Iako ga ove godine zvanično ne sprovodi Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom iz Budve, koje je to redovno činilo u proteklom periodu, pred početak i ove kupališne sezone na Crnogorskom primorju je na djelu pravi organizovani ekološki zločin koji se u javnosti popularno naziva akcijom tzv. prihranjivanja plaža.
Pod opravdanjem uređenja plaža i saniranja djelovanja erozije mora na kupališta, na brojnim lokalitetima duž obale u more se ovih dana nasipaju hiljade kubika kamena i pijeska, pri čemu neke od plaža značajno rastu u površini, nauštrb mora koje se nemilice zatrpava ovim materijalom.
Ovakva praksa izuzetno je štetna sa ekološkog stanovišta, posebno kada je riječ o akvatorijumu Boke Kotorske, a što je „Vijestima“ potvrđeno i sa Instituta za biologiju mora u Kotoru (IBMK).
„Generalni stav Instituta je da je ovo veoma štetna aktivnost za živi svijet u zalivu, odnosno u njegovom priobalnom dijelu, litoralu. Jasno je da je erozija konstantan proces i da na nekim lokacijama treba prihranjivati plaže da ne bi došlo do većih oštećenja priobalne infrastrukture, međutim u posljednjim godinama ovaj je proces dosta zloupotrijebljen, tj. primjenjivao se i tamo gdje nije bilo potrebe, a sve pod izgovorom povećanja turističkih kapaciteta“, kazao je „Vijestima“ direktor IBMK, dr Aleksandar Joksimović.
On je kao posebno poraznu činjenicu u vezi višegodišnje prakse zatrpavanja mora koje se popularno naziva prihranjivanjem plaža, naglasio to što „prema trenutno važećoj zakonskoj regulativi, naučno mišljenje Instituta po ovom pitanju, nije obavezujuće.“
Bivše Ministarstvo održivog razvoja i turizma pod upravom DPS-a, naime, kreiralo je a tadašnja skupštinska većina DPS-SD-manjinske partije sa izuzetkom Force, u parlamentu izglasala zakonska rješenja o planiranju i izgradnji prostora, odnosno procjeni uticaja na životnu sredinu koja graditeljima, Morskom dobru ili zakupcima djelova obale, daju prilično slobodne ruke da u djelo sprovedu svoje namjere o proširenju komercijalno za njih vrlo bitnih, kupališnih prostora na uštb morskog ekosistema.
Pri tome oni formalno za takve intervencije u prostoru treba da dobiju mišljenje IBMK kao naučno-istraživačke institucije najpozvanije da govori o životu u moru. Prema tvrdnjama više sagovornika „Vijesti“ koji su učestvovali u procjenama koliko će ovakve aktivnosti negativno uticati na prirodu i živi svijet u moru, stručnjaci IBMK gotovo uvijek su izražavali rezervu, ili eksplicitan negativni stav u odnosu na namjere investitora i Morskog dobra da konstantno „prihranjuju plaže“ svake godne na njima prosipajući u more hiljade tona novog pijeska i kamena. Po pravilu međutim, komisija za procjenu koju formira Agencija za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore (EPA) nikada ne uvaži stav naučnika koji se bave morem i najbolje ga poznaju, te uvijek na kraju EPA da zeleno svjetlo na ove kontroverzne aktivnosti.
Iz EPA nisu odgovorili na pitanja „Vijesti“ u vezi sa nasipanjem mora i „prihranjivanjem plaža“, niti na pitanje ko su, imenom i prezimenom i stručnim zvanjem, njihovi predstavnici u komisijama koje na kraju uvijek odobre takvu praksu.
Nije odgovoreno ni na pitanje da li bjesomučno predsezonsko zatrpavanje mora svjedoči o tome da državni organi Crne Gore predvođeni sa EPA koja bi trebalo da budu glavna brana uništavanju prirode, na ovaj način jasno pokazuju da im je komercijalni interes, odnosno profit zakupaca plaža i turističke industrije koja ponudu bazira prvenstveno na kupališnom turizmu, prioritet u odnosu na potrebu očuvanja prirode i vrlo ograničenih resursa koje Crna Gora ima na svojoj maloj morskoj obali.
Prizor kamiona koji ovih dana na brojnim plažama duž crnogorske obale istovaruju hiljade kubika pijeska i rizle i bagera koji te gomile onda guraju u more i ravnaju novostvorene plažne površine, uznemirujući je za lokalno stanovništvo, mjesne ribare i naučnike IBMK, ali do sada nije zabilježeno da se, osim Ekološkog društva Boke iz Herceg Novog, ijedna od NVO koje se bave zaštitom životne sredine i prava životinja, oglasila protestujući protiv možda i najvećeg organizovanog ekološkog zločina u Crnoj Gori koji se na njenoj obali, u susret glavnoj turističkoj sezoni, sprovodi svake godine.
Na pitanja o ovoj temi ćute i u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma od koga su “Vijesti” tražile podatke o lokacijima u Boki na kojima se vrši nasipanje mora pod opravdanjem „prihranjivanja plaža“ i količini materijala koji se na njima prosipa.
„Vaša pitanja smo proslijedili kolegama iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine. Kada dobijemo informacije od njih, neophodno je da, u saradnji sa Direktoratom za prirodu i Direktoratom za planiranje prostora, pripremimo kompletne odgovore. Čim budemo imali sve relevantne informacije, poslaćemo vam odgovore na pitanja“, rečeno je „Vijestima“ iz PR službe resora koji vodi ministar Ratko Mitrović.
Iz Morskog dobra je “Vijestima” rečeno da prihranjivanje plaža u Boki, koje je to JP prethodnih godina redovno sprovodilo „u saradnji sa mjesnim zajednicama“ i uz saglasnost EPA, ove godine nije predviđeno Planom korišćenja sredstava tog JP i stoga nisu sprovedeni tenderski postupci za izbor izvođača radova i isporučilaca pijeska i kamenog agregata.
To znači da su sve ove aktivnosti koje se sada sprovode, zakupci plaža izveli „na svoju ruku“, pa bi se njima stoga morali pozabaviti inspekcijski i istražni organi jer su neki od korisnika kupališta nasipanjem bukvalno uduplirali površinu plaža na kojima kasnije postavljaju mobilijar i naplaćuju njegovo korišćenje.
Donje Seljanovo i Luka kod Plavde u Tivtu, Žuta plaža u Kotoru, Rose i Kumbor u Herceg Novom, samo su neki od takvih primjera devastacije prirode. To indirektrno potvrđuju i iz Morskog dobra ističući da će to JP “u skladu sa svojim nadležnostima i pojačanim kontrolama preduzimati sve neophodne radnje, kako bi se zaustavila devastacija obale”.
„Aktivnosti dosadašnjeg nasipanja novim pješčanim nanosima na plaže na području zaštićenog područja Kotorsko-risanskog zaliva procjenjivane su na osnovu studije zaštite, a za sve nepravilnosti koje su uočene, JPMD je obavještavalo nadežne inspekcije na dalje postupanje. U prethodnom periodu Institut za biologiju mora, u načelu je davao negativno mišljenje za ovakve aktivnosti, uzimajući u obzir da nasipanje pijeska u akvatoriju šteti biodiverzitetu. Što se tiče nasipa na kopnenom dijelu, prevashodno se odnosilo na plaže koje su bile oštećene prilikom erozije. Upoređujući podatke iz ranijih zahtjeva za koje je Sektor za zaštitu prirode, monitoring, analizu i izvještavanje izdavao stručno mišljenje, konstatovano je da na veliki broj plaža nije utvrđena opravdanost sprovođenja aktivnosti nasipanjem pijeskom”, kazala je “Vijestima” portparolka Morskog dobra Kristina Rafailović.
Direktor IBMK ističe da smo kao društvo, „u Crnoj Gori još uvijek daleko od razvijene svijesti koliko je štetno nasipanje raznog materijala u more i koliko je za živi svijet važan taj priobalni pojas“.
„Poznato je, ako ne svima onda većini, da je Kotorsko-risanski zaliv bio u riziku od izbacivanja sa UNESCO liste zbog prekomjerne izgradnje, a to svi vide svakog dana. Ono što se ne vidi u moru, ne znači da ne postoji i da ne ukazujemo na značaj tih organizama i tih staništa, ali ovakvo ponašanje potvrđuje da nemamo dovoljno svijesti o značaju ovih staništa, njihovoj zaštiti, posebno u dijelu UNESCO-ove kulturne i prirodne svjetske baštine”, podvlači Joksimović.
IBMK: Pitaju nas samo formalno
Direktor IBMK dr Aleksandar Joksimović kazao je “Vijestima” da je Institut 2018. godine radio studiju za JPMD i tom prilikom je analizirano u opštini Kotor 41 lokacija, u opštini Tivat 11 lokacija i u opštini Herceg Novi 51 lokaciju za potencijalno širenje plažnih kapaciteta nasipanjem mora.
„Za svaku lokaciju je od strane JPMD data predviđena količina materijala za nasipanje i naznačeno je da se nasipanje planira na već postojećim plažama, a minimalno u more. Na osnovu stanja na terenu i predviđene količine materijala za nasipanje data su mišljenja za sve lokacije i mišljenje o stepenu uticaja nasipanja je dato u četiri kategorije (nije značajno, manje značajno, značajno i veoma značajno). U studiji Instituta je takođe naznačeno da, ukoliko se koristi drugačiji materijal od naznačenog, drugačija količina i drugačija mikrolokacija nasipanja u more umjesto na postojeće plaže, uticaj se mijenja, naravno u negativnom smislu. Da li se kontroliše količina i tip materijala, te način njegovog nasipanja, nije nam poznato. Osim toga, na nekim drugim lokacijama u zalivu je došlo do velikog nasipanja obale, ali za te lokacije nije bilo traženo mišljenje Instituta, niti Institut daje saglasnost za te aktivnosti“, ističe Joksimović. On je potvrdio da IBMK nema saznanja o količinama nasutog materijala koje su ovih dana već prosute u more na bokeljskim plažama ili će to tek biti urađeno, te je ponovio da je generalno, to veoma štetna aktivnost za živi svijet u moru. Nasuti pijesak i kamenje naime, pod morskom površinom prave pravu pustinju sličnu Sahari, potpuno mijenjajuči habitat brojnim životnjskiim i biljnim vrstama koje inače žive u osjetljivom i biološki izuzetno značajnom priobalnom pojasu, a milioni živih organizama - školjski, rakova, nekih vrsta riba, algi i ostalih živih bića, bivaju bukvalno živi zatrpani, kako bi se proširile plaže i kupačima koji plaćaju mobilijar, ulazak u more učinio udobnijim. Joksimović je naglasio da će IBMK „i u budućem periodu biti uporan preporukama i slanju apela i poruka u cilju podizanja svijesti o životno važnom očuvanju prirode koja je naš dom”.
“Sačuvajmo našu majku planetu Zemlju i živi svijet na njoj, drugog izbora nemamo. Neka to bude čojstvo sadašnjeg vremena, Neka ovo bude i naša poruka u susret 5. junu, Danu životne sredine“, zaključio je on.
Bonus video:
