Došli smo da čujemo njihovu priču, a one su nas emotivno raznijele i ispratile poklonima - likerom od vina i džemovima, sve iz njihove proizvodnje. Jednostavno, niko praznih ruku ne napušta narodnu kuhinju koju “Žene Bara” vode od 2018.
Ekipa “Vijesti” u Bar tog jutra stigla je oko devet sati. Iako podjela obroka počinje tek u deset, neki od korisnika već su bili pred vratima kuhinje. Strpljivi da preuzmu možda jedini obrok koji će pojesti toga dana...
U kuhinji opuštena atmosfera. Žene iz organizacije već su pripremile novogodišnje paketiće za najmlađe, pa posla u to vrijeme najviše ima za glavnu kuvaricu Jasnu Čikmirović. Ona svakog dana priprema obrok za 250 korisnika, među kojima je 70 djece. Toga dana spremala je ćufte, pire i sutlijaš.
“Juče smo imali kolač… Jasna je ‘kapo’ kuhinje, za sve je zadužena. Živi u Mrkojevićima, to je na starom putu za Albaniju, dosta daleko… Ona je zvijezda ove kuhinje, trudi se svim srcem”, priča direktorica organizacije Ljiljana Vujović.
Tog 24. decembra, na Badnje jutro, “Žene Bara” pripremale su pomoć i za 16 porodica koje nisu njihovi korisnici.
“Svakodnevno ‘Žene Bara’ na obroku imaju 81 porodicu sa 250 članova. Pored njih, još 211 porodica koje mjesečno pomažemo paketima, te na druge načine - od namještaja, renoviranja kuća, obuće, odjeće, ljekova, prikupljanja novca za liječenje… I to se stalno ponavlja… Evo, tu iza vas, to je pomoć koju šaljemo na Cetinje. Kontaktirala nas je žena iz Centra za socijalni rad i molila za pomoć za porodicu, da im pošaljemo garderobu”, priča Ljiljana. I tako svakog dana…
Požar pokrenuo lavinu
Narodna kuhinja u Baru sa radom je počela ne baš planirano. Ljiljana je prije tri godine na Fejsbuku kreirala grupu sa pozivom ženama da objavljuju stare barske recepte.
“Kako se spremaju japraci, bamije…”, objašnjava jedna od žena.
“Htjela sam da pokažemo tradiciju Bara”, dodaje Ljiljana.
Požar u kojem je u januaru 2018. godine izgorjela kuća sedmočlane porodice Mašanović iz Crmnice, promijenio je pravac djelovanja i te žene udružile su se kako bi pomogle roditelje sa petoro djece.
“Jedna od žena pozvala me i pitala možemo li da pomognemo. Inače imam agenciju za nekretnine i baš sam tih dana prodala kuću porodici iz Srbije. Kako im nije trebao namještaj, pitala sam da to doniramo Mašanovićima”, prisjeća se Ljiljana.
Nedugo potom, u saradnji sa Crvenim krstom, dogovorile su da povremeno pripreme obrok i pomognu starim i bolesnim sugrađanima koje obilaze geronto domaćice.
“Na prvi poziv javilo se toliko žena da smo obrocima bile pokrivene mjesec, mjesec i po”, kaže ona.
U to vrijeme, broj obroka koji su pripremale, a pripremale su ih u svojim kućama, bio je 16 do 20, zavisno od dana. “Žene Bara” kuvale su u svojim kućama pola godine. Dogovorile su da kuvaju obroke i za starije korisnike Crvenog krsta.
Njihovim aktivnostima vremenom su se priključili restorani, počeli su da se javljaju ljekari sa vaučerima za preglede.
“Pojedini doktori išli su po selima kako bi pregledali sve te ljude”, priča Ljiljana. Negdje u martu 2018. dobile su poruku žene koja je javila da izlazi iz bolnice sa djetetom i da nemaju šta da jedu.
“Žene Bara” putem društvenih mreža pozvale su sugrađane da sjutradan dođu ispred “Lakovića” i donesu - štagod.
“Tog jutra, pola Bara bilo je ispred ‘Lakovića’, toliko su ljudi donijeli svega, namirnice smo dijelili još desetak dana i pomogli baš dosta porodica”, priča jedna od žena.
Uslijedili su brojni pozivi za pomoć, a “Žene Bara”, kako su ispričale, tada su shvatile da je među njima mnogo onih kojima je neophodna stalna pomoć.
Potvrdu su dobile u junu iste godine, kada su prestale da kuvaju za korisnike Crvenog krsta.
“Informisali su nas da idu na odmor, da počinju vrućine i da nema mogućnosti da se transportuju obroci. Prestale smo da kuvamo, ali nisu prestali i pozivi u pomoć”, prisjeća se Ljiljana.
U novembru iste godine, i zvanično sa radom počinje njihova narodna kuhinja, jedina u Baru.
Više od 45.000 obroka, renovirana četiri i kupljen jedan stan
Samo u prošloj godini, “Žene Bara” pripremile su 45.104 obroka, renovirale četiri stambene jedinice, nedavno su kupile stan najugroženijoj porodici u gradu pod Rumijom - porodici Marinković. Ovih dana, renoviraju stan u Sutomoru, za majku sa tri tinejdžera, koji žive od 70 eura mjesečno. Okrečile su prostorije, zamijenile i popravile prozore i vrata. Iz Podgorice je stigla nova dječija soba, poklon žene koja je na taj način podržala njihove aktivnosti.
“Soba je stigla i montirana je. Ne mogu to da vam opišem… to ne može da stane u vaše pisanje”, kaže Ljiljana.
Prinijele su pred nas i ručak. Pravi domaći. Za sve to vrijeme, jedna priča stiže drugu. Govore o radosti djece koja su ovih dana dobila nove cipele.
“Jao radosti dječije, blagosiljanja majki. Oni imaju cipele, ali tuđe, prsle, stare, koje je neko iznosio. Znate li šta za njih znače nove, njihove cipele?! Ispunjen je neviđen san”.
Održavaju ih donacije, dobri ljudi i vrijedne ruke
Narodna kuhinja funkcioniše zahvaljujući donacijama - neko pomaže novcem, neko u namirnicima. “Cerovo”, “Kalamper”, “2. decembar”... uplatili su nedavno po 1.000, odnosno 1.500 eura, iz “VG Biro elektronika” donirali su 70 paketića za djecu, pomaže ih i Baranin Đorđije Đoko Pavićević, predsjednik košarkaškog kluba “Mornar”. Zahvalne su i za pomoć članova Fejsbuk grupe
“Podržimo male proizvođače u Crnoj Gori”, koji nerijetko doniraju svoje proizvode - krompir, jabuke, nedavno su dobile veliku pošiljku sira porodice Rastoder...
“Kao što me boli nemaština ovih nesnađenih ljudi i njihov težak život, toliko mi daje snage ljudska dobrota. Nisam znala da postoji toliko dobrih ljudi… I sve ih je više”, priča Ljiljana.
“Žene Bara” nemaju stabilne prihode.
“Najviše i trpimo zbog tog stalnog straha - šta će biti sjutra. Polugnjili krompir koji nekad dobijemo, povrće koje je za otpis, a koje nam često donose sa zelene pijace, ‘Žene Bara’ trude se da iskoriste da ne bismo potrošile euro sa računa… Ako na računu imamo 15 hiljada eura, znamo da je to mjesec dana rada kuhinje. Nama samo za kuhinju, svakog mjeseca, za pripremu 250 obroka, struju i vodu treba 13.800 eura. To stvarno treba izgurati”, kazala je Ljiljana.
Sa po 15 hiljada eura lani i ove godine rad kuhinje podržala je Opština Bar, ali taj iznos, prema ugovoru, namijenjen je za plate i sitne troškove i ne pokriva nabavku namirnica.
Dok Ljiljana govori o troškovima, jedna od žena na sto pred novinarku i fotoreportera “Vijesti” stavlja sok.
“Domaći je. Dobijemo donaciju u narandžama i mi onda napravimo sok, dio ovdje za korisnike, dio da prodajemo”, objašnjava.
Vješte ruke “Žena Bara” prave mnogo toga - džemove, likere, sokove...
“To nam lijepo prolazi. Puno se time pomažemo, baš puno, to nam je veliki izvor prihoda”.
Proizvode su nudile na bazarima koji su organizovani do početka epidemije. Sad su stvari malo teže, ali - ne odustaju od proizvodnje, kako bi sredstvima od prodaje održavale kuhinju.
Dok razgovaramo, u narodnu kuhinju ulaze djevojčice i nose veliki hamer papir, iscrtan srcima i ispisan porukama zahvalnosti za podršku koju “Žene Bara” pružaju njihovoj porodici.
“Teška priča. Ne mogu da uče, nemaju internet, isključen im je zbog duga, a treba da prate nastavu…”, objašnjava Ljiljana.
U pismu Djeda Mrazu, jedna od djevojčica poželjela je set za šminkanje, Barbiku i da se nikad ne ponovi “ono” - mamin infarkt.
Udruženi možemo više
Za nekoliko sati koliko je trajala posjeta ekipe “Vijesti”, u narodnu kuhinju bez prestanka su stizali volonteri i sugrađani voljni da pomognu. Stigli su i Jovana Marđokić i njen brat.
“Volim da pomažem ljudima, posebno sam slaba na djecu i stare. Svako dijete zaslužuje srećno djetinjstvo, a svaki roditelj bezbrižnu starost”, kaže ona.
Jovana aktivnosti “Žena Bara” pomaže i tako što na Instagramu organizuje licitacije - za januar je najavila da će praviti tortu, a od novca koji dobije, kupiće namirnice za potrebe narodne kuhinje.
“Ljudi žele da pomognu, ne samo da licitiraju, nego da sami ponude nešto na licitaciju - javila mi se žena da će praviti ćebe, jedna čak iz Hrvatske koja je ponudila da njenu knjigu stavim na licitaciju…”, priča Jovana u dahu.
Tog dana, svoje knjige kuhinji je donirao i barski pisac Senad Karađuzović. Ljiljanina kćerka Milica ponudila je onlajn kurs šminkanja...
Kako bi pomogla kuhinju, Jovana je pravila i svjećnjake, donosi garderobu koju njena porodica ne koristi. Ona je mlada majka i zbog zatvaranja vrtića nije provodila u narodnoj kuhinji onoliko vremena koliko bi željela. Čim se smiri situacija sa koronavirusom i njen sin nastavi da ide u vrtić, kako je kazala, u kuhinji će provoditi četiri sata dnevno.
“Žene Bara” nedavno su od Nevladine organizacije “Paradigma” dobile staklenik, zelene tornjeve i rasade povrća, kako bi mogle da same proizvode makar dio namirnica za potrebe kuhinje.
Lani su barski “Plantađuni”, ekipa koja je na parceli nedaleko od centra grada formirala urbanu baštu, opredijelili dio roda za potrebe kuhinje. “Ženama Bara” ustupili su i dio bašte da same brinu o njoj, ali one su u međuvremenu uvidjele da nemaju baš toliko vremena. Ipak, raduje ih svako udruživanje.
“Udružena dobrota ima više efekta, mnogo znači i tako treba da bude. Trudimo se da povežemo puno ljudi, što više ljudi okreće taj krug dobročinstva, možemo da pomognemo većem broju drugih”, priča jedna od njih.
Da nije bilo slične saradnje, kako dodaju, “Žene Bara” ne bi mogle da kupe i stan za Marinkoviće. Ta šestočlana porodica u Baru živi 40 godina, a da “Žena Bara” uz pomoć sugrađana i “Dnevnice” nisu uspjele da im obezbijede krov nad glavom, još jednu zimu bi dočekali pod improvizovanom nadstrešnicom, bez vode, struje, toaleta…
“Ako bismo mogle da dođemo do placa, razmišljale smo da pokrenemo privrednike, građevinare, da napravimo kuće u nizu za četiri porodice. Bile bismo srećne kad bismo makar za dvije porodice mogle da to obezbijedimo. Ali, ne usuđujemo se da u to uđemo, dok je nestabilan izvor prihoda za pripremu obroka”, miješaju se u Ljiljani želje i stvarnost.
Svjesne su da podrška kakvu one pružaju u Baru, treba mnogima u cijeloj Crnoj Gori. Zato i predlažu da sve narodne kuhinje budu na državnom budžetu, ali i da bi nadležni trebalo da sjednu sa svim humanitarcima za sto, da svi daju svoje spiskove korisnika, uporede ih i da institucije naprave raspored koliko i kojih porodica će da pomaže koja organizacija.
Tada bi, kažu “Žene Bara”, svima bilo lakše i svi kojima je to neophodno, dobili bi podršku…
A podrška mnogo znači i ovim ženama. Posebno ona koja dolazi od njihovih porodica.
I zato svaka od njih - Ljiljana, Jasna, Lenka Budimić, Milena Vujović, Ljiljana Suard, Jasmina Rabrenović, Olivera Tadić, Tanja Nilović, Ana Joličić, Sonja Ličina, Snežana Kićović, Bogdana Dašić, Jelena Dabović, Aleksandra Gvozdenović Kosović, Ranka Kavaja, Maja Dobrilović, Anastasija Jovović, Milkica Čarmak, Marija Vujačić i Marija Radović, i javno kažu “hvala” svojim najbližima.
“Bez njih ne bismo mogle”.
Bonus video:
