova i djeveri. Najviši teret podnosila je svekrva Rada, nadaleko priznata planinka”, kaže Saveta.
Za svoju prvu trudnoću kaže da nije znala da nosi blizance, a u bolnicu je otišla pješke - tri kilometra dugom prtinom u velikom snijegu.
“Nije tada bilo ni ultra- zvuka, niti ginekoloških pregleda, jer u Žabljaku nije bilo ginekologa. Ni babica Božidarka Glomazić nije znala da nosim blizance. Ona je sama pristupila porođaju, ispostavilo se vrlo komplikovanom. U 7.30 časova rodila se Mirjana, a četiri sata kasnije Mirko. Tri dana nije zaplakao. Božidarka je neprekidno bdjela nad njim, a njegov plač je i nju obradovao koliko i mene”, sjeća se Saveta. Napominje da je bio spreman u pomoć da krene ginekolog iz Pljevalja, ali mu je nakon što je porođaj završen javljeno da ne dolazi.
Ratko je dolazak na svijet svoje miljenice dočekao pred bolnicom, a onda se sa sa društvom našao u hotelu gdje su proslavljali Mirjanino rođenje. Njegova braća su kod kuće čekali da im se uhvati muštuluk.
Sve je bilo spremno da se to na crnogorski način oglasi. Kad su dobili glas da se rodila djevojčica, pripremljeni “arsenal” je vraćen u kofere.
Niko nije znao da se čeka i drugo dijete.
Ali, četiri sata kasnije odjeknuli su plotuni i detonacije jer im je stigao glas da se rodio i Mirko.
Mirjana i Mirko još nijesu prohodali a na njihov prvi rođendan rodio se Miraš.
“Troje djece u pelanama. Nije bilo 'pampersa' već one tkane. Bez veš mašine, jer u u selu tada nije bilo vodovoda. Svakodnevno sam ručno prala a pelene na ispiranje nosila na skoro dva kilometra udaljen izvor, Stublinu Vojinovića”, prisjeća se Saveta.
Ratko, mašinski tehničar u Komunalnom preduzeću sa 18 godina postaje glava porodice jer su 1972. godine ostali bez oca.
“Trebalo je održati gazdinstvo, a sebi sam zadao da tako mora. I dalje smo se bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Braća i sestra su rasli, jačali i pomagali. A ja postajao sve zadovoljniji jer smo uz porodičnu slogu uvećavali gazdinstvo. Nijesam se družio sa svojim vršnjacima već sa starijim ljudima koji su mi prenosili svoja iskustva i davali savjete”, kaže Ratko.
Godinama su njihove livade kosile mobe sa desetinama mobenika, a rekordna je ona iz 1983. godine kada ih je bilo 76.
Ratko je i dalje u Komunalnom preduzeću. Saveta je penzioner. Mirjana je diplomirana fizioterapeutkinja, zaposlena i majka Janka - učenika drugog razreda. Mirko i Miraš su vlasnici popularnog žabljačkog kafea „Oro“.
U Miraša dvije četvorogodišnje bliznakinje Martina i Katarina. Puna je kuća dječije graje.
Kakva će biti 1. februara, dana koji na određen način obilježavaju kao Sveti Tripun, slavu Vukovića - Motika, na koju su ponosni.
Neskriveno kao što je Ratku i Saveti žudnja da i Mirko formira svoju porodicu.
Bonus video:
