Osobe s invaliditetom su jedna od najugroženijih društvenih grupa kad je riječ o pandemiji izazvanoj virusom Kovid 19, jer im je veoma teško da se bore s nečim što ne mogu u potpunosti da shvate.
Otud je i nejasno u kolikoj mjeri ova lica stvarno razumiju trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo, ne samo mi, već i čitav svijet.
Roberta Mitrevska, predsjednica udruženja „Asocijacija Lastavica“, koja godinama štiti prava lica s invaliditetom, kaže da su od početka pandemije oni, kao organizacija, prvo tražili načine kako da najadekvatnije dolove novonastalu situaciju djeci.
Povezani članci
„Bilo je veoma teško da se objasni djeci s teškoćama u razvoju kako bi oni sada trebalo da funkcionišu. Od početka pandemije nijesmo mogli ići na posao ili u školu, pa smo morali da pronađemo način da im to objasnimo. Odmah smo napravili socijalnu priču kojom smo željeli da to dolovimo djeci, da im objasnimo da će ostati kod kuće s roditeljima, da će izlaziti s njima, ići u šetnju; ali da ćemo se, kad se sve ovo završi, ponovno vidjeti i vratiti u školu. Ta socijalna priča, koja je bila aktuelna na društvenim mrežama, ali i na televiziji, bila je prvi korak kojim smo pokušali olakšati ovaj period i doloviti karakteristike ovog privremenog načina života koji nameće pandemija“, kaže Mitrevska.
Posebni obrasci ponašanja i poštovanja pravila u vrijeme pandemije
Na samom početku pandemije na teritoriji čitave zemlje postojala su ograničenja kretanja, tzv. policijski čas, ali upravo zbog posebnih potreba ove djece ta pravila za njih nijesu važila.
„Djeca s autizmom, na primjer, imaju obrasce ponašanja koje ne bismo smjeli da im mijenjamo, za njih ne znači ništa ako im kažemo da mogu napustiti dom samo od 14.00 do 16.00. Ali, srećom, to je dobro razumjela Vlada koja je donijela odluku u korist osoba s invaliditetom. Pravovremeno su se mijenjale sve nedosljednosti do kojih je dolazilo, tako što se intervenisalo i od vlasti smo dobijali pozitivne povratne rezultate naših inicijativa“, kaže Mitrevska.
Vesna Janevska, majka djeteta s autizmom, u razgovoru za „Sloboden pečat“ govori upravo o borbi protiv autizma i o posebnim obrascima ponašanja.
„Mi kao roditelji razumijemo stvari koje se tiču korona virusa, ali, vjerujte mi, to je veoma teško objasniti djetetu. Kad imate dijete s autizmom, prilagodite mu se; ali mogu reći da su djeca s invaliditetom imala svoja prava kad je stupilo na snagu ograničenje kretanja. Uprkos svim poteškoćama, mogućnost da izađu i produže sa svojim ritmom dodatno je olakšala situaciju u kojoj smo morali da im objasnimo zašto bi trebalo češće da peru ruke i da nose masku“, kaže Janevska.
Mitrevska izražava sumnju u to koliko ova lica stvarno razumiju potrebu za nošenjem maske i ističe da oni to čine, ali duboko u sebi zapravo nijesu svjesni zašto to rade, bez obzira na objašnjenja roditelja.
„Nijesu svi razumjeli i još uvijek ne razumiju u kojem vremenu živimo i kako treba da se zaštite. Svi oni nose masku, ali većina ne zna zašto to čini. Ipak, znaju da bi trebalo da je nose jer su im tako rekli roditelji. Mislim da određene grupe ljudi s invaliditetom, poput osoba s mentalnim poteškoćama ili autizmom, teže razumiju ove momente“, istakla je Mitrevska.
Posebno specifičan momenat može da bude kad osoba s invaliditetom mora da bude u izolaciji.
„Imali smo slučajeve da su se osobe s invaliditetom nalazile u izolaciji, pa smo bili s njima neprestano u kontaktu putem video poziva, a roditelji su nam govorili da im je teško da ih zadrže u jednoj prostoriji, da ih drže na jednom mjestu, jer je toj djeci potrebna funkcionalnost, potrebne su im stalne aktivnosti i samo na taj način se mogu osjećati korisnima“, kaže Mitrevska.
Obrazovanje u kovid uslovima, asistenti u obrazovanju i potpuna inkluzija
Specijalne škole za osobe s invaliditetom od početka pandemije nastavile su da funkcionišu uz fizičko prisustvo, za razliku od ostalih škola u kojima se nastava ovoga tipa odvijala samo do trećeg razreda.
Ostali učenici, kao i studenti, učili su onlajn.
Međutim, i neka djeca s teškoćama u razvoju prate onlajn nastavu zbog hroničnih bolesti koje imaju i na osnovu odluke samih roditelja.
„Onlajn nastava u specijalnim školama prilagođena je konkretno ovoj djeci. Nastava se ne odvija na isuviše složenom nivou, tako da se i roditelji ili braća i sestre uključuju u čas, a djeca s druge strane slušaju defektologa koji im daje upustva i dobijaju određenu saradnju. Ostala djeca su bila fizički prisutna u specijalnim školama i do sada nijesam čula da je neko od njih bilo pozitivno na virus - kaže Mitrevska.
S druge strane, prema najavama Ministarstva obrazovanja i nauke, od sljedeće godine osobe s invaliditetom dobiće pomoćnike u obrazovanju koji će raditi s ovom grupom djece, s tim što će ovi kadrovi dolaziti iz posebnih škola baš za tu djecu, koje od 2022/23. godine više neće primati prvake, a već spomenuti pomoćnici radiće u okviru redovnih škola.
„Od 2022/23. godine u specijalnim školama neće se vršiti upis prvaka, tj. vršiće se totalna inkluzija i na taj način će se specijalne škole transformisati u resursne centre. Od te godine svi će raditi s obrazovnim ili personalnim asistentima koji će morati da budu prisutni uz učenike. Preporuka našeg udruženja je da prije svakog uključivanja obrazovnog asistenta u redovno obrazovanje, taj asistent obavezno mora da prođe obuku, bez obzira na to hoće li se ona odvijati u nekom udruženju poput našeg ili u nekoj drugoj specijalnoj školi“, kaže Mitrevska.
Direktorica udruženja „Lastavica“ naglašava da pomoćnici u obrazovanju treba da budu iskusni obučeni kadrovi, a ne mladi i neiskusni ljudi.
„Takvi pomoćnici dolaziće iz specijalnih škola. Poticaće od tamošnjeg kadra i mi se nadamo da će biti riječ o već iskusnim defektolozima jer, ako mlado i neiskusno osoblje pošaljemo u redovnu školu, mislim da se neće moći snaći“, kaže Mitrevska.
Mitrevska naglašava da je spomenuta obuka neophodna i kaže da jedna takva obuka prvenstveno uključuje upoznavanje asistenta s tom djecom.
„Obuka koju obrazovni asistenti moraju da prođu, prije svega podrazumijeva lično upoznavanje pojedinaca s kategorijom djece. Oni moraju da se nađu u sredini u kojoj će stupiti u kontakt s djecom i da tako sagledaju kako mogu da dobiju povratne informacije, odnosno kako mogu raditi s njima. Prvobitni kontakt personalnog asistenta s djetetom veoma je važan i može značajno da utiče na to hoće li u budućnosti oni postati prijatelji ili jednostavno neće doći do saradnje, jer dijete tu osobu nije prihvatilo i pokazalo je revolt“, zaključuje Mitrevska.
Problemi osoba sa invaliditetom u kovid uslovima u Crnoj Gori
Sa sličnim poteškoćama u kovid uslovima suočavaju se i osobe s invaliditetom u Crnoj Gori, a čini se da je nedostatak personalnih asistenata jedan od najvećih problema, posebno kad je u pitanju obrazovni proces.
Primjer za ovo je Velizar Bato Obradović iz Nikšića, koji ima potpuno oštećenje vida i jedini je student s ovom vrstom invaliditeta na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta.
Pandemija dodatno komplikuje situaciju, jer se nastava u Crnoj Gori organizuje uglavnom putem interneta. Velizarov problem je što bez nečije pomoći ne može da pokrene linkove na platformi preko koje se predavanja organizuju na mreži.
„Nijedan govorni program ne može se povezati s aplikacijom... Nijesam mogao da gledam predavanja na Internetu. Nije kriv profesor, niti sam ja kriv, kao student, ali Univerzitet očigledno nije imao u vidu i to da postoje ljudi s oštećenim vidom kad je bila donesena ta odluka“, rekao je Obradović za Vijesti.
U njegovom slučaju rješenje bi bilo upravo – asistent.
„Dva sata dnevno, da mi neko čita, da mi bude od pomoći da nešto napišem, da obavim neki posao. Pa, sjutra ću i ja biti naučnik“, kaže Bato, koji, osim što studira, radi i kao maser, a često se priprema i za ispite uz obuku – iza njega je još i nekoliko polumaratona, a najavljuju se i druga velika takmičenja.
Njegova jedina želja tokom studija je, kako kaže, da bude ravnopravan.
„Ne želim da budem zavistan ni od jedne organizacije, ni od koga, niko nije dužan da mi pomogne. Tražim da država stvori sistem u kojem smo svi jednaki“, rekao je Obradović.
Na zahtjev učenika, nekoliko organizacija za podršku osobama s invaliditetom u julu i avgustu uputilo je inicijativu Ministarstvu obrazovanja da se obezbijede finansijska sredstva za uslugu nastavne pomoći za učenike s invaliditetom, ali do danas nijesu dobili odgovor.
Ne postoje službeni podaci o broju osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, ali procjenjuje se da ih ima oko 70 000. Prema izvještajima, uključujući i one koje podnosi Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, javnosti se godinama govori da su osobe s invaliditetom izložene visokom stepenu diskriminacije, počevši od siromaštva, prostora u kojem žive, pristupa uslugama, informacijama, zdravstvenoj zaštiti, pa čak i obrazovanju i zapošljavanju.
Priča o uticaju pandemije na živote osoba s invaliditetom napravljena je u saradnji dnevnih listova „Vijesti“ iz Crne Gore i „Sloboden Pečat“ iz Sjeverne Makedonije.
Bonus video:
