U sobičku okićenom injem, vlagom i memlom, sa petoro od ukupno osmoro djece, četrdesetsedmogodišnja Bjelopoljka Enesa Selimović preživljava svoje najteže dane.
Reporterka "Vijesti" posjetila je bez najave, na minus pet stepeni, u romskom naselju u Rakonjama, gdje Selimovići žive bez vode, ogrjeva i struje već godinu dana.
Uz stari šporet na drva, nakupljenu garderobu u jednom uglu, u vlažnoj sobi se umjesto kreveta nalaze improvizovani dušeci.
Jedan od njih, do pola mokar od vlage, dijelom je zatvarao tek jednu od mnoštva šupljina u vanjskom zidu kroz koji je fijukao ledeni vjetar.
"Srce mi se steže kad vidim moju djecu koliko pate. Ovih dana po malo izlomim drveni dio od nekih prozora sa otpada, pa malo založim šporet da im nešto spremim da jedu, kad imam od čega", kaže Enesa.
Na odlazak u školu, u takvim uslovima, niko i ne pomišlja.
Nemoćna žena kaže da je oronulog zdravlja i da je teško bolesno i dvoje djece.
"Imala sam infarkt, migrene, ruke mi se koče... Kada se sagnem - padam u nesvijest".
Njenu djecu, kako kažu, nikada niko nije obradovao poklonom ili pozivom da izađu i druže se.
Ne znaju ni za školu.
"Evo, vidiš kakav je ovo život. Ne mogu ovdje ni da ih okupam i prehranim - kako to da uradim, da se pomrznu".
Enesa priča da je nekada mogla mnogo da radi i da bi po nešto zarađivala, ali da sada ne može zbog bolesti. “Ovdje preko puta je kuća moje svekrve kod koje se ponekad djeca ugriju, a često nam da po naručje drva da naložim šporet i spremim da nešto pojedu, kad imam od čega”.
Enesa kaže da je kod majke, više nego kući, i njen suprug, koji povremeno zaradi po neki euro i kupi djeci hranu. Tvrdi da je žrtva ukidanja naknada za majke i troje djece, jer je u međuvremenu ostala i bez socijalnog primanja. “Prije penzije sam primala socijalu i dječji dodatak, a evo pola godine ni odkuda ni centa. Recite vi meni šta da radim, niko neće da se okrene na nas, djeca mi se smrzoše gladna, a ne daju mi da prosim. Ne bih ni ja prosila da mi djeca imaju šta da jedu”.
Selimovići nemaju kupatilo, a vanjski toalet odnio je Lim. Njen sin Esmir (18) kaže da mu je teško da gleda majku kako se muči sa njima, ali da mu je još teže zbog braće i sestara, naročito najmlađe koja ima 10 godina. “Kada bi mogao, radio bih bilo šta i bilo gdje. Ovako nam je svima preteško”.
Svi koji žele da pomognu porodici Selimović mogu to da učine na žiro-račun 555-9001814588-77, kod Addiko banke AD Podgorica, ili pozivom na telefon 069 737 524, za drugu vrstu pomoći.
Bonus video:
