Gotovo svake godine, nažalost, naše Jadransko more proguta poneki život. Ponekad plivači izgube borbu sa podivljalim talasima, a možda i previše često se dešava da nečijom neopreznošću stradaju pod gliserima, jahtama i drugim prevoznim sredstvima.
Jedan takav slučaj potresao je Crnu Goru ovog ljeta, kada je maloljetnik izazvao pomorsku nesreću u Budvi u kojoj je poginula policijska službenica, tridesetjednogodišnja Maja Šljivančanin, a teško je povrijeđen njen pet godina stariji vjerenik. Kao da sama tragedija nije dovoljna, porodici stradale Maje ostao je gorak ukus u ustima kada je početkom septembra Beograđanin M.S., koji je tog sudbonosnog dana upravljao jahtom i tako izazvao nesreću, osuđen na 120 sati obavljanja društveno-korisnog rada. Tu odluku je potom ukinuo Viši sud, pa slijedi novo suđenje.
Brojni građani izrazili su saosjećanje i podršku porodici Šljivančanin i protestovali zbog presude koju vide kao nepravednu, a jedan od tih protesta bio je inicijalna kapisla za saradnju dva crnogorska rokera - Branka Žerajića i Nebojše Ćulafića koji nastupa pod pseudonimom Jack Lupino, sa rediteljem Ivanom Ivanovićem. Žerajića publika zna kroz novi bend “RefugeeJesus&Apostles” ili kao frontmenta beogradskog grandž sastava “Doručak na travi”, dok je Ćulafića prvo upoznala ranije kroz metal sastav “Goddamn”, a zatim i budvansku krosover grupu Mazzom u fugazzu. Budući da su obojica sa primorja, nagledali su se tragičnih slučajeva na moru i sada napisali pjesmu posvećenu Maji Šljivančanin, ali i svima drugima koji su stradali na našem primorju, dok se Ivanović pobrinuo za prateći spot koji će imati premijeru na portalu “Vijesti” danas od 15 časova. Pod nazivom projekta 2211 oni će danas objaviti pjesmu “Život je jedan”, a o tome su pričali za “Vijesti”.
Kad i kako je nastala pjesma, što ju je inspirisalo, odnosno što vas je motivisalo da napravite takvu pjesmu i kako je došlo saradnje između vas dvojice?
Ćulafić: Pjesma je nastala sasvim spontano ljetos, tačnije jedne večeri kad me pozvao moj drug Branko Žerajić da mu se pridružim na protestu kod Lučke kapetanije u Budvi povodom izjašnjavanja gradskog nezadovoljstva u slučaju pogibije Maje Šljivančanin i momka koji je bez ikakve logike i pravde osuđen na 120 sati društveno-korisnog rada. Branko me zvao kod njega na gajbu, do tada, kao i sada znajući me, znao je da ću to da prihvatim: “Hoćeš li da odemo sjutra tamo da odsviramo neku od naših pjesama ili neku domaću pjesmu koja bi služila toj svrsi?”. Ja sam mu odgovorio da bismo mogli, nakon čega smo ubrzo došli do zaključka da bi mogli da napišemo tekst i muziku za tu priliku, kao poklon Maji i svim žrtvama tog tragičnog doživljaja. Tačnije, Branko me pitao da napišemo pjesmu koja priliči toj situaciji, a ja sam prihvatio.
Koliko često ste svjedočili takvim tragičnim slučajevima poput Maje na našem primorju, zbog čega je privukao vašu pažnju taj slučaj, zbog čega smatrate da se takve stvari dešavaju, koje su najveće opasnosti i kako da svedemo te mogućnosti na minimum?
Ćulafić: Nažalost, takvim slučajevima smo često bili svjedoci u budvanskom akvatorijumu. Naime, često su se dešavali slučajevi gdje su djeca, turisti ili čak lokalni plivači bili žrtve tragičnih stradanja na stijenama ili gradskim plažama usljed ličnog nedostatka bojazni ili olakog shvatanja morskog bjesnila. Te mogućnosti je lako svesti na minimum, ali teško anulirati. Često je to viša sila.
Osim učestvovanja na pomenutim protestima, na koje sve načine se borite protiv takvih stvari i što želite da postignete ovom pjesmom?
Ćulafić: Napisali smo jednu odu svim žrtvama morskih dubina, a što se protesta tiče, uvijek smo tu kao pripadnici potkultura da kritikujemo režim. I kritikovaćemo ga uvijek kada je to potrebno.
Koliko je bitno da crnogorski muzičari i umjetnici uopšte reaguju javno na ovakve stvari, imate li podršku kolega?
Ćulafić: Na snimanju videa u znak podrške se odazvao izvrstan broj lokalnih kolega. Smatram da situacija i u zemlji generalno nije nimalo lošija kada su u pitanju pravi umjetnici sa stavom.
Žerajić: Svi bismo trebalo da damo doprinos boljitku našeg društva, svako u segmentu u kojem djeluje. Mi kroz muziku to možemo i moramo da kažemo jer rokenrol je borba za slobodu Ii pravdu.
Jeste li obavijestili Majinu porodicu o ovom projektu i ako jeste, kakve su bile reakcije?
Žerajić: Mi nismo direktno obavjestili porodice, ali smo posredno saznali da je informacija o pjesmi i spotu došla i do njih. Reakcije su, kako smo saznali, pozitivne i dobili smo punu podršku i zahvalnost što smo to uradili.
Nebojša, kazao si da je ova saradnja samo početak jednog novog projekta, kakvog?
Konkretno saradnja između mene i Branka se izrodila na nastupima u “Staroj Budvi” u prethodne dvije godine. Ovo je naša prva autorska saradnja, sasvim neočekivana, ali u međuvremenu smo došli na ideju da odradimo još par stvari. Nadam se da će i to biti realizovano ubrzo.
Jack Lupino sprema solo album, a “RefugeeJesus” novi singl
Nebojša, što je sa solo albumom koji si najavio? Kako je inače sve ovo sa koronom uticalo na tebe i tvoj rad, s obzirom da si prije dosta nastupao po lokalima i imao razne slične angažmane?
Ćulafić: Solo album je u najavi i jako se radujem tome. Generalno je situacija sa koronom loše uticala i ne da nastavlja da loše utiče, nego uništava čini mi se cijelu umjetničku branšu, pogotovo muzičku i glumačku, ali našlo se vremena za dosta nekih projekata koji nisu vezani za žive svirke. Konkretno, imao sam dosta vremena koje sam posvetio produkciji, kako svojih pjesama, tako i radu sa nekim drugim umjetnicima, ali o tome možemo nekom drugom prilikom.
Branko, kad su tvoji bendovi u pitanju, ima li kakvih planova za blisku budućnost, radi li se nešto novo?
“RefugeeJesus&Apostles” završavaju prvi singl koji će pratiti i spot, takođe u realizaciji Ivana Ivanovića. Pjesma će biti objavljena najvjerovatnije 14. 2. 2021. Pravimo nove pjesme i spremamo se za snimanje istih nakon realizacije prvijenca. Doručak na travi je na stand by pauzi za sada.
Bonus video:
