Nedostatak novca u državoj kasi, obaveze od skoro 90 miliona eura prema stranim kreditorima kod kojih je na veresiju kupljena oprema i naoružanje kojima se hvalio ministar odbrane Predrag Bošković (DPS), gotovo potpuno uništena Mornarica, niz organizaciono-logističkih promašaja, nepostojanje vježbovno-strelišnog poligona za artiljerijska gađanja i protivoklopna dejstva, nepovjerenje javnosti zbog netransparentnosti u radu Ministarstva, te kadrovska struktura u Vojsci diskutabilne stručnosti, ali provjerene DPS političke pripadnosti.
To je samo dio slike koja će dočekati novog ministra odbrane, resora za čiju je kontrolu najviše zainteresovan Građanski pokret URA.
Sa novim ministrom, za očekivati je dolazak novog “prvog vojnika” Crne Gore, jer je gotovo izvjesno da će novi ministar predložiti, a nova većina u Savjetu za odbranu i bezbjednost od dva glasa aktuelne vlasti (predsjednik parlamenta Aleksa Bečić i predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić) u odnosu na glas predsjednika države Mila Đukanovića, izglasati novo kadrovsko rješenje koje će na mjestu načelnika Generalštaba VCG zamijeniti general-majora Dragutina Dakića.
Dakićeva smjena nije toliko ni pitanje njegove (neskrivene) političke pripadnosti DPS-u, koliko poraznih rezultata i loše atmosfere - posebno u domenu međuljudskih odnosa.
Više sagovornika “Vijesti“ iz redova VCG koji su insistirali na anonimnosti, podsjećaju na niz afera koje su potresale Vojsku: pokušaj međunarodnog šverca skoro 60 kilograma kokaina na školskom brodu “Jadran“ i prethodno višemjesečno skladištenje te droge u vojnim objektima, učešće aktivnih vojnih lica u njenom i pokušaju šverca oružja, masovno kršenje ljudskih prava vojnika zbog učešća na litijama protiv novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, helikopterska nesreća u Podgorici zbog koje se sudi pilotu, a ne onome ko ga je, navodno nedovoljno obučenog, poslao na letački zadatak, neskriveno političko agitovanje u Vojsci za DPS i njene partnere, eliminacija nepodobnih i guranje “podobnih“ koje “teren prepoznaje“, nepotizam...
U bilo kojoj ozbiljnoj armiji nezamislivo bi bilo da se nakon skandala sa otkrivanjem droge na “Jadranu“, načelnik Generalštaba zadrži na toj funkciji. U Crnoj Gori kojom je rukovodila koalicija DPS-SD, to ne samo da je bilo moguće, već je Dakić u međuvremenu čak i unaprijeđen, prišivši na svojoj uniformi nove epolete general-majora.
U dosadašnjoj Crnoj Gori moglo se desiti i da suprugra načelnika Generalštaba koja je, prvostepenom sudskom odlukom, proglašena krivom da je nezakonitim zapošljavanjem u Dnevnom centru u Beranama, Opštini pričinila štetu od 100.000 eura, nakon toga dođe da radi na veoma odgovorno mjesto u Vojnom i medicinskom centru bezbjedosnih službi u Podgorici. Raščišćavanje tog, ali i niza drugih slučajeva u kojima se suprugama, djeci i rođacima visokih funkcionera MO, Tužilačke organizacije ili viših vojnih oficira proteklih nekoliko godina “izlazilo u susret“ i oni dobijali zaposlenja i namještenja u sistemu odbrane, još je jedna teška zadaća koja čeka novog ministra.
Gubici veći no da smo rat vodili
A to je tek “vrh ledenog brijega“ u odnosu na ono što novog ministra odbrane očekuje po dubini: od činjenice da su Milo Đukanović, Boro Vučinić, Milica Pejanović Đurišić i Predrag Bošković od 2006. desetak puta mijenjali formaciju i organizaciju, ukidali pa nedugo potom ponovno formirali jedinice i službe, proglašavali neperspektivnim lokacije, sredstva i naoružanje, pa ih opet vraćali među “perspektivne“, gasili čitave službe i nepovratno gubili brojne sposobnosti i vještine vojske koje sada treba ponovno vraćati...
“Kada se pogledaju apsolutne brojke u vojnicima, jedinicama, sredstvima ratne tehnike, naoružanju, raznom materijalu po skladištima, broju brodova, aviona, helikoptera, oklopno-mehanizovane tehnike, logističke podrške i pozadinskih ustanova vojske koje smo u Crnoj Gori imali početkom 2000-tih u odnosu na aktuelno stanje, ispada da smo od 2006. do danas pretrpjeli strahovite gubitke, veće nego da smo vodili nekakav žestoki rat sa višestruko nadmoćnijim neprijateljem. Istovremeno, tu masu izgubljenog, prodatog, uništenog, pokradenog i ukinutog, nije zamijenilo gotovo ništa novo, moderno i savremeno, a neke borbene sposobnosti naše vojske u međuvremenu su nepovratno izgubljene. Pogledajte na što nam samo liči Mornarica čiji nijedan brod, sa izuzetkom jedrenjaka Jadran, koji tu i tamo ‘prošeta’ od Bara do Boke i nazad, nije isplovio na more još od marta ove godine. Zamislite koju muku će novi ministar odbrane imati da samo Mornaricu dovede u red, a Crne Gora je u međuvremenu uništila i sva brodogradilišta, pa na svojoj teritoriji više ne može ni održavati sopstvene ratne brodove“, ističe jedan od sagovornika “Vijesti“.
U striktno vojnom domenu, bilo je određenih pomaka na bolje u podmlađivanju kadra VCG, kao i djelimičnom unaprjeđenju njenih osnovnih sposobnosti kroz učešće vojnika u međunarodnim i NATO misijama, a riješen je i problem nadzora i kontrole vazdušnog prostora Crne Gore preko air-policinga od strane lovaca Italije i Grčke, te dobijanja polovnog osmatračkog radara velikog dometa koji tek treba da bude postavljen na Bjelasici.
Ostaje, međutim, “more“ neriješenih ili zapostavljenih problema - od činjenice da već godinama VCG nije izvela nijedno artiljerijsko-raketno gađanje ubojnim sredstvima u vježbovne vrhe, da su joj sposobnosti trupne protivvazduhoplovne borbe gotovo ravne nuli, da je godinama zapostavljena obuka i da su desetkovana sredstva za vođenje protivoklopnih dejstava, da Vazduhoplovstvo nema nijedan operativan helikopter ni avion sposoban za pružanje vatrene podrške jedinicama Kopnene vojske, da su u Mornarici “zaboravili“ što znače protivpodmornička ili protivvazduhoplovna dejstva, a da u operativi nema nijednog pomorskog oficira koji bi znao da jedri sa njenim najpoznatijim brodom - jedrenjakom “Jadran“...
Svuda “šupljine”, a novca fali
Sve to moraće se rješavati sa, gotovo je izvjesno, mnogo manje novca u državnoj kasi nego do sada.
Nova vlada preuzima i obavezu prethodne prema NATO-u - da će Crna Gora do 2024. dostiči očekivani nivo izdvajanja za odbranu od 2 odsto BDP-a godišnje. Lani su izdvajanja za sistem odbrane iznosila ukupno 80,55 miliona eura, što je 1,67 odsto BDP-a.
Od utroška novca iz budžeta za sistem odbrane, petina bi trebalo da se odnosi na opremanje i modernizaciju oružanih snaga. Ukupna ulaganja za potrebe opremanja i modernizacije VCG do 2024. godine, a koje je donijela odlazeća Vlada, procijenjena su na oko 109 miliona eura.
“Novi ministar odbrane moraće da pripremi novi zakon o odbrani i, pogotovo, novi zakon o VCG jer aktuelni nije ništa drugo do propis kojim je Bošković sebe doveo u poziciju da izigrava ono što je karikaturalno radio njegov dojučerašnji kolega Aleksandar Vulin u Srbiji - navodnog velikog vojskovođu i komandanta cijele vojske. Nezamislivo je da se civilna kontrola vojske dovede do ovakvog apsurdnog nivoa kako je to proteklih godina učinjeno u Crnoj Gori, da se čitav jedan sistem koji je građen decenijama, bukvalno razori, samo da bi političari koji o tome bukvalno ništa ne znaju, mogli reći da oni komanduju vojskom“, kazao je drugi sagovornik “Vijesti“, penzionisani visoki oficir koji je zbog neslaganja sa takvim vođenjem prije nekoliko godina napustio VCG. On kaže da “nema govora o vojsci tamo gdje je načelnik Generalštaba praktično samo potrčko ministra odbrane koji mu i podoficire postavlja“ i tamo gdje “Vrhovni savjet odbrane donosi odluke o unaprjeđenjima i postavljenjima oficira“.
Zašto kupujemo samo američko?
Sagovornici “Vijesti” upozoravaju i da novi ministar odbrane mora uspostaviti jasan i transparentan sistem kako se donose odluke o načinu izbora novog naoružanja i opreme koje se kupuje, da ne bi “imali slučajeve kao do sada da desetine miliona eura novca građana dajemo za nešto što se ne zna ko ga je, kako i zbog čega odabrao“.
“Zašto smo, na primjer, kupili baš ‘Bell-412’ helikoptere od kojih je jedan čak i polovan, a ne nov, a mogli smo za maltene isti novac kupiti mnogo modernije i sposobnije tipa ‘Augusta/Westland AW-139’, a koji su prethodno kao najbolje rješenje bili i odabrani u jednoj od analiza koje je radilo MO? Zašto smo kupili baš oshkosh lako oklopljena JLTV vozila za pješadijske čete, kada smo mogli za manji iznos kupiti neka slična, našim prilikama možda više odgovarajuća vozila evropskih proizvođača? Zašto za naš novac, kada je u pitanju takva skupa oprema, ne kupujemo nešto jednako ili kvalitetnije evropsko, izraelsko ili čak rusko, već nabavljamo isključivo američko? I druge države koje su u NATO-u kupuju rusku opremu i naoružanje kada im cijena i kvalitet odgovaraju i niko oko toga ne pravi problem“, ističe izvor “Vijesti“, naglašavajući da će novi ministar imati i veliku glavobolju da ispravi greške prethodnika u opremanju vojske jer je jedno od njenih osnovih pravila unifikacija, a ne kupovina opreme, naružanja, vozila ili letjelica sasvim različitih proizvođača i dobavljača iz više država.
Na sličan način on razmišlja i kada je u pitanju aspolutno nepostojanje vojnog školstva u Crnoj Gori, koja trenutno nema načina da sama adekvatno obrazuje čak ni podoficire, iako su upravo podoficiri, “krv i snaga“ svake vojske svijeta.
Oficire trenutno školujemo od SAD, preko Hrvatske i Italije, do Grčke i Turske, i dobijamo kadar koji je već usvojio različite vojne doktrine i koji bi, po dolasku na službu u Crnu Goru, trebalo međuosobno besprekorno da sarađuje na osnovu naše vojne doktrine. I to je nešto što dočekuje Boškovićevog nasljednika.
Bonus video:
