Crnogorsko društvo još nije spremno da reintegriše one koji su odslužili kaznu zatvora, a da bi se to dogodilo potrebno je pružiti podršku njima, članovima njihovih porodica, osloboditi se predrasuda i etiketiranja i, što je najvažnije, usmjeriti se na njihove potencijale.
To je u intervjuu za PR Centar, kazao psiholog Miloš Bulatović, pojašnjavajući da je onima koji su lišeni slobode veoma značajan svaki vid podrške kako bi bili u stanju da tu situaciju prevaziđu sa što manje posljedica.
„Ako imamo unutar institucije adekvatan tretman, adekvatnu pripremu za izalazak i adekvatnu postpenalnu podršku onda možemo govoriti o stvarnoj integraciji u društvo. Ako sve to ne funkcioniše na adekvatan način i nije sinhronizovano, u konačnom nemamo ono što je cilj, a to je da neko ko je izdržavao kaznu na adekvatan način bude reintegrisan“, pojasnio je Bulatović.
Najvažnije je, kako smatra, da osnovne potrebe budu zadovoljene i tek onda se može govoriti o višim nivoima.
„Govorim o stambenom, materijalnom obezbjeđenju, zapošljavanju, možda i školovanju. Kasije možemo govoriti o porodničnim odnosima, da se tu pruži podrška, zatim da se štiti njihovo mentalno zdravlje, a onda se priča usmjerava ka razvoju socijalnih, emocionalnih i ponašajnih vještina. Jer nije jednostavno da nakon izlaska iz zatvora sve profunkcioniše odmah i sad“, kazao je Bulatović.
Osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu treba posmatrati kao ličnosti, ali ne u kontekstu onoga što su učinile.
„Važno je da se sačuvamo od etiketiranja, jer ono ne dozvoljava da se reintegrišu u društvo. Porodica gotovo uvijek daje podršku svom članu porodice. Društvo i dalje ne prepoznaje njihov potencijal, nego samo gleda greške koje su napravili u prošlosti. Ne gleda se da osoba, iako je izvršila krivično djelo, ima svoje potencijale. A upravo se na potencijale treba usmjeriti. Jer tako se njima pruža podrška da daju doprinos društvu, a ne da samo budu etiketirani i osporavani“, pojasnio je Bulatović.
Crnogorsko društvo još nije spremno da reintegriše one koji su odslužili kaznu zatvora i veoma je važno dati podršku njima, ali i članovima njihove porodice.
„Ono na što još uvijek nismo spremni, a imalo bi jak uticaj, je da oni otvoreno o tome pričaju na javnim tribinama. I dalje postoji osuda u svakom smislu riječi, pa čak iako govorimo o najblažim oblicima nekog neadekvatnog oblika ponašanja. Kada bismo ljude dovoljno informisali, samim tim bismo uticali na njihova osjećanja prema nekoj osobi. A kada imamo negativna osjećanja ponašamo se na neadekvatan način“, naveo je Bulatović.
Građani treba da imaju u vidu da su oni koji su izvršili krivična djela nečija braća, sestre, djeca, roditelji, da imaju svoju profesiju.
„Treba da vidimo šta je to što mogu da daju društvu. To je suština, da budu aktivni, a ne pasivni. Kada izvučemo njihov potencijal, preventivno djelujemo da ne upadnu u zamku da se vrate tamo gdje su bili. Oni mogu da se udruže, da se bore za svoja prava, da se integrišu, tako što će se aktivno uključiti, što će raditi, dati doprinos i to ne samo kroz priču, nego kroz aktivne akcije. To je šansa da jedni druge bolje upoznamo “, istakao je Bulatović.
U centru pažnje nisu servisi podrške sami po sebi, nego osoba sa svim njenim životnim pričama, iskustvima.
„Važno je pratiti osobu od samog početka i da ona stalno ima osjećaj podrške. Svima je potreban taj osjećaj da nisu izopšteni, izdvojeni, da su dio društva. Tako težimo ka zdravom društvu“, objasnio je Bulatović.
Priča je dio kampanje „Vrijeme je za novi početak“, koju sprovodi nevladina organizacija Juventas u okviru projekta “Podrška bivšim osuđenicima/ama u procesu društvene reintegracije: Re-Cover” koji se realizuje u okviru Programa Evropske unije i Crne Gore za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, a u saradnji sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja i Ministarstvom ekonomskog razvoja.
Bonus video:
