Neprijatelj siječe srpom branitelje domovine - kratak je opis simbolike Spomenika palim borcima u Golubovcima.
Tako je opisivao autor, čuveni crnogorski arhitekta Vukota-Tupa Vukotić, ističući da je njegova osnovna ideja više srpova.
To je ispričao za “Vijesti” Slobodan Bobo Slovinić, dizajner reljefa na spomeniku.
“Kada je primio Prvu nagradu (za spomenik u Golubovcima, Vukotić) tumačio je mnogima da je njegova osnovna ideja više srpova. Postavljenih vertikalno, uspravno na dršku. Neprijatelj siječe srpom branitelje domovine, uprošćeno rečeno. Kod izvođenja u betonu, pojavio se problem statike srpova, zbog naleta vjetrova. Jer je baza srpova mala, morali su biti jako ankerisani željezom. To je bio svojevrsni arhitektonsko-konstruktivni problem”, kazao je Slovinić.
On dodaje da je Vukotić zahtijevao i da spomenik bude realizovan u bijelom cementu, koji ima nešto manju nosivost.
“Zbog toga je inžinjer-konstruktivac predložio Vukotiću, da pomeđu ‘sječiva’ srpova, umetne po jednu malu, valjakastu formu, što je autor nužno morao prihvatiti. Time je u gornjim zonama riješen konstruktivni problem. Spomenik, osim nesumnjivih estetskih vrijednosti, elegantne forme, predstavlja ozbiljan arhitektonsko-konstruktivni zahvat. Projektovan je u arhitektonsko-asocijativnom stilu”, rekao je Slovinić.
Kompleksno i značajno arhitektnsko djelo svjedoči borbi i položenim životima 218 boraca iz Zete za antifašizam i domovinu u Drugom svjetskom ratu.
Mladi istoričar Filip Kuzman ističe da je spomenik građen od 1972. do 1974. godine, kada je i otvoren.
“Spomenik je podignut u čast palim borcima iz Zete (218 boraca) u toku Drugog svjetskog rata, sa posebnim osvrtnom na borce poginule 12. aprila 1942. u borbama na Meterizima i delegatima skupštine u Kolašinu (delegati na prvom zasjedanju ZAVNO Crne Gore i Boke) koji su strijeljani 17. decembra 1943. Sami spomen-kompleks se sastoji od nekoliko djelova: glavnog spomenika od betona visine 7 metara; memorijalna niša od šest mermernih ploča i memorijalni zid sa imenima poginulih”, rekao je Kuzman.
O borbi svjedoče dva reljefa, na lijevom napad - neprijatelj, dok je na desnoj, većoj ploči odbrana-branitelji, čiji je autor slikar i istaknuti crnogorski umjetnik Slobodan Slovinić.
On naglašava da je osnovna ideja reljefa (bareljefa) u toku izrade više skica i crteža sukob “dobrog i zlog - odbrana i napad”.
“Moram naglasiti da je tražena figurativna (figure) predstava kompozicije, a ne apstraktna. Upravo u tom smjeru sam razvijao ideju budućeg reljefa. Na reljefima sam izmodelovao, asocijativno, uslovno rečeno dvije (lijevo i desno) polukružne forme. Na jednoj manjoj, lijevoj, formirao sam cijevi pušaka i mitraljeza (napad, neprijatelj). Na desnoj, većoj, izmodelovao sam borce u odbrani i pale drugove (dobro, odbrana), u asocijativnom konceptu. U kompozicionom smislu, naglasio sam dvije ‘napete’ suprotstavljene energetske forme. To su reljefi u dubokom stilskom konceptu, suštinski to su svojevrsni bareljefi (duboko udubljenje, visoko ispupčenje)”, priča Slovinić za “Vijesti”.
On je dodao da je sa mnogo kreativnog i fizičkog napora realizovao reljefe u glini uz pomoć livca u gipsu.
“Svaki pojedinačno sam ‘isjekao’ na četiri segmenta, radi lakšeg livenja u bronzi. Na licu mjesta su sastavljeni varenjem i izjednačeni cizeliranjem i patiniranjem, uz stalnu moju asistenciju”, kazao je Slovinić.
Za rad na reljefima dobitnik je nagrade na konkursu “Žito“.
“Ideja mojeg rješenja je ‘Život’, ‘Opstanak’. Široka i bogata Zetska ravnica u blizini Skadarskog jezera, mogla je biti ogromna crnogorska žitnica. Zbog toga, razvijao sam ideju u vidu ‘klasa žita’, sa pticama koje su u uzletu. Urbanistički, ideja je bila da se spomenik (KLAS) sagledava iz pravca Podgorice, odnosno u povratku iz pravca Plavnice. Sve je to riješeno parterski, zelenim rundelama i podzidama”, rekao je Slovinić.
On ističe da su najstarija spomenička obilježja i najvrednija, jer svjedoče o crnogorskoj dalekoj prošlosti, o neizbrisivom postojanju Crne Gore.
“Postoje mnogobrojni širom naše lijepe zemlje. Nažalost, održavanje spomeničkih obilježja kao da nije ničija obaveza u ovoj nesretnoj zemlji. To je očigledno na mnogim, a posebno onim iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Oronuli su, zapušteni, ostavljeni sami sebi i gotovo zaboravljeni. Takvo dalje stanje je nedopustivo. Žalosno je u kakvom su stanju mnogobrojni. Posebno ako je svuda u svijetu poznata maksima: ‘Ako želiš da upoznaš istoriju i kulturu neke zemlje ili naroda, prvo posjeti njihove spomenike’“, zaključio je Slovinić.
Bonus video:
