IPA odlikovala Janjuševića: Nagrada za humanost nakon porođaja u šumi

“Značka je uručena u znak poštovanja za humano djelo koje je nesebično uradio, ne dvoumeći se nijednog trenutka da će ga eventualna loše pružena pomoć, jer to radi prvi put, koštati titule omiljenog i humanog čovjeka... Hvala mu na pokazanoj hrabrosti i divnom gestu”, navodi se na sajtu IPA

33571 pregleda 221 reakcija 9 komentar(a)
Značka, zahvalnica i članska karta, Foto: Privatna arhiva
Značka, zahvalnica i članska karta, Foto: Privatna arhiva

Internacionalna policijska asocijacija (IPA) odlikovala je za humanost bivšeg učitelja i policijskog inspektora Momira Janjuševića koji je 27. avgusta u pljevaljskom selu Poblaće pomogao migrantkinji da na svijet donese bebu.

Značku, zahvalnicu i člansku kartu IPA, Janjuševiću su uručili predsjednik Sekcije Vojo Dragović i komandir granične policije u Pljevljima Radoje Živković.

“Značka je uručena u znak poštovanja za humano djelo koje je nesebično uradio, ne dvoumeći se nijednog trenutka da će ga eventualna loše pružena pomoć, jer to radi prvi put, koštati titule omiljenog i humanog čovjeka... Hvala mu na pokazanoj hrabrosti i divnom gestu”, navodi se na sajtu IPA.

Riječ je strukovnoj organizaciji policajaca - udruženju građana, koja okuplja više od 400.000 članova organizovanih u više od 60 država širom svijeta.

IPA je jedinstvena međunarodna organizacija policajaca, bez obzira na funkciju, rang, jezik, pol, rasu, religiju.

Piše i da je politički i poslovno potpuno nezavisna i nevezana ni za jedno drugo udruženje ili instituciju.

Janjušević kaže da je počastvovan njihovim gestom, te ovim putem želi da iskaže zahvalnost Dragoviću i Živkoviću i Upravi policije.

“Zahvaljujem se svima koji su me nakon objavljivanja teksta pozvali da mi čestitaju na hrabrosti i prisebnosti. Svi su čuli za moju priču i dobio sam mnogo poziva u znak čestitke i zahvalnosti. Želim da kažem da je ono što sam uradio bio jedan instiktivan gest i ljudska reakcija, a to bi uradio i bilo ko drugi da je bio na mom mjestu. Posebno želim da se zahvalim na pozivima koje je u znak čestitke dobio od kolega iz organizacije penzionera Ministarstva unutrašnjih poslova, na čelu sa Dragomirom Đerkom Đerkovićem, koji godinama pomažu penzionerima koji se nađu u teškoj situaciji”, kazao je sedamdestčetvorogodišnji Janjušević.

Dok sam išao prema kući razmišljao sam da mi je za presijecanje pupčane vrpce potreban nož ili makaze, konac da to zašijem, topla voda i peškir. Sve sam to uzeo iz kuće sjeo u kola i vratio se do migranata. Kada sam im pokazao šta sam donio, po njihovom izrazu lica shvatio sam da niko ne umije da presiječe pupčanik i da ja to moram uraditi. U tom trenutku prisjetio sam se riječi moje pokojne babe...

“Vijesti” su ranije objavile da je zahvaljujući njegovoj prisebnosti i hrabrosti, migrantkinja iz Avganistana, koju su porođajni bolovi zatekli u Janjuševićevom rodnom selu Poblaće, nedaleko od granice sa BiH, donijela na svijet zdravu djevojčicu. Iako nije znao nijednu riječ njihovog jezika, Janjušević je uspio gestikulacijom da se sporazumije sa ženom, koju je sa još tri odrasle osobe i djetetom starosti oko četiri godine zatekao u šumi nedaleko od kuće.

Janjušević sa novim prijateljima i ekipom Hitne pomoći nakon porođaja u šumi
Janjušević sa novim prijateljima i ekipom Hitne pomoći nakon porođaja u šumi foto: Privatna arhiva

“Po gestikulaciji sam ukapirao da od mene traže da pozovem Hitnu pomoć. Prvo sam pozvao policiju, a oni Hitnu pomoć koja je odmah krenula u selo. Znao sam da im treba dosta vremena da dođu, s obzirom da je selo daleko od grada kao i zbog činjenice da se lokalni put rekonstruiše i da je jedna dionica u veoma lošem stanju. U međuvremenu, trudnica je imala sve jače bolove. Nije dugo prošlo, začuo se plač bebe koju je prihvatio otac. Odmah sam shvatio da ću morati da obezbijedim nož ili makaze za presijecanje pupčanu vrpce, s obzirom da migranti nisu imali nikakav pribor sa sobom. Rekao sam im da sačekaju i požurio sam prema mojoj kući. Dok sam išao prema kući razmišljao sam da mi je za presijecanje pupčane vrpce potreban nož ili makaze, konac da to zašijem, topla voda i peškir. Sve sam to uzeo iz kuće sjeo u kola i vratio se do migranata. Kada sam im pokazao šta sam donio, po njihovom izrazu lica shvatio sam da niko ne umije da presiječe pupčanik i da ja to moram uraditi. U tom trenutku prisjetio sam se riječi moje pokojne babe koja je u to vrijeme porodila mnoge žene u selu da bi ona od dječjeg stomaka odmakla se oko četiri prsta, svezala i tek potom presjekla pupčanik. I ja sam tako uradio, stegnem dobro i prerežem, a onda i sa druge strane, do ženinog tijela, kako ne bi iskrvarila. Otac mi pruži djevojčicu i ja je umotaj u peškir koji sam donio i predadoh majci, koja dijete odmah privije na grudi”, ispričao je Momir koji je intervenciju, kako su to ljekari kasnije potvrdili, odlično odradio”.

Migranti su praktično odmah nakon porođaja nastavili put ka BiH...

Bonus video: