Savjetu za građansku kontrolu rada policije u kojem sjede fakultetski obrazovani intelektualci, smeta kada novinar u izvještaju da pravu mjeru i opis desetominutnog izlaganja predsjednika tog tijela na okruglom stolu u Perastu, a koji se u konačnom, tiče očuvanja kulturnog nasljeđa i tradicije jednog dijela stanovnika Crne Gore.
Povezani članci
Govoriti o takvoj temi ispraznim čitanjem policijskih izvještaja koji vrve polupiusmenim frazama tipa "lice" za građanina i "mjere i radnje" za njihovo hapšenje i privođenje, više je nego živkonikolićevski poetski motiv – groteska koja bi možda bila smiješna, da u suštini nije tužna i koju intelektualac ranga advokata Čelebića sebi ne smije dopustiti.
Jer, članovi Savjeta očito ne shvataju suštinu ove priče, svog i postupanja policije prema Peraštanima u vezi drevnog običaja "Gađanje kokota".
Zašto naime, toliku revnost u zaštiti i afirmaciji poštovanja zakona, oni maltene ekskluzivno pokazuju samo u ovom slučaju, a ne vide ili ne žele da vide hiljade drugih mnogo ozbiljnijih primjera postupanja protivno slovu važećih propisa u Crnoj Gori: počev od kriminala u redovima same policije, njenog prebijanja građana na mirnim protestima, laganja od trane (bivših) visokih policijskih starješina, pred pravosudnim i tužilačkim organima, do masovne upotrebe vatrenog oružja na javnom mjestu koja je jelte, zakonom zabranjena, ali se u Crnoj Gori ona za sve druge osim Peraštana (koji tako jednom godišnje, već skoro četiri vijeka obilježavaju izuzetno značajan događaj iz svoje istorije) svakodnevno toleriše pod imenom lov, ili "svečena artiljerijska paljba" na državne praznike.
Neko ko pokazuje takve duple aršine i sljedstveno, lažni moral, kao što to u ovom slučaju čini Savjet, najmanje ima pravo da bilo kome drugom docira o "moralnom napretku u tretmanu životinja i upotrebi vatrenog oružja" ili pak, o novinarskom izvještavanju.
Bonus video:
