Mještani posljednjeg desnog kraka Fruškogorske ulice na Malom brdu u Podgorici, preko dvadeset domaćinstava, apelovali su na nadležne u Glavnom gradu da asfaltiraju 150 metara saobraćajnice, koja je u katastrofalnom stanju.
“Taj posljednji desni krak Fruškogorske ulice vodi do samog vrha Malog brda, idući od kružnog toka kod redakcije lista Dan. Uspijevali smo do 2014. godine sami da održavamo taj dio Fruškogorske, tako što smo ga ravnali, nasipali, čak smo je bili doveli u pristojno stanje nasipanjem s otpadnim struganim asfaltom”, naveli su mještani u dopisu.
Kako su pojasnili, 2014. je organizovana akcija sprovođenja vodovodne mreže, u tom dijelu naselja, uz pomoć Mjesne zajednice Momišići i preduzeća “Vodovod i kanalizacija”.
“Mi, stanari ove ulice, jako smo zahvalni na ovome, ali time počinju i naši problemi s uređenjem ulice. Naime, sprovođenje vodovodnih cijevi do šahti zahtijevalo je prokopavanje kanala čime je ulica i razrušena. Tragovi toga su i danas, nakon šest proteklih godina i dalje vidljivi. Kanali su zatrpani, a ulica ostavljena na milost i nemilost eroziji koju stvaraju vodeni tokovi tokom kišnih dana”, dodali su stanari.
Novinar “Vijesti” se uvjerio da je ta ulica u katastrofalnom stanju, puna rupa i kratera, tako da se automobilima teško može do domaćinstava na vrhu brda.
Na početku ulice, u podnožju, nalazi se šaht za vodu.
Kako je kazala mještanka Sonja Mijajlović, obraćali su se gradskoj upravi i starom i novom gradonačelniku, pisali zahtjeve Mjesnoj zajednici i sve im je bilo uzalud.
“Uvijek nadležni odgovore na zahtjev, organizuje se komisija, koja dođe pogleda poziciju ulice, stanje i uvijek se da isti odgovor: ‘ovo nije u našoj nadležnosti jer vi nijeste legalno naselje’. Da, u pravu su, mi nijesmo legalno naselje, ali da li su legalna sva druga naselja po Podgorici”, pita Mijajlović. Ona je istakla da svi dobro znaju da legalnih naselja u Podgorici ima jako malo, možda čak nema nijedno naselje koje je kompletno legalno. “Da li to znači da se nijedna ulica u tim naseljima ne može popraviti i asfaltirati. Da je to tačno pola ulica u Podgorici bi bilo neasfaltirano, mada lično mislim da ih čak i u legalnim naseljima ima dosta nesređenih. Tako mi i dalje muku mučimo na koji način da riješimo ovaj problem i kome, u ostalom, da se obratimo za pomoć. Pokušali smo mi i sami da se organizujemo i prikupimo novac za asfaltiranje, preduzeće koje to radi, nalog može dobiti samo za legalizovana naselja”, navodi Mijajlović.
Ona je istakla da su za sve kuće u ulice podneseni zahtjevi za legalizaciju i najveći dio vlasnika redovno plaća porez.
“Pitamo se ako se već traži legalizacija zašto je ne sprovedu do kraja kad je već započeta. Pitamo se i za šta bismo mi to dali pare, za koju infrastrukturu ako smo morali sve sami uraditi: i prokopati put i dovesti struju i uvesti vodu. I sada kada nam treba pomoć da nam se sredi samo 150 metara ulice niko ne može da nam izađe u susret. A u ulici ima i slijepih i bolesnih, kojima je medicinska pomoć, s vremena na vrijeme, neophodna. Tada dođu kola Hitne pomoći i zaustave se do mjesta gdje ima asfalta, jer dalje ne mogu. Onda se bolesnici, ukoliko nema nikoga kolima da ga poveze snose, kao s vrha nekih seoskih čuka na nosilima. To je sudbina građana udaljenih 800 metara od elitnog dijela grada u dvadesetim godinama 21. vijeka”, navodi Mijajlović.
Kako je kazala, ranije im je bilo obećano da će “Vodovodod i kanalizacija” nakon radova sanirati ulicu, ali to se nije desilo.
Iz Glavnog grada, odnosno “Vdovoda i kanalizacije”, na pitanja “Vijesti” nije odgovoreno.
Bonus video:
