Sestre Sanja i Tanja Tufegdžić iz pivskog sela Stabna, koje je 15 kilometara udaljeno od Plužina, jedine su učenice u razrednoj nastavi u školi “Bećko Jovović”.
Brzo su naučile da im je Zorica prije podne učiteljica, a poslije podne majka. Iako nemaju “privilegiju” da kao drugi učenici ponekad sakriju domaći od roditelja, ne smeta im što nemaju drugara samo kada je škola počela, jer su se, kako rekoše, uželjele školskog zvona i đačke klupe.
Posebno Sanja koja je đak prvak.
“Prije dvije godine sam počela da radim kao učiteljica. Tada su bila četiri učenika, a sada radim sa svoje dvoje djece. Teže je raditi sa svojom djecom jer ih pratiš i u školi i kod kuće, treba im održati pažnju, a i djetetu dođe teško razgraničiti kada sam mama, a kada učiteljica. Vjerovatno i njima smeta jer bi kući mogle malo više slobode da imaju, da im roditelji ne znaju baš sve što moraju da urade, tako da ni od toga ne mogu da pobjegnu. Nažalost, naše seoske škole su u suštini takve i mogli smo da očekujemo da će nam se ovako nešto desiti”, kazala je učiteljica Zorica Tufegdžić.
Sanji i Tanji društvo u školi pravi Ivan Bajagić, učenik šestog razreda, jer ostalo troje đaka nastavu pohađa online.
Direktor škole Milan Varezić objašnjava da škola u Stabnima koja ima deset učenika, šest u matičnoj školi i četiri u područnom odjeljenju Orah, spada u najmanje devetorazredne škole u Crnoj Gori.
“U razrednoj nastavi imamo prvi i četvrti razred, a u predmetnoj su zastupljena sva četiri razreda sa po jednim učenikom. Ovoj školi gravitira 12 sela, a danas učenike imamo samo iz Stabana, Zukve, Jasena i Oraha”, kazao je Varezić.
Daleke 1897.godine, u privatnoj kući Vika Radojičića, ondašnjeg komandanta župo-pivskog bataljona, otvorena je škola u Stabnima, treća vaspitno-obrazovna ustanova u Pivi.
Prva generacija učenika bila je sastavljena uglavnom od djece starijeg uzrasta, od deset do 16 godina, a bilo je i onih koji su imali i do 20 godina. Među tim učenicima bilo je i nekoliko učenica, što je bilo neobično za to doba.
Prva školska zgrada podignuta je 1929. godine, a škola je u osmorazrednu prešla 1959.
U tom periodu školi su pridodata područna odjeljenja Orah i Ravno.
Od 1964. godine škola nosi ime borca sa Sutjeske i nosioca Obilića medalje iz balkanskih ratova, Bećka Jovovića.
Sadašnja školska zgrada podignuta je 1975. godine.
Prije skoro šest decenija škola je, sa područnim odjeljenjima, imala 393 učenika, najviše od osnivanja. Zatim su uslijedile migracije i broj učenika se iz godine u godinu smanjivao.
“Nastavnici uglavnom dolaze iz Plužina i Nikšića. U školi je zaposleno deset radnika, od čega šest u neposrednom nastavnom procesu. Problem nedostatka stručnog kadra rješavamo tako što nekoliko nastavnika iz plužinskog Obrazovnog centra i drugih škola ovdje izvodi nastavu”, kazao je Varezić.
Opština Plužine snosi troškove prevoza nastavnika od Plužina do Stabana, kao i prevoza učenika iz najudaljenijih sela.
Od početka rada do danas kroz školu je prošlo preko stotinu generacija, a 1982. godine najveće priznanje iz oblasti obrazovanja, nagradu “Oktoih”, dobio je tadašnji direktor škole, Gojko Tadić.
Područno odjeljenje u Ravnom sa radom je prestalo 2000. godine, a Orah 2013, da bi se prije dvije godine upornošću mještana u tom selu ponovo oglasilo školsko zvono.
Kako je Orah jedno od rijetkih sela u opštini Plužine koje se, za sada, u odnosu na sva ostala, ne suočava sa migracijama stanovništva, mještani su tvrdili da će gašenje škole dovesti do raseljavanja stanovništva.
Opština i Ministarstvo prosvjete renovirali su školski objekat u Orahu, selu koje je od Stabana udaljeno oko pet kilometara, i 2018. godine nastavu su pohađala dva đaka prvaka.
Danas su u tom područnom odjeljenju četiri učenika, a u selu je još troje djece koja treba da pođu u školu u narednom periodu.
Bonus video:
