IOM programi imaju za cilj pružanje pomoći u odgovoru na neregularne migracije, zaustavljanje trgovine ljudima, doprinos nacionalnom razvoju te pomoć državama u upravljanju migracionim aktivnostima. Jedan od takvih programa je i Program asistiranog dobrovoljnog povratka i reintegracije – Assisted Voluntary Return and Reintegration (AVRR), koji IOM sprovodi još od 1979. godine.
Migranti zainteresovani za dobrovoljni povratak mogu kontaktirati IOM ili nadležne službe u bilo kom od prihvatnih centara u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu1. U ovom momentu 250 migranata u regionu Zapadnog Balkana je zainteresovano za povratak kući, od kojih se njih 207 nalazi u Bosni i Hercegovini, odakle se za povratak u zemlju porijekla na dobrovoljan, bezbjedan i dostojanstven način odlučila i petočlana porodica, koja je u privremenom prihvatnom centru Ušivak boravila dva mjeseca.
Nafis2 (27) i Fatma (26) sa svoje troje djece prije nešto više od godinu krenuli su iz Iraka. Najmlađe dijete tada je bilo staro svega tri mjeseca. Njihov put nije bio nimalo lak. Ušli su u „gejm“, a bili su primorani koristiti se i „smaglerima“. Prvo je engleski izraz koji u ovoj priči znači pokušaj prelaska granice, a drugo su ljudi kojima su migranti platili da bi ih doveli od tačke A do tačke B, tj. krijumčari ljudima.
„Na put smo krenuli avionom iz Iraka do Turske. A potom slijede noćne more, ušli smo u „gejm“. Igra koja ima nekoliko nivoa. Naši nivoi su bili izuzetno teški jer smo išli sa djecom koja sada imaju šest, pet i godinu dana. Tada je najmlađe dijete bilo tek rođeno. Bili smo primorani da se koristimo „smaglerima“ i da pokušavamo ilegalno preći morem. Iz Turske dolazimo do ostrva Grčke, potom do Albanije, zatim do Kosova, Srbije i na kraju se nalazimo u BiH“, pričaju svoju tešku sudbinu.
U privremenom prihvatnom centru u Hadžićima, govore, bilo im je lijepo, imali su hranu, odjeću, bilo im je čisto, djeca su se imala gdje igrati... Ali, vrijeme je za povratak kući, koji se dogodio 30. septembra sa Međunarodnog aerodroma u Sarajevu uz podršku službenika IOM-a koji su omogućili prevoz, uredne putne isprave i ostale važne detalje za bezbjedno putovanje kući.
„Mi smo zahtjev za povratak predali u Srbiji počekom godine, ali nije se dogodio. Onda su se stvari dodatno zakomplikovale zbog koronavirusa i konačno odlazimo. Prvo ćemo se snaći za smještaj jer smo sve izgubili. Krećemo od nule, trenutno nemamo ništa. Ja sam bio šef restorana i pizza-majstor, a radio sam i kao brico. Sada moramo i posao tražiti“, navodi Nafis.
Materijalno nemaju ništa, ali, kažu, imaju ono najvrijednije – jedno drugo.
„Sudbina nas je na težak način naučila da cijenimo život. Put s bebom od tri mjeseca je bio horor. Kada smo prvi put pokušali preći morem, plovili smo plastičnim čamcem pet sati. Šlauf koji je beba imala oko sebe počeo je gušiti, a s obzirom da je bio mrak, nismo to vidjeli. Stao joj je dah. To je najgora stvar koja se mogla desiti. Mogli smo izgubiti dijete. Kada smo to preživjeli, sve ćemo, samo da smo zajedno. Mrak, šume, bosi, gladni... kuda smo sve prolazili, ne biste vjerovali. Kada nas policija vidi odakle izlazimo, počnu da plaču jer im bude žao i pitaju se kako smo uopšte preživjeli. Sve to je iza nas. U Bosni se osjećamo lijepo i najbolje do sada, ali vrijeme je da idemo kući“, pričaju sa suzama u očima prije odlaska u Irak.
Ovoga puta to su bile suze radosnice, jer kažu da u teškim uslovima nisu izgubili ljudskost i dostojanstvo.
„Samo osoba koja izgubi nekoga, to može smatrati gubitkom, a novac, kuća i ostalo to nije gubitak. Dječije rođendane obilježavali smo uz pokoju jabuku ili ako se zadesi čokoladica i, evo nas, živi smo. Ali uz nove strahove. Suprug se sada boji vode, a ja se bojim mraka“, zaključuje Fatma.
Program asistiranog dobrovoljnog povratka i reintegracije (Assisted Voluntary Return and Reintegration – AVRR) sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (International Organization for Migration - IOM) u saradnji sa institucijama zemalja Zapadnog Balkana. Migranti su smješteni u prihvatne centre u kojima su im na raspolaganju AVRR savjetnici koji ih svakodnevno informišu o situacijama u njihovim zemljama porijekla, o procedurama asistiranog dobrovoljnog povratka, reintegracionoj pomoći koja im može biti pružena nakon povratka u zemlje porijekla, a trenutno i o pandemiji COVID-19.
1 Ovaj naziv je upotrijebljen bez predrasude o poziciji statusa, a u skladu je sa UNSCR 1244/1999 i stavom Međunarodnog suda pravde o proglašenju nezavisnosti Kosova.
2I mena i identifikacioni detalji promijenjeni su da bi se zaštitili privatnost i bezbjednost osoba.
