Tolerisanje propusta poslodavcima i građevinskim radnicima na terenu, jedan je od ključnih razloga zbog kojih u nekom trenutku mogu da nastupe ozbiljne posljedice - upozorio je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) izvršni direktor Montinspekta Branislav Šebek.
On kaže da se za 20 godina, otkako se ovo podgoričko preduzeće specijalizovano bavi zaštitom na radu i kontrolom u ovoj oblasti, naslušao izgovora poput: „…treba postići dinamiku gradnje, ne može se nabaviti odgovarajuća oprema, zaboravili smo donijeti sredstva lične zaštite na radu, zaštitna oprema nam smeta tokom rada…“
Stručnjaci Montinspekta zaposlenima na gradilištima zbog njihove zaštite i zdravlja na radu najčešće ukazuju na rizike od rada na visini.
Pad sa visine, kako je CIN-CG objavio sredinom novembra, uzrok je tri od četiri smrti građevinskih radnika koji su stradali za deset mjeseci prošle godine godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom države.
“Većina nas se i sama može uvjeriti kakve skele se montiraju oko, u i na objektima u izgradnji. Ne morate biti stručnjak iz ove oblasti, pa da shvatite da jedna skela mora biti stabilna, da mora da ima zdrave (standardne/tipske) ograde, podnice po kojima se zaposleni kreću, merdevine... Radovi na visini se obavljaju i uz pomoć radnih platformi, ali su one često nepotpune, nepravilno postavljene i loše montirane“, priča Šebek o svom iskustvu sa terena.
Neobezbijeđeni rad na visini, kao glavni problem vidi i glavni koordinator inspekcije za zaštitu na radu Uprave za inspekcijske poslove (UIP) Zlatko Popović. U razgovoru za CIN-CG, on je ocijenio da problem u dijelu zaštite i zdravlja na gradilištima uglavnom nije papirologija, već primjena.
“Pogotovo, kada je riječ o mjerama zaštite od pada sa visine i postavljanju zaštitnih ograda na prolazima, prilazima, ivicama objekta u izgradnji“, rekao je Popović.
470 prekršajnih naloga, u ukupnom iznosu od 158.810 eura, napisali su lani inspektori rada za oblast zaštite i zdravlja na radu
Prema podacima UIP-a, u toku prošle godine na teritoriji Crne Gore je prijavljeno 126 gradilišta, a ukupno su obavljena 852 inspekcijska nadzora o mjerama zaštite i zdravlja na radu. U prva tri mjeseca ove godine prijavljen je početak radova na 31 gradilištu, a obavljen je 191 nadzor.
U toku 2020. godine inspektori rada za oblast zaštite i zdravlja na radu su izdali 470 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 158.810 eura, a podnešeno je i devet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kazao je za CIN-CG Zlatko Popović.
Prekršajni nalozi u oblasti građevinarstva se, kako kaže Popović, najčešće izdaju za neprimjenjivanje mjera zaštite i zdravlja na radu na privremenim i pokretnim gradilištima, kada poslodavac ne nabavlja i ne izdaje zaposlenima sredstva za rad neophodna za njihovo radno mjesto, sa stručnim nalazom i ocjenom da su obezbijeđene propisane mjere zaštite na radu. Kažnjivo je i ako poslodavac nije obezbijedio zaštitnu opremu, te ukoliko zaposleni nemaju uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan rad i ljekarska uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za radna mjesta u posebnim uslovima, odnosno uz povećani rizik.
Ovlašćene organizacije za zaštitu i zdravlje na radu, među kojima je i Montinspekt, posluju tržišno, tako što svoje usluge nude poslodavcima koji nemaju obučene osobe ili specijalizovane službe za ovu oblast. U Crnoj Gori, prema podacima Udruženja zaštite na radu (UZNR), ima 40 ovakvih ovlašćenih organizacija. Državne kompanije za njihovo angažovanje raspisuju tendere. Šebek kaže da dominantno sarađuje sa poslodavcima iz realnog sektora.
Obaveza ovih ovlašćenih organizacija je da kontrolišu i ispituju sredstva za rad, elektro i gromobranske instalacije, uslove radne sredine, opreme za ličnu zaštite na radu. One izrađuju akte o procjeni rizika i osposobljavaju zaposlene za bezbjedan rad. Sve to, kaže Šebek, zahtijeva sofisticiranu opremu i specijalistička znanja iz raznih oblasti, većinom tehničke struke.
Postoje i organizacije sa nižim nivoom ovlašćenja, koje obavljaju samo poslove stručnog lica za za zaštitu i zdravlje na radu u kompanijama gdje nema uposlenih osoba sa takvim specijalnostima.
Šebek, koji je i član UZNR, ističe i da je jedan od problema na koje nailazi prilikom kontrole i nestručnost zaposlenih, pogotovo pomoćnih građevinskih radnika.
“Njihovo neznanje i nestručno rukovanje sredstvima za rad uzrok je lakših i teških povreda. Zato se bavimo i pokazivanjem kako da to rade na bezbjedan način“, kazao je on.
Na gradilištima, prema njegovim riječima, opasnost vreba i na putevima za kretanje građevinske mehanizacije i kamiona. Iako na građevinskim mašinama uglavnom postoji zvučna i svjetlosna signalizacija, Šebek upozorava da nije bezbjedno kada zaposleni prolazi na svega nekoliko centimetara od njih. Vozače upozoravaju da ne prekorače brzinu, a radnike da se ne kreću u zoni rada mašina.
Prilikom kontrola, kako kaže Šebek, nastoje prije svega da djeluju edukativno. U slučajevima kada radnici ne žele da uklone nedostatke, tada se privremeno zabranjuje rad na pojedinim radnim pozicijama koje nijesu bezbjedne, ili se pojedinci, grupe, poslodavci udaljavaju sa gradilišta zato što predstavljaju opasnost za sebe i za druge.
Tada se dešava da se poslodavci, ali i veliki broj radnika, pravdaju dinamikom radova, uz tvrdnje da će naše predložene mjere usporiti njihov rad.
“To apsolutno nije tačno, već je u 99 odsto slučajeva razlog loša priprema kompanije“, ističe Šebek.
Kada radnik ne želi da primijeni mjere na koje su ukazali, odmah obavještavaju izvršnog direktora koji ga privremeno udalji sa gradilišta.
“Naše iskustvo je da u većini slučajeva sljedećeg dana radnik poštuje ukazane mjere. Imali smo i par slučajeva da i sam poslodavac uoči kako radnik nije zainteresovan za bezbjedan rad, a u suštini takvi i ne žele da rade određene poslove u kompaniji, što za posljedicu ima raskid ili neprodužavanje ugovora o radu“, kazao je Šebek.
Ukoliko kompanija za koju obavljaju poslove zaštite na radu ne želi da prihvati njihove korekcije i savjete, tada direktoru dostave predlog za raskid ugovora, a obavijeste i inspekciju.
“Ova pojava je vrlo rijetka i odnosi se na kompanije koje u suštini nijesu ozbiljne i vrlo brzo nestaju sa tržišta. U takvim slučajevima nas ne treba da otpušta poslodavac, već mi ne želimo da poslujemo sa njima“, naveo je Šebek za CIN-CG.
Svijest nije na zavidnom nivou
On ocjenjuje da trenutno na gradilištima, svijest zaposlenih o tome da sačuvaju svoje zdravlje i život tokom rada, da usvajaju sugestije i savjete, aktivno učestvuju u sprovođenju mjera Zakona o zaštiti i zdravlju na radu (ZZNR), nije na zavidnom nivou.
“Reakcija zaposlenih često bude brza, ali kratkotrajna. Prihvate sugestiju u trenutku kontrole, vrlo brzo počnu da rade na način koji čuva njihov život i zdravlje, ali najčešće takav odnos traje toliko dugo koliko smo mi u blizini. Ovo nas navodi na činjenicu da nisu samo stručna lica za ZZNR ona koji bi trebalo da stalno edukuju, kontrolišu, podsjećaju zaposlene, već prevashodno tu obavezu imaju njihovi pretpostavljeni, grupovođe, poslovođe, šefovi, tehničari, inženjeri, direktori, koji pored praćenja kvaliteta rada, svakako moraju provjeravati da se on odvija na bezbjedan način“, kazao je Šebek.
I na gradilištima na kojima je investitor bio Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) bilo je propusta i, prema riječima njegovog rukovodioca sistema zaštite Milana Marjanovića, u startu je bilo propusta i neprihvatanja kontrole izvođenja radova „ali kada smo objasnili izvođačima da mogu da izgube ugovoreni posao i da se neće realizovati ugovor, onda shvate da treba da sarađuju i dostave dokumentaciju.“
On kaže da je važno da građevinski radnici shvate kako to što je neko dobar majstor nije dovoljno, već da mora da bude i osposobljen za bezbjedan rad, kako bi sačuvao i sebe i druge na poslu. “Promocija zaštite na radu je interes prvenstveno zaposlenog koji rizikuje svoj život, pa onda firme koja ga zapošljava - jer u slučaju povrede poslodavac plaća kazne, a država ima troškove liječenja“, kazao je Marjanović, koji je i potpredsjednik UZNR.
On očekuje da će država napokon smoći snage da se otvori institut medicine rada, koji bi pomogao svima koji imaju ozbiljnija oboljenja i posledice povreda na radu, kako bi mogli da dobiju lakša radna mjesta na osnovu ocjene preostale radne sposobnosti.
“Da oni budu i dalje u funkciji. Pretežno je riječ o mlađim osobama koji bi trebalo da rade do penzije još 20, 30 godina. Oni, prije svih, treba da shvate da su dužni da čuvaju zdravlje prvo sebi, a onda nekom drugom s kim zajedno rade. To treba jednostavno da bude kultura rada“, kazao je Marjanović za CIN-CG.
U ovom trenutku, kako je rekao, u nekim domovima zdravlja specijalisti medicine rada uposleni su kao izabrani ljekari. Marjanović posebno ističe pozitivan primjer podgoričkog Doma zdravlja, koja je jedini formirao službu za medicinu rada, gdje radi pet ljekara specijalista medicine rada, “kojima je to stalni posao“.
Uz podsjećanje da Crna Gora jedina u regionu nema Fakultet zaštite na radu, on ocjenjuje da postoji potreba da se u ovoj oblasti školuje nekoliko generacija mladih ljudi.
Troškovi obaveznog ljekarskog pregleda radnika su, prema njegovim riječima, poseban problem.
“Ranije su ti troškovi iznosili i do 72 eura po zaposlenom. To je bio ogroman izdatak, na primjer za nas u CEDIS-u, koji organizujemo više od 800 ljekarskih pregleda godišnje. Riječ je o sumi od 50-60.000 eura, što predstavlja veliki izdatak, posebno za mnoge privatne firme. Sad su cijene pristupačnije - 20, 30, 40 eura. To je prihvatljivije, pod uslovom da dobijemo isti kvalitet i da stvarno ljekari prepoznaju zaposlene kojima je ugroženo zdravlje i koji ne mogu da nastave rad na istim pozicijama”, ocijenio je Marjanović.
Zakonom je propisano da se zdravstveni pregledi zaposlenih preduzimaju radi utvrđivanja i otklanjanja uzroka obolijevanja i zdravstvenih oštećenja u vezi sa radom.
Poslodavac je dužan da obezbijedi zdravstveni pregled zaposlenih koji se raspoređuju na radna mjesta sa posebnim uslovima rada, odnosno sa povećanim rizikom i u slučajevima ponovnog angažovanja zaposlenog koji je odsustvovao sa rada na tom radnom mjestu duže od godinu.
Na zahtjev zaposlenog, poslodavac obezbjeđuje zdravstveni pregled primjeren rizicima zaštite i zdravlja na radu najmanje jednom u tri godine.
Rukavice ne smiju da “probiju“
CEDIS posjeduje svoju ovlašćenu laboratoriju u kojoj ispituje ličnu zaštitnu opremu zaposlenih.
“Prošle godine smo imali oko osam hiljada ispitavanja, od čega smo ustanovili u skoro 400 nedostataka na ispitanim sredstvima. To ne doživljavamo kao trošak firmi, već kao preventivu, jer se nrp. probijena rukavica više ne koristi kao elektroizolaciono sredstvo, već se nabavljaju nove rukavice“, kazao je Marjanović.
Laboratorija CEDIS-a ima ovlašćenja da testira i ličnu zaštitnu opremu i drugih kompanija, ali to do sada nisu radili, zbog velikog obima posla u matičnoj kompaniji.
“Kupili smo softver koji prati put zaštitnih sredstava i on automatski, 30 dana prije isticanja roka, obavještava da treba da ih oduzmemo radniku i da mu damo ispravna. Imamo otprilike deset hiljada primopredaja godišnje. Znači, elektroizolacione rukavice, čak iako su ispravne, mi ih mijenjamo poslije šest mjeseci korišćenja i dajemo radnicima rukavice koje su ispitane, ispravne i imaju novi rok korišćenja, za narednih šest mjeseci. Rukavice koje uzimamo, zbog isteklih rokova, nosimo u laboratoriju da ispitamo i ako budu ispravne, koristimo ih i dalje i njih dobija neko drugi prilikom sljedeće zamjene“, kaže Marjanović.
Stranci se ne pogađaju oko mjera zaštite
“Prije svega, treba da zaživi zakonska uloga koordinatora tokom projektovanja i tokom građenja objekata, jer to jedan od sigurnih načina značajnog smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, ne samo na gradilištima već i kada se objekti predaju korisniku“, kazao je Šebek za CIN-CG.
Od ove godine obaveza investitora, prema Zakonu o zaštiti i zdravlju na radu, jeste da odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu i u fazi projektovanja (“K1”) i prilikom izvođenja radova (“K2”).
Koordinatora u fazi izvođenja radova već ima na nekoliko gradilišta.
Šebek posebno ističe pozitivno iskustvo sa stranim investitorima koji su ih angažovali kao koordinatore u fazi gradnje. On je ispričao kako su imali slučaj da radnik velike građevinske kompanije odbije da primijeni mjere zaštite na radu i da za to dobije podršku svog izvršnog direktora.
“Istog dana obavijestili smo investitora, koji je urgentno pozvao direktora kompanije i tražio da se odmah aktivira raskid ugovora o izvođenju radova koji je bio milionske vrijednosti. Izvođač je shvatio ozbiljnost situacije i do kraja radova više nije bilo problema. Štaviše, značajno je poboljšao primjenu mjera ZZNR“, istakao je Šebek.
U Crnoj Gori ima, prema podacima UZNR, već oko 50 osoba koje su položile stručni ispit za koordinatora. Uslov za to je visoko obrazovanje tehničkog, ili tehničko-tehnološkog smjera, najmanje tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.
Popović je za CIN-CG kazao da je inspekcija od početka godine počela kontrole i u vezi sa imenovanjem koordinatora. Zakonom je propisano da će novčanom kaznom od 300 do 15.000 eura za prekršaj biti kažnjen investitor ako ne odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu. Kazna od 200 do 2.000 eura može biti izrečena i koordinatorima ukoliko ne obavljaju svoj posao.
Inspekciju često zovu i radnici
U toku 2020. godine su bile 73 inicijative za inspekcijski nadzor u oblasti zaštite i zdravlja na radu. Popović pojašnjava da te inicijative može da podnese bilo ko, a najčešće to čine zaposleni “kada im je povrijeđeno neko od prava koje se odnose na nepropisne uslove rada“.
Najčešće se, prema njegovim podacima, prijavljuju nepropisni uslovi rada (neadekvatni mikroklimatski uslovima, prokišnjavanje prostorija, nedostatak stolica za kasirke..), neobezbijeđene mjere zaštite i zdravlja na radu (nepostojanje zaštitne ograde, nedostatak zaštitne opreme, neosposobljenost za bezbjedan rad...), neostvarena prava po osnovu povrede na radu (nepriznavanje povrede na radu, neizdavanje povredne liste, nepostojanje kolektivnog osiguranja...).
Česte nepravilnosti su i rad zaposlenih bez uvjerenja o osposobljenosti za bezbjedan rad i bez ljekarskih uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za radna mjesta sa posebnim uslovima, odnosno povećanim rizikom.
“…Dok se ostalo odnosilo na nepoštovanje obaveza poslodavca u pogledu nabavke, izdavanja na upotrebu i obezbjeđenja korišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu; neposjedovanje akta o procjeni rizika za sva radna mjesta; nepoštovanje obaveza poslodavca u pogledu preduzimanja potrebnih mjera i određivanja zaposlenih za pružanje prve pomoći, zaštitu od požara i evakuaciju zaposlenih i druge nepravilnosti“, naveo je Popović.
Bonus video:
