Podgoričanka Irena Đekić na hemodijalizi je već 16 godina, ali nikako da dobije bubreg.
Ona je jedan od 60 pacijenata koji su od Ministarstva zdravlja tražili da dodatno uredi pitanje doniranja organa sa preminule osobe.
Đekić smatra da bi pacijentima koji boluju od bubrežne bolesti mnogo pomoglo, ukoliko bi se povećao broj donora.
"Da sam zdrava, najvjerovatnije bih potpisala za života da želim da budem donor”, istakla je ona.
Ona je rekla da je prije nekoliko godina u inostranstvu boravila zbog moguće kadaverične transplantacije, ali da je vraćena, jer nije bila dobrog zdravstvenog stanja.
Pacijenti su tokom 2018. godine slali inicijative i peticije resoru na čijem je čelu Kenan Hrapović, kao i predsjedniku države. Poručili su da strahuju za život i da treba usvojiti propis o kadaveričnim transplantacijama organa.
Više od 30 pacijenata koji imaju zatajenje bubrega potpisali su inicijativu u kojoj piše da treba usvojiti Zakon o transplantacijama organa sa mrtvih osoba, kako ne bi krajnju riječ davala porodica već građanin tokom života.
Predlagali su i formiranje komisije koja bi razgovarala o doniranju organa sa članovima porodice preminulog, kako bi porasla svijest o doniranju, “imajući u vidu da trenutno vlada velika neinformisanost građana, pa samim tim i porodica preminulih o ovoj temi”.
"Dijaliza, sama riječ zvuči jezivo, a zamislite kako je tek nama koji prolazimo kroz tu veliku patnju i koji tri puta nedjeljno provodimo po četiri i po sata ležeći u jednom položaju, priključeni na aparate.... Ima bolesti za koje nema nade i spasa. Naš spas zavisi od usvajanja zakona, u koji polažemo ogromnu nadu”, naveli su pacijenti u inicijativi.
Sa druge strane, pacijenti sa hemodijalize iz Herceg Novog, njih 21, prije oko dva mjeseca potpisali su peticiju u kojoj traže usvajanje zakona o kadaveričnim transplantacijama (sa preminule osobe). U peticiji, koja je poslata predsjedniku države, piše da mnogi oboljeli čekaju na transplantaciju organa, ali da se zbog nedovoljnog broja donora veliki broj života završi prerano i tragično.
Ilustracija"Usvajanjem ovog zakona postoji mogućnost spašavanja života. Svaki donor poslije smrti može spasiti i do sedam života”, naveli su pacijenti u peticiji.
Transplantacioni program u Crnoj Gori započet je 2012. godine, kada je urađeno prvo presađivanje bubrega od živog srodnika. Zakonom iz te godine uvedene su donorske kartice. Međutim, u naredne četiri godine potpisalo ih je samo oko 300 građana.
Novi zakon, usvojen 2016. godine, predviđa da je svaki građanin donor, osim ako je za života kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje, dao pisanu izjavu kod izabranog doktora da se protivi tome. Saglasnost, u krajnjem, nakon moždane smrti pacijenta mora dati porodica.
Nakon inicijativa koje su dobili od pacijenata sa hemodijalize, Ministarstvo zdravlja krenulo je u izradu novog zakona. Novi propis takođe će podrazumijevati pretpostavljenu saglasnost, ali će građanin (punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje) moći da potpiše da želi da njegovi organi budu donirani nakon smrti. Porodica će biti u obavezi da poštuje za života iskazanu volju preminulog člana.
Pacijenti sa hemodijalize poručili su Ministarstvu zdravlja da njima nema ko da donira bubreg, jer bi članovi njihovih porodica to vrlo rado učinili.
"Dobrovoljnih davalaca za sada nema... Živimo i čekamo najvažniji poziv u životu, da je pronađen organ za transplantaciju, bubreg za spas”, navodi se u inicijativi.
Nije lako gledati dok neko leži prikovan za bolnički krevet, gledati kako pojedini od nas nažalost umiru i kroz glavu im prolazi misao ‘sjutra sam to možda ja’. Najbolnije i najužasnije od svega je gledati djecu, mlade momke i djevojke, majke koje su u istoj situaciji kao mi. Kako patimo mi, tako ništa manje ne pate ni naše porodice koje sa nestrpljenjem i neizvjesnošću čekaju ispred bolnice da završimo dijalizu, razmišljajući u kakvom stanju ćemo izaći, često strahujući za naš život. Sve je to ogroman stres i patnja”, potpisalo je 36 pacijenata u inicijativi
Bonus video:
