Mladi ortoped iz Berana, Milić Mimović, tek se vratio sa specijalizacije i već u prvoj sedmici rada inficirao se koronavirusom.
On je to doživio kako vlastiti peh, ali je sasvim svjestan, kako kaže, da je riječ o riziku profesije, jer se u Opštoj bolnici u Beranama, koja je kovid centar za sjever, inficirao značajan broj ljekara i medicinskih radnika.
“Pazio sam se izvan posla maksimalno, zbog roditelja koji su stari. Čim sam čuo da su neki od kolega dobili temperaturu i da su testirani, ja sam se izolovao i već poslije dva dana i sam sam dobio temperaturu. Osim temperature, nisam imao nikave druge probleme, tako da svoju kliničku sliku mogu opisati lakšom“, priča dr Mimović za “Vijesti”.
Kaže da je zarazio suprugu, ali i malo dijete koje je jedan dan imalo temperatutru. Nije testirano, ali je provelo propisano vrijeme sa roditeljima u izolaciji.
“Poslije dva uzastopna negativna testa, nedavno sam se vratio na posao“, kaže Mimović.
On poručuje onima koji su skeptični prema postojanju korone da virus postoji i da su najneophodnije preventivne mjere - higijena ruku, maska i distanca.
“O ovom virusu se vrlo malo zna i ne može tu mnogo da se uradi, sve zavisi od imuniteta, od osobe do osobe. Liječimo simptome, ali nema lijeka za uzročnika“.
Rizik profesije možda je najbolje osjetio načelnik infektivnog odjeljenja Opšte bolnice u Beranama, dr Milovan Živković, koji je od početka pandemije bio na prvoj liniji fronta. U proteklih nekoliko mjeseci, od pojave novog koronavirusa u Crnoj Gori, tri puta se po četrnaest dana našao u samoizolaciji zbog sumnje da bi mogao biti zaražen kovidom 19. Dva puta je uzbuna bila lažna, ali ne i treći, kada se ispostavilo da je poslije nadljudskih napora i maksimalnog izlaganja opasnostima tokom liječenja pacijenata, i sam inficiran.
“Imao sam lakšu do srednje tešku kliničku sliku. Blaža upala pluća, obostrana. Tempereatura je trajala dva dana, a zatim još sedam-osam dana malaksalost i slab apetit. Poslije toga se stanje poboljšalo, i evo, već petnaest dana, nemam više nikakvih simptoma“, priča dr Živković.
Doktor medicinskih nauka u oblasti infektologije tako je bio u prilici da na sopstvenom primjeru provjeri koliko je virus opasan protivnik i kako je to biti i ljekar i pacijent istovremeno.
“Možda bih, zapravo, mogao i reći da je kod mene bila blaža klinička slika, s obzirom na to čega sam se sve nagledao za posljednja tri mjeseca neprekidnog rada. Za to vrijeme bilo je oko tri stotine hospitalizovanih u našoj bolnici i nekoliko desetina preminulih, ne bih znao tačno da vam kažem, jer sam već mjesec odsutan zbog bolesti“.
U beranskoj bolnici preminulo je više od 60 zaraženih...
Prema Živkovićevim riječima, ljekari i zdravstveno osoblje beranske Opšte bolnice još su izloženi velikom naporu i neprekidnom dvadesetčetvoročasovnom radu.
“U jednom momentu imali smo 73 oboljela, od kojih je više od 30 zahtijevalo kiseoničku potporu i spadali su u grupu teških bolesnika“.
On kaže da je zdravstvenom osoblju posebno bilo teško u ljetnjim mjesecima, julu i avgustu, kada su morali biti u zaštitnoj opremi na visokim temperaturama i kada je bilo jako teško izdržati smjenu.
“Radni dan je počinjao, kao i obično, sa vizitom. I sada vi zamislite kada imate 70 pacijenata u bolnici. Svakom pacijentu da posvetite makar pet minuta, to pomnožite i dobićete trista pedeset minuta, ili skoro šest sati samo vizite“.
Odmah nakon toga slijedi rad u ambulanti, a dva puta sedmično, srijedom i subotom, infektolozi iz Berana odlazili su u Bijelo Polje, gdje ih je takođe čekala ambulanta, tako da su dva infekologa beranske bolnice dnevno radila po 12 sati, pa i više.
U pomoć im je priskakalo još četvoro internista, a po potrebi je angažovana i služba anesteziologije.
“Zaštitne opreme smo čitavo vrijeme imali u dovoljnim količinama, ali ono što je palo na zdravstveno osoblje je bio veliki teret i dovodio je do toga da jedan dio zdravstvenih radnika, među njima i ljekara, ispadaju iz sistema, jer su i sami dobili korona virusnu infekciju, što se dešava i u svijetu“.
Novinar “Večernjih novosti” iz Berana Milutin Sekulović doživio je bliski susret sa koronom, ili kako on kaže, virus ga je prigrlio “ne baš nježno“, i “obezbijedio“ mu druženje sa laborantima, radiolozima, ljekarima, tako da najbolje razumije ono o čemu oni pričaju.
“Gledao sam jednog dana, čekajući na pregled, pet sati sestre i ljekarku u skafanderima, kako mirno, u prostoriji koja je nekada bila svlačionica za osoblje, na ‘ugodnih’ plus 30 stepeni, pokušavaju da pomognu nevoljnicima, kao rodu najrođenijem. Svjedok sam gotovo horor scena da dvije sestre vade krv pacijentima i šalju na analizu, dok ljekar koji je na ispomoć stigao iz Kotora, na drugom kraju te mini prostorije gleda snimke, nalaze i prepisuje terapiju i upute ljudima iz čijih očiju se i te kako čitao strah”.
Njemu bi, kaže, bilo žao da “mnogi zdravstveni junaci kojima je odlazeća vlast fingirala aplauze u martu-aprilu, kada je korona bila’u povojima’, ostanu daleko od očiju javnosti”.
“Strah me je da ćemo kao društvo ostati dužnici tim ljudiima koji su zaboravljali na umor, glad, žeđ, porodice i obaveze, bdijući danonoćno nad ogromnim brojem pacijenata, od kojih su mnogi tu stigli zahvaljujući i svom nemaru. Ostaćemo im dužnici i mi novinari, koji smo zaobilazili te kovid ambulante, centre, hodnike bolnica, i javnosti servirali priče iz političkih kuloara”.
Šest ljekara na 2.500 do 3.000 zaraženih
Doktor Živković ocjenjuje da je borba protiv korone u beranskoj Opštoj bolnici bila uspješna, s obzirom na broj inficiranih, kojih do današnjeg dana samo Beranama ima više od hiljadu - aktivnih i onih koji su prebolovali infekciju.
On podsjeća da kada se sve sabere, na području koje je gravitiralo Opštoj bolnici Berane bilo je između dvije i po i tri hiljade oboljelih.
“To je blizu trećine oboljelih u čitavoj Crnoj Gori. A na taj broj bila su angažovana samo dva infektologa i četvoro internista. Ti ljudi su radili neumorno, bez godišnjih odmora, jer ih u tim uslovima nisu mogli koristiti“. Živković je apelovao na ljude koji se bave teorijama zavjere, odnosno time da li je virus napravljen u nekoj laboratoriji, da li je djelo Kine, Amerike ili neke druge svjetske sile, da to ne čine.
“Nemamo ništa od toga da li je virus vještački ili prirodni. To jednostavno ljudima ne pomaže“.
On moli sve građane da se uozbilje jer je, kako naglašava, riječ o teškoj bolesti, koja je samo u Crnoj Gori odnijela više od 150 života, i što je učinilo da je jedna od zemalja koja je najviše pogođena, s obzirom na broj stanovnika.
Bonus video:
