Roditelji i nastavnici moraju dosljedno i konzistentno poštovati sva pravila prevencije koronavirusa, jer se djeca na njih ugledaju, kazala je psihološkinja u Instititu za javno zdravlje Marija Pašić.
Ona je kazala da će se djeca osjetiti nelagodno i zbunjeno, ukoliko primijete neusaglašenost između onoga što njihovi modeli govore i rade, i da postoji veća vjerovatnoća da će razviti neke simptome anksioznosti.
Pašić je podsjetila da su u mnogim zemljama škole zatvorene.
“Dok je Crna Gora pristupila hibridnom sistemu organizovanja nastave, što znači da neka djeca pohađaju nastavu sa skraćenim časovima, a neka uče online”, kazala je Pašić u intervjuu za PR centar.
Prema njenim riječima, u ovom trenutku se taj pristup smatra najboljim, kako zbog prevencije koronavirusa, tako i u kontekstu očuvanja mentalnog zdravlja djece.
“Veliki broj istraživanja iz različitih zemalja bavio se temom mentalnog zdravlja u kontekstu pandemije koronavirusa. Anksioznost predstavlja jednu od psiholoških posljedica koja je izazvana COVID-om 19, koja je učestala ne samo kod odraslih, nego i kod djece“, objasnila je Pašić.
Sa tim izazovom se, kako je pojasnila, mogu suočiti samo ako prihvate trenutnu situaciju.
„Moramo prihvatiti da ćemo određeni period živjeti sa koronavirusom, da ćemo morati dosljedno da nosimo maske, da pošujemo fizičku distancu i održavamo higijenu ruku. Štitimo jedni druge. Moje je pravo da ne komuniciram sa nekim ako ne poštuje pravila komunikacije i kulture u sadašnjem kontekstu“, kazala je Pašić.
Prema njenim riječima, roditelji i nastavnici predstavljaju autoritete i modele na koje se djeca ugledaju.
“Neophodna je usaglašenost ponašanja i onoga što govore roditelji i nastavnici. Oni moraju biti adekvatni modeli djeci, da dosljedno i konzistentno poštuju sva pravila prevencije, a na njih će se djeca ugledati“, navela je Pašić.
Ona je objasnila da su najpogođenije porodice one sa niskim mjesečnim primanjima, djeca koja su senzitivnija, koja već maju probleme u ishrani, socijalizaciji, ili u ponašanju.
"Kao i ona koja se nalaze u kontekstu porodičnog nasilja", dodala je Pašić.
Ona smatra da je vrlo bitno da nastavnici imaju komunikaciju sa roditeljima i da te činjenice na umu imaju, kako oni, tako i nevladine i vladine organizacije koje se bave pravima i razvojem djeteta.
“Neophodno je da nastavnici budu što više kreativni, kako u osmišljavanju nastavnog sadržaja, tako i u koncipiranju programa. Potrebno je da se nijedno dijete ne osjeća izolovanim. Ukoliko se neki predmeti obrađuju putem timskog online rada, svako dijete mora da bude pripadnik neke grupe“, pojasnila je Pašić.
Kako je dodala, neophodno je da roditelji i nastavnici pomognu djeci da struktuiraju dan.
„Djeca trenutno imaju iluziju da imaju višak slobodnog vremena. Međutim, nemaju. Neophodno je da dijete u toku dana ima program za učenje, pogađanje online nastave, za boravak u prirodi, relaksaciju i za druge fizičke aktivnosti“, navela je Pašić.
Bonus video:
