Tradicionalnih stočarskih planinskih naselja - katuna, na planinama oko Berana sve je manje, a neki su čak i potpuno napušteni.
U katunu Bojovića, na Jelovici, stočara više nema, iako ih je sedamdesetih godina prošlog vijeka bilo 35, dok u katunu Lazi Zečevića ima još samo jedan stočar od nekadašnjih 20.
Slična je situacija i u katunima koji pripadaju mještanima Lubnica. Oni ističu da su nekadašnje stočare zamijenili vikendaši i izletnici.
“Od izletnika i vikendaša lokalna zajednica nema nikakve koristi, jer oni dođu, vide i odlaze, ali ne troše novac ovdje. Zato na Jelovici više skoro i da nema stočara, iako se zna da su nekada katuni bili puni domaćina iz više beranskih i andrijevičkih sela“, priča predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković. Prema njegovim riječima, hrana se nije, kao danas, kupovala u prodavnicama, nego se sve moglo naći ovdje, kod vrijednih proizvođača, od mesa, do sira i ostalih mliječnih i drugih proizvoda.
“Sada više nema tako jakih gazdinstava kao nekada. Zato se ne treba čuditi što izletnici i roštiljdžije, umjesto stočara i čobana, zauzimaju Jelovicu. Jednostavno, ljudi su zbog nesigurnosti napustili sela“, ističe Raković. Slično pričaju i mještani Vinicke, žaleći što je došlo do odumiranja stočarske proizvodnje i narušavanja prirodnog sklada na planini.
“Nekada su se ovdje, uz narodna veselja, na ražnju okretala domaća jagnjad, a danas se na roštilje stavlja samo meso iz marketa, brazilsko“, kaže stanovnik ovog beranskog sela Slobo Zečević.
Predstavnici seoskih mjesnih zajednica tvrde se razvoj poljoprivrede i stočarstva ne stimuliše na pravi način i da to potvrđuje stočni fond koji je desetkovan u odnosu na neka ne tako davna vremena.
Oni navode da uzroke ovako negativnih trendova, između ostalog, treba tražiti i u podacima koji govore da je država posljednjih godina umjesto drugih stimulativnih mjera dodjeljivala socijale mladim radno sposobnim ljudima.
“Država u posljednjih dvije decenije mladim ljudima, koji imaju zemlju i mogućnost da se bave stočarstvom i poljoprivredom, dijeli socijale. Na taj način mladi radno sposobni čovjek pretvara se u invalida, umjesto da mu se dodijeli povoljni dugoročni kredit i garancija da može svoje proizvode prodati na tržištu“, kaže stanovnik sela Šekular Vesko Davidović.
Sličnog mišljenja je i predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović koji tvrdi da država nije preduzela nikakve mjere da stimuliše mlade ljude da rade i da žive od svoga rada.
“Na ovim prostorima se oduvijek teško živjelo, ali su ljudi imali volju da rade, jer su znali da nemaju drugog izbora. Danas su došla neka druga vremena. Omladina i ne pokušava da se bavi stočarstvom“, kaže Lainović.
Prema mišljenju mještanina sela Kaludra Radovana Anđića, otkup uglavnom vrše nakupci, pa su proizvođači lišeni potrebne sigurnosti koja bi im davala dodatni stimulans da se time bave.
“Danas u Kaludri ima jedva 50 stalno naseljenih domaćinstava. Nekada su u Kaludri uzorni stočari držali od četiri do šest hiljada ovaca i na stotine krava. Danas se taj brij znatno smanjio, iako se Kaludra po tom pitanju znatno bolje drži od ostalih sela, jer na katunu Kaludarske kape još ima čobana i ovaca“, kaže Anđić.
Stanovnici Mjesne zajednice Dapsiće ističu da je na planini Cmiljevici, gdje tradicionalno izdižu mještani iz naselja koja gravitiraju ovom seoskom centru, sve manje stočara, a sve više mještana koji prave vikendice.
“Torovi na Cmiljevici su iz godine u godinu sve prazniji. Smjena generacija uslovila je da nema ko da naslijedi stočarske poslove. Mladi se okreću nekim drugim stvarima. Ali, zato sve više ima onih koji prave moderne vikendice, tamo gdje su njihovi djedovi napasali stoku“, kaže jedan od mještana. Navodi i da turisti sa zapada ne traže samo moderne eko-katune, već tradicionalna seoska domaćinstva.
“Evropska unija u pristupnim pregovorima, kada se radi o poljoprivredi, sigurno neće pitati koliko ima vikendica na Cmiljevici, već koliko na planinama ima čobana.“
Bonus video:
