Ubijene mečke, srne, divlje svinje, ptice... Iz godine u godinu ista situacija, a “okidač” da o krivolovu progovori i šira javnost i da 62 nevladine organizacije i stotine pojedinaca zatraže moratorijum na lov, je ubijena mečka u Beranama prije nekoliko dana. Sve to je pokrenulo nova/stara pitanja o stanju lovstva u Crnoj Gori, o lovačkim organizacijama i Savezu, o lovcima i krivolovcima, životinjama koje samo na papiru imaju zaštitu i da li se više smije i može čekati sa rješavanjem te problematike.
O ovim i ostalim pitanjima razgovarali smo sa Radom Komarom, čovjekom koji decenijama pokušava da skrene pažnju da je situacija u lovstvu alarmantna i da se mora pod hitno uraditi nešto prije nego što krivolovci pobiju sve životinje. “Nemam nikakav ekskluzivan komentar na to šta se desilo u Beranama, Goliji... Prosto, nemam šta reći, a da to nijesam više puta, uzaludno, rekao ili napisao. Žao mi je. To svakako jeste dramatičan slučaj, ali samo pojedinačan, u odnosu na opšti egzodus divljači po Crnoj Gori. Stotine i hiljade, razne druge krupne divljači se, svi to znaju, neprekidno, nezakonito i nekažnjeno odstreljuje. Ne znam odakle odjednom euforija i dušebrižništvo”.
Prema njegovim riječima, aktuelni Zakon o divljači i lovstvu, koji je donesen 2008. godine, bez opozicije i rasprave, a, kako je istakao, “dilom” unutar većinske koalicije, najgori je i za oblast lovstva najtragičniji zakon ikad donesen u Crnoj Gori.
“Namjera autora i predlagača toga zakona nije bila da uredi i poboljša stanje i reformski zakon iz 1999. godine, već da protivno materiji koju zakon tretira, na neustavan i podmukao način definiše novi status i identitet nevladine organizacije Lovački savez Crne Gore. Bez pravne osnove i saglasnosti njegovih konstituenata. Pored ostalog, ovim zakonom se zabranjuje organizovanje lovaca građana van toga, kako su ga nazvali ‘nacionalnog’ saveza; Savez NVO (lovačkih udruženja) se definiše kao ‘nacionalni savez’ sa javnim ovlaštenjima za koji ne važi Zakon o NVO; odobravanje Statuta Saveza se stavlja u nadležnost ministarstva; propisuje se obaveza plaćanja lovne karte i finansiranje toga Saveza, iako je Ustavni sud prethodno svojom Odlukom, to ocijenio kao neustavno...”, istakao je Komar samo neke od manjkavosti zakona.
Bolest crnogorskog lovstva, prema njegovim riječima, je sistemska i poodmakla i ne postoji instrumentarij koji može izmjeriti sve štete nastale posljednje dvije decenije.
“Danas Crna Gora nema lovstvo, već organizovano istrebljenje divljači za koju država, pouzdano, niti zna koliko je, niti gdje je ima”, kategoričan je Komar.
Podsjeća da se lovstvo, kao društvena djelatnost, u razvijenom svijetu definiše, ali i praktikuje, kao djelatnost uzgoja divljači u slobodnom prostoru i kontrolisanim uslovima, kao djelatnost zaštite divljači, uređenja staništa i lovišta.
“Lov divljači, uključujući i onaj komercijalni, jeste treća, ali i posljednja djelatnost lovstva. U Crnoj Gori postoji samo lov koji se nekontrolisano i sa tehničkim sredstvima koja divljači ne ostavljaju nikakvu šansu, odvija kao istrebljenje. Bez i jedne druge mjere koja čini održivo upravljanje i gazdovanje”. Dodatni problem je, smatra Komar, i to što ugovore kojima je država dala lovišta na upravljanje niti ko kontroliše, niti ko poštuje.
“Organizovana kriminalna grupa, kako bi rekli ovi iz Tužilaštva, već dvije decenije, pod zaštitom ministarstva, nekih službi, nezamislivim zloupotrebama, lažima i falsifikatima, ali i vulgarnim mantrama o nekakvom članstvu, tamo i onamo, koristeći endemsko neznanje i neiskustvo u ovoj oblasti, i socijalna stanja u društvu, ‘upravlja’ crnogorskim lovstvom. U ime države i opšteg nacionalnog interesa. Nijesam ni za kakve ishitrene mjere i moratorijume bez cilja i sadržaja. Ovu oblast, jednostavno treba resetovati, redefinisati i reorganizovati”, smatra Komar.
Ističe da “nikakvo parcijalno ‘popravljanje’ stanja ne može riješiti namjerno ugrađen sistemski deformitet”. Objašnjava da je sve sporno - od državne politike i strategije razvoja lovstva koje nema, preko cjelokupne zakonske i normativne legislative, za koju kaže, da je “nastajala na nekredibilan način i sa ulaznim podacima ‘izgatanim’ po kafanama, do korisnika lovišta, koji su pod potpunim uticajem nenadležnog Lovačkog saveza, umjesto Ministarstva sa kojim su sklopili ugovore o korištenju lovišta”.
“Prvo Strategija, pa ustanovljavanje svih kredibilnih podataka i izrada LIS-a (lovni informacioni sistem), izrada studija i donošenje novog zakona i cjelokupne normativne legislative - od elaborata o ustanovljavanju i kategorizaciji lovišta, programa razvoja lovstva, sve do katastara i godišnjih planova korisnika lovišta. A ljudi koji su se ovim bavili, u Ministarstvu i Lovačkom savezu, konačno moraju biti odstranjeni i krivično procesuirani”.
Početi od lovnog obrazovanja
“Posebnost crnogorskog lovstva je i lovno obrazovanje kojega ovdje nema, ako se zanemari kriminalno ‘polaganje’ lovačkog ispita, neodobreni ‘pravilnici’ i lažno tzv. izdavaštvo. Podatak da Crna Gora nema, valjda, niti jednog lovočuvara ili upravnika lovišta sa stručnim obrazovanjem i sertifikatom, objašnjava ovakvo stanje”, ističe Komar.
Održivost lovstva, u dijelu koji se odnosi na lovnu divljač, moguća je, smatra on, jedino kroz balans izlovljene i unešene divljači u lovišta.
“Kroz proizvodnju i reintrodukciju i nove modele gazdovanja, a budućnost lovstva vidim jedino kao lovno turističku privredu koju će organizovati i voditi struka. Nekakva Agencija za lovstvo i ribarstvo i licencirana Komora inženjera šumarstava i lovstva, mi pada na pamet”.
Dvije decenije od “Gorskih staza”
Prije dvije decenije izašao je prvi crnogorski stručni časopis za ekologiju, turizam, lovstvo, ribarstvo, sportove u prirodi “Gorske staze”, a Komar je bio osnivač i glavni i odgovorni urednik.
“To je bio projekat usaglašen sa tadašnjim, makar deklarativnim, opredjeljenjima crnogorskog društva da prati i primjenjuje najbolje standarde razvijenih sredina i zemalja u oblastima koje se odnose na održivo upravljanje i razvoj svojim prirodnim dobrima. Svakako i sa konceptom razvoja Crne Gore kao ekološke države”, kazao je Komar.
Za deset godina izlaženja tog mjesečnika i saradnje sa drugim medijima u Crnoj Gori, ali i sa regionalnim sličnim projektima, Komar ističe kako su objavili nekoliko hiljada stručnih tekstova, analiza, komentara, a najveći broj je iz oblasti lovstva. Sa časopisom je stalno ili povremeno sarađivalo preko 60 doktora nauka, veliki broj drugih stručnjaka, novinara iz gotovo svih redakcija iz Crne Gore.
“Nažalost, kriminalizacija društva i devijacije u oblastima održivog upravljanja prirodnim resursima, nijesu blagonaklono prihvatale naša ‘pametovanja i čeprkanja’ po nekim atarima, kako smo razumjeli, i ‘jazbina’ je odlučila da se obračuna, i sa časopisom i sa mnom, kao njegovim osnivačem i urednikom”, ističe Komar.
“Gorske staze” prestale su izlaziti 2010. godine, kada nastavljaju još godinu u online varijanti...
“Beskrajno hvala svim saradnicima na ovom projektu i neka ovo jubilarno podsjećanje podstakne neke nove slične inicijative. Da ne bude samo rekvijem mrtvom projektu”, poručio je.
Bonus video:
