Svaka peta žena u Crnoj Gori je tokom proteklih 12 mjeseci bila žrtva nasilja

Svaka peta žena u Crnoj Gori je tokom proteklih 12 mjeseci bila žrtva nasilja, a pandemija koronavirusa ukazala je na neophodnost sistemskog pristupa i otvorenog dijaloga o zajedničkom odgovoru društva na nasilje, a posebno o neophodnosti pune integracije ženskih nevladinih organizacija koje pružaju podršku ženama žrtvama nasilja u sistem, poručeno je na strateškom dijalogu predstavnika UNDP-ja, Ministarstva finansija i socijalnog staranja i ženskih nevladinih organizacija.

Dijalog je održan danas u okviru projekta „Primjena zakona, mijenjanje stavova“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi UN Women, s ciljem zaustavljanja rodno zasnovane diskriminacije i nasilja nad ženama, sa posebnim fokusom na najmarginalizovanije grupe žena, u šest zemalja Zapadnog Balkana i Turskoj.

Takođe se razgovaralo o statusu ženskih nevladinih organizacija u sistemu socijalne zaštite, sa fokusom na položaj licenciranih nosilaca specijalizovanih usluga za žrtve nasilja, kao i jačanju saradnje sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja u primjeni Istanbulske konvencije i oblasti pružanja usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja, navodi se u saopštenju.

Daniela Gašparikova, stalna predstavnica UNDP u Crnoj Gori, istakla je da je nasilje nad ženama najekstremnija manifestacija rodnih nejednakosti i najčešće kršenje ženskih ljudskih prava sa ozbiljnim posljedicama ne samo na žene, već na društvo u cjelini.

"U Crnoj Gori je jedna od tri žene tokom života doživjela nasilje, a jedna od pet u posljednjih 12 mjeseci, dok je povjerenje u institucije nisko - 74 odsto žrtava seksualnog nasilja to nikada nikome nije reklo", kazala je ona.

Istakla je da to nasilje ima i finansijske posljedice, što pokazuju i rezultati istraživanja UNDP-a, da nasilje nad ženama košta državni budžet do 0,5 odsto BDP ili oko 18 miliona eura zbog oslabljene radne produktivnosti ili odsustva žrtava nasilja sa posla.

"Pandemija koronavirusa je, nažalost, pokazala da dom nije najsigurnije mjesto za žene žrtve nasilja, zbog čega je UNDP podržao nevladine organizacije u uspostavljanju 24-časovne podrške žrtvama nasilja, uključujući i kreiranje aplikacije "Budi sigurna", putem koje one mogu jednim klikom da zatraže pomoć i podršku", saopštila je Gašparikova.

Ona je ukazala na neophodnost razvijanja održivih i dugoročnih modela finansiranja ženskih nevladinih organizacija koje pružaju podršku ženama žrtvama nasilja, u skladu sa najboljim evropskim praksama koje se oslanjaju na blisku saradnju i povjerenje između ženskih NVO, centara za socijalni rad i policije.

Milojko Spajić, ministar finansija i socijalnog staranja, rekao je da su svjesni činjenice da je potrebno napraviti još konkretnih koraka kako bi problem o kojem su danas govorili bio sistematski i u potpunosti riješen, pogotovo, kako je rekao, imajući u vidu naš mentalitet koji se temelji na brojnim istorijskim prilikama i događajima koji su pogodili zemlju.

"Znam koliki je put Crna Gora prešla od 2000. godine, kada se nasilje u porodici smatralo djelom protiv javnog reda i mira, pa sve do ratifikacije Istanbulske konvencije i njenog stupanja na snagu u avgustu 2014. godine. Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je spremno da pruži punu podršku svima, a ja ću kroz budući rad Koordinacionog odbora za praćenje Istanbulske konvencije pratiti rad svih institucija i insistirati na multidisciplinarnoj saradnji, ali i saradnji sa nevladinim sektorom", istakao je on.

Ljiljana Raičević, predsjednica NVO Sigurna ženska kuća, podsjetila je da je prva ženska NVO u Crnoj Gori osnovana 1996. godine, a da je upravo u Crnoj Gori još 2000. godine, pod rukovodstvom ove ženske NVO, otvoreno prvo sklonište za žrtve trafikinga u Jugoistočnoj Evropi.

Zahvalila je UNDP-ju koji je, kako je rekla, prepoznao ulogu i napore pripadnica ženskih nevladinih organizacija, koje godinama rade gotovo na volonterskoj osnovi.

Prema riječima Biljane Zeković, izvršne direktorice Sos telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, podrška daljem radu ženskih NVO od izuzetnog je značaja za državu Crnu Goru.

"Ako izračunamo koliko košta naš volonterski rad, dolazimo do podatka da samo volontiranje i dežurstvo godinama na SOS telefonima vrijedi više od 10 miliona eura. Rad ženskih NVO jeste od nacionalnog interesa, jer radimo posao države i drugih zaposlenih u institucijama, čime ne kritikujem njihov rad, već ukazujem da državni sistem ne može da pokrije sve potrebe građana i dopre do ciljnih grupa do kojih mogu NVO", kazala je ona.