Najveći broj tužbi zbog povrede časti i ugleda pokreću građani, a od novinara i medija je, tokom deset godina od dekriminalizacije klevete, traženo više od tri miliona eura, saopšteno je iz Sindikata medija Crne Gore.
Ta sindikalna organizacija predstavila je danas finalni izvještaj povodom deset godina dekriminalizacije klevete u Crnoj Gori, koji je nastao u okviru projekta „Činjenicama protiv tužbi“, koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, a koji se realizuje u saradnji sa Novinskom agencijom „MINA“, navodi se u saopštenju PR Centra.
Predsjednica Sindikat medija Crne Gore, Marijana Camović Veličković pojasnila je da su analizirani predmeti u periodu od dekriminalizacije klevete 2011. godine zaključno sa 2020. godinom.
„Ispostavilo se da je podnijeto više od 200 tužbi, da su 142 pravosnažno okončane, a da je 68 aktivnih predmeta. Monitoring tim Sindikata medija je pratio više od 200 ročišta u preostalih 68 predmeta koji su aktivni i koji nisu još došli do presude. Do okončanja postupaka ćemo pratiti te predmete“, navela je Camović Veličković.
Monitoring je pokazao, kako je rekla, da su ipak građani ti koji najčešće tuže novinare i medije.
Prema njenim riječima, pojava da postoje česte međusobne tužbe medija govori o stanju medijske scene u Crnoj Gori i „da samoregulacija ne funkcioniše i da u nju niko ne vjeruje, pa ni sami mediji“.
„Da je drugačije, mediji bi prvi posegli za tim mehanizmom i sud bi bio poslednji“, istakla je Camović Veličković.
Predsjednica Osnovnog suda Podgorica, Željka Jovović, rekla je da je analiza Sindikata medija omogućila da se na objektivan, činjenicama potkrepljen način sagleda postupanje kako sudova tako i medija, kroz prizmu poštovanja profesionalnih standarda.
„Iznenađujuća je činjenica da građani najviše tuže medije. Analiza je pružila podršku za sagledavanje načina rada sudova. Raduje me što je prepoznat značaj Osnovnog suda u Podgorici, kroz broj predmeta. Raduje me i podatak da analiza nije pokazala da osnovni sudovi favorizuju jednu od kategorija tužilaca. To je ono što dokazuje našu objektivnost“, istakla je Jovović.
Poručila je da će u narednom periodu posebnu pažnju obratiti da postupci traju kraće.
Istraživačica u Sindikatu medija Crne Gore, Bojana Laković Konatar, kazala je da je analiza pokazala da najveći broj tužbi zbog povrede časti i ugleda pokreću građani.
„Najveći broj tužbi i najgora godina za novinare je bila 2019. godina, kada je podnijeto više od 50 tužbi zbog povrede časti i ugleda. Neki od tih slučajeva i dalje su aktivni. Od novinara i medija je, tokom deset godina od dekriminalizacije klevete, traženo više od tri miliona eura. Mnogo je manji iznos koji su sudovi dosudili“, navela je Laković Konatar.
Prema njenim riječima, mediji su tuženi 210 puta.
„Kad su u pitanju sudski postupci, najviše tuže građani, u 103 slučaja, a veoma je zabrinjavajuća činjenica što osim građana, postoji trend da mediji tuže kolege u ogromnom broju slučajeva“, rekla je Laković Konatar.
Ukazala je da je od medija i novinara, u toku prve decenije od dekriminalizacije klevete, traženo 3.018 miliona eura, dok su osnovni sudovi, prema trenutno dostupnim podacima, presudili da mediji isplate 143,7 hiljada eura.
„Od 2011. godine do danas, okončana su 142 predmeta u kojima su tuženi novinari i mediji. Sudilo je 13 sudova, a najviše slučajeva je bilo u Osnovnom sudu u Podgorici, oko 90 predmeta“, rekla je Laković Konatar.
„Analiza je pokazala da su najviše tuženi mediji, a drugotuženi novinari, rjeđe urednici. Najviše tužbi pokrenuto je protiv dnevnih novina, i to protiv Dana 41 tužba i pravosnažno je okončana. Na drugom mjestu se nalazi Dnevnik Vijesti 36, slijede Dnevne novine sa 12, Pink M sa 12, Monitor devet, portali Aktuelno.me i RT Glas Plava šest“, kazala je Laković Konatar.
Najčešće se, kako je dodala, tuže dnevne novine, na drugom mjestu su televizije, a na trećem portali, dok su radio stanice najmanje tuženi mediji.
„Značajno je što je RTCG tužen samo u jednom slučaju, a lokalni radio emiteri nisu tuženi nijednom u analiziranom periodu. Kad su u pitanju pravosnažne presude, u tužbenim zahtjevima je traženo 2,618 miliona eura, u deset tužbi nije bio preciziran iznos, u sedam tužbi je tražena objava odgovora, a u dvije je tražena objava demantija“, rekla je Laković Konatar.
Istakla je da je analiza pokazala da su građani tražili oko 1,3 miliona eura.
„U tužbama pravnih lica traženo je do 200 hiljada eura. Značajne iznose tražili su novinari 92 hiljade, a mediji 76 hiljada. Javne ličnosti su tražile 485 hiljada eura, dok su javni funkcioneri, političari i biznismeni na četvrtom mjestu. Ukupni iznosi koji su mediji i novinari tražili od drugih medija i novinara je 168 hiljada eura“, rekla je Laković Konatar.
Pravni ekspert Mirko Bošković pojasnio je da novinar prije nego što pristupi poslu i objavljivanju informacije, mora da percipira sve potencijalne poteškoće i nedostatke koji mogu da se jave u samoj toj informaciji, a koja bi kasnije mogla da ih izloži građansko pravnoj odgovornosti.
„Novinari moraju detaljno da se upoznaju sa standardima. Oni često nemaju mnogo vremena da u današnjem vremenu koje obiluje informacijama, koje zahtjeva brzinu protoka informacija, da informaciju koju treba da objave da sagledaju u svijetlu pravnih okvira i standarda“, kazao je Bošković.
Zbog toga je, kako smatra, potrebno detaljno ih izučiti i osvrtati se na njih.
Pravni ekspert Milorad Marković ocijenio je da je analiza pokazala da su crnogorski sudovi dostigli visok stepen primjene standarda Evropskog suda za ljudska prava.
„Raduje me što ta praksa Evropskog suda za ljudska prava nije bukvalno transponovana, već je sama ta praksa, prilagođena konkretnom predmetu i slučaju. Crnogorski sudovi su uspjeli, u ovim predmetima, da praksu Evropskog suda za ljudska prava pretoči na konretne situacije i da je doradi i izvuče dodatne standardne koji bi trebali da budu primjer za postupanje novinara“, istakao je Marković.
On je ukazao na standard da novinari treba da postupaju u iskrenoj namjeri.
„To podrazumijeva da novinar treba da ima legitiman cilj kada je u pitanju tema od značaja za javnost i da je u tom istraživaju i pripremi te informacije da je uložio razuman napor da potvrdi činjenice koje se objavljene. Ta iskrena namjera može da zamijeni dokazivanje istinitosti objavljene informacije“, kazao je Marković.
Novinarka Tamara Skrozza ocijenila je da je u cilju povećanja povjerenja u medije neophodna medijska pismenost građana, koja nedostaje u državama regiona.
„Koliko god novinari poštovali profesionalne standarde, ukoliko nema publike koja će znati to da procijeni, džabe smo krečili. U cijelom regionu treba da se dogodi ono što se dogodili u skandinavskim zemljama, a to je da je medijska pismenost ušla u školski program“, istakla je Skrozza.
Ona smatra da su lažne vijesti zabrinjavajuća tendencija koje novinari moraju da se čuvaju.
Skrozza je ukazala i da veza između novinara i političara urušava povjerenje u medijsku nepristrasnost, ali i da novinari moraju da budu pažljivi kad je u pitanju dostojanstvo „običnih ljudi“.
Bonus video:
