Skoro milijardu ljudi živi sa nekim mentalnim poremećajem, tri miliona ljudi umre svake godine od posljedica zloupotrebe alkohola, dok na svakih 40 sekundi jedna osoba izvrši samoubistvo. Pandemija koronavirusa, koja je pogodila milijarde ljudi širom svijeta, ostavlja posljedice po mentalno zdravlje i izuzetak nije i Crna Gora.
U Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Podgorica, od početka epidemije bilježe značajno veći broj zahtjeva za psihološkim i psihijatrijskim uslugama. Zahtjeva za pomoć i podršku sve je više i kod psihologa i terapeuta koji su zaposleni i u drugim ustanovama ili rade privatno.
Koji su to problemi u smislu mentalnog zdravlja koji su prisutni u uslovima epidemije, kakvu vrstu podrške, gdje i kada građani mogu da potraže, šta može svako da učini sam za svoje mentalno zdravlje, a kad je trenutak da se obrati stručnjacima... o tome za “Vijesti” govore načelnica Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja u Podgorici, specijalista psihijatrije Ljiljana Vučeljić, psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić i psihološkinja na Institutu za onkologiju Kliničkog centra (KC) Damira Murić.
“Promjena načina života koju je uslovila pandemija koronavirusom, suočavajući stanovništvo sa restrikcijama, izolacijom, gubitkom posla, redukovanjem socijalnih kontakata, ekonomskim problemima..., u značajnoj mjeri je dovela do opadanja kvaliteta života. Dugotrajno trpljenje neizvjesnosti, brige i straha od bolesti i gubitka bližnjih, dovodi do slabljenja psihičke snage za prevazilaženje stresnih situacija i samim tim urušava mentalno zdravlje, te ne čudi evidentirani porast brojnih metalnih smetnji i poremećaja u ovom periodu”, kazala je “Vijestima” Vučeljićeva.
Govoreći o najčešćim problemima zbog kojih se građani javljaju za psihološku i psihijtartijsku pomoć, ona je kazala da su to osjećaj strepnje, straha, nemira, napetosti, nesanica i neraspoloženje.
“Do sada je primijećen porast mentalnih poremećaja povezanih sa stresom, anksioznih poremećaja i depresije, a evidentiramo i povećanu zloupotrebu alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci. Tek po završetku epidemije, s obzirom na to da je još u toku, imaćemo jasnu sliku o razmjerama njenog štetnog uticaja na mentalno zdravlje građana”, rekla je ona.
U Centru za mentalno zdravlje, kako je kazala Vučeljićeva, u vrijeme epidemije primjetan je porast broja mentalnih smetnji i poremećaja i više je i onih koji traže pomoć.
“Tokom trajanja epidemije značajno je uvećan broj zahtjeva za psihološkim i psihijatrijskim uslugama koje podrazumijevaju psihoterapijske tehnike i farmakoterapiju. Centar ima otvorene telefonske linije putem kojih građani mogu dobiti sve informacije o svojim mentalnim problemima, kao i stručne savjete i podršku. Ukoliko naš stručni tim procijeni da je neophodan psihijatrijski pregled, isti se zakazuje u najkraćem vremenskom roku. Ambulante Centra su aktivne cijelo vrijeme trajanja epidemije, pregledi se regularno mogu zakazivati, iako savjetujemo građanima da se o svom problemu prethodno telefonom konsultuju sa nekim od naših stručnjaka kako bismo izbjegli nepotrebne dolaske. Naročitu pažnju obraćamo na građane koji prvi put traže psihološku ili psihijatrijsku pomoć, a takođe vodimo računa o našim dugogodišnjim pacijentima, sa težim i hroničnim mentalnim smetnjama, kontinuirano prateći njihovo psihičko stanje i redovno uzimanje terapije”, kazala je Vučeljićeva.
Prevencija i svijest čuvaju mentalno zdravlje
Psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić kaže da su briga, stres i strah normalan odgovor na situacije kada postoji opasnost po život, ili je čovjek suočen sa neizvjesnošću. Dodaje, međutim, i da je koronavirus mnoge natjerao da se suoče sa dosadašnjim izborima, pokazao šta sve u društvu, globalno, ali i na ličnom nivou, treba da se promijeni i otkrio koliko su mentalna higijena i mentalno zdravlje u stvari važni.
Prema njegovim riječima, mentalno zdravlje treba njegovati i održavati na dnevnom nivou, po mogućnosti djelovati preventivno. A kad opisuje kako izgleda briga o mentalnom zdravlju, on to poredi sa time kako brinemo o fizičkom.
“Kako izgleda naše fizičko zdravlje ako o njemu ne vodimo računa, na primjer, ako zapostavljamo tijelo kroz fizičku neaktivnost, lošu hranu... Ako želimo da očuvamo fizičko zdravlje, osvijestićemo kako se osjećamo poslije neke hrane koju pojedemo. Ako ne želimo da se osjećamo loše i sa bolom u stomaku, onda nećemo ni jesti hranu zbog koje će nas boljeti stomak. Na mentalnom planu takođe se hranimo kroz utiske, misli i osjećanja”, kaže on.
Kašić dodaje da je mnogo načina na koje čovjek može da reaguje kad je briga za mentalno zdravlje u pitanju, a da je za početak dovoljno imati budnu svijest.
“Prije nego što su počeli da redovno peru zube, ljudi nisu uspijevali da ih sačuvaju do starosti. Jedna takva, vrlo jednostavna aktivnost pranja zuba, koja je danas već stvar navike i vaspitanja, omogućila je ljudima da zube sačuvaju veći dio života. Potrebno je da pronađemo za sebe šta je to što je ekvivalent pranju zuba na nivou mentalnog zdravlja i da tu aktivnost sporovodimo kako bismo obezbijedili i podržali svoje mentalno dobro stanje”, objašnjava Kašić.
Kad je u pitanju mentalno zdravlje u uslovima koronavirusa, on podsjeća na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), prema kojima treba biti informisan, a opet ograničiti pristup vijestima, održavati postojeće društvene kontakte, izbjegavati alkohol zbog dosade, straha, anksioznosti ili usamljenosti, ograničiti vrijeme koje provodimo na društvenim mrežama, usmjeriti se na pomoć koju možemo da pružimo drugima i da podržimo one koji to već čine...
Kako tražimo pomoć za lom noge, treba nam pomoć i za lom duše
Na pitanje zašto je nekad teško odlučiti se za pomoć kad je u pitanju mentalno zdravlje, Kašić kaže da ljudi nekad jednostavno ne znaju odakle da počnu. A nekad, dodaje on, postoje i velike kulturološke, religiozne ili lične predrasude. “Međutim, ako slomimo nogu, imamo ozbiljan prelom kosti i obilno krvarimo, vjerovatno nećemo mnogo razmišljati da li da odemo kod stručnjaka ili ne. Potražićemo pomoć koja nam je potrebna. Kada dođe do nekog preloma, povrede ili dugotrajnog sukoba i na mentalnom planu, u redu je da potražimo pomoć i u redu je da se na odgovoran način pobrinemo za svoje mentalno zdravlje”, poručuje on.
Kao i u Vučeljić, i Kašić kaže da je od početka pandemije primjetan porast klijenata koji traže pomoć i podršku na različite teme. “Od kolega i koleginica sa kojima sam u kontaktu čujem da i oni bilježe porast interesovanja sa psihološko savjetovanje, podršku u samorazvoju i za psihoterapiju. U psihološkom smislu, kriza je uvijek prilika da nešto sada uradimo drugačije i mnogi ljudi su sada suočeni da promijene sebe, jer ne mogu da promijene okolnosti na koje ne mogu da utiču. Nije lako dati jedan odgovor na to šta ljude najviše muče zbog individualnih razlika svakog čovjeka. Ono što je za neke izazov, za druge nije, ono što je za neke izvor straha, za druge ne mora da bude, ono što neke ljude drži budnim do kasno u noć, drugi i ne registruju kao problem, ono što nekog remeti u normalnom funkcionisanju, drugima olakšava završavanje poslova… Zajednička je svakako motivisanost klijenata da se promijene i njihova spremnost da prihvate odgovornost za svoj život u cijelosti, a promjena je uvijek realna mogućnost”, poručio je Kašić.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. oktobra. Ove godine, Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se uz slogan “Pokret za mentalno zdravlje: hajde da investiramo u mentalno zdravlje” i posvećen je zagovaranju za povećanje investicija u mentalno zdravlje. U svijetu se na unapređenje mentalnog zdravlja u prosjeku troši tri odsto budžeta namijenjenog zdravlju.
Kad treba potražiti pomoć stručnjaka?
Kad je trenutak da se, kad je mentalno zdravlje u pitanju, obratimo stručnjacima? Kašić kaže da postoji nekoliko pitanja koja svako može da postavi sebi i koja mogu pomoći u donošenju odluke. Neka od tih pitanja su: Da li me ovo muči većinu vremena i skoro svakog dana, da li je moja soposobnost da funkcionišem zbog ovog što me muči umanjena, da li pretjerano i neadekvatno emotivno reagujem u nekim neutralnim i uobičajnim situacijama.
“Ako je odgovor na neko od ova tri pitanja ‘da’, pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje je dobrodošla”, kaže Kašić.
On će danas održati i onlajn predavanje “Osjećati se OK”. Predavanje počinje u 19.00 sati i prenosi se uživo na Facebook stranicama Američkog ugla Podgorica i Pljevlja, i na instagramu @razgovor_sa_psihologom.
Stres na poslu, stres kod kuće
Podrška je u uslovima epidemije neophodna svima, pa i zdravstvenim radnicima.
Vučeljićeva je kazala da su oni koji su u direktnom kontaktu sa oboljelima od koronavirusa, posebno izloženi svakodnevnom stresu na radnom mjestu, a ne zaobilaze ih ni ostale životne teškoće sa kojima se svi suočavaju u ovakvoj situaciji.
“Pojačani radni zahtjevi, zabrinutost zbog izloženosti zarazi i brojni drugi faktori povezani sa aktuelnom pandemijom, kod zdravstvenih radnika mogu dovesti do sindroma sagorijevanja, koji se manifestuje anksioznošću, strahom, tugom, razdražljivošću, nesanicom, opadanjem koncentracije i brojnim tjelesnim smetnjama kao što su povišen krvni pritisak, ubrzan rad srca, mučnina, dijareja... Ovakvi simptomi mogu biti prolazni ukoliko se na njih na vrijeme obrati pažnja i povede se računa o zdravom načinu života, što podrazumijeva zdravu ishranu, fizičku aktivnost, izdvojeno vrijeme za odmor, boravak u prirodi i kontakt sa bliskim osobama. Ukoliko se tegobe prolongiraju mogu dovesti do pojave raznih mentalnih poremećaja i u tom slučaju se savjetuje traženje stručne pomoći”, kaže Vučeljić.
Podrška za pacijente i ljekare na Onkologiji
Damira Murić, zdravstveni psiholog na Institutu za onkologiju kaže da je koronavirus uslovio neke promjene u zdravstvenom sistemu, ali ne i kad je psihološki tretman onkoloških pacijenata u pitanju.
Cilj tretmana je, kako je kazala, da se kod pacijenata na terapiji, u remisiji, onih koji tek počinju terapiju... umanji stres. Jer, kaže ona, uz dijagnozu i prolazak kroz terapijski proces,stres dodatno prijeti narušavanju mentalnog zdravlja pojedinca.
“Kako bismo postigli to, koristimo različite strategije i pristupe koji dovode do promjene u ponašanju i prihvatanju novonastale situacije, kao i oslobađanju od emocionalnih naboja”, kazala je ona.
Kao zdravstveni psiholog, dodaje, pored rada sa pacijentima, podršku pruža i kolegama sa onkologije.
“Moramo paziti i na njih, i oni su samo ljudi i aktuelni izazovi često prevazilaze njihove kapacitete prevladavanja”.
Bonus video:
