Bivša Vlada Crne Gore na čijem čelu je tada bio Duško Marković povrijedila je pravo na privatan život sedamdesetšestogodišnjeg Bjelopoljca Žarka Boškovića, jer je u martu prošle godine, dok je bio u kućnoj samoizolaciji, objavila njegove lične podatke – ime, prezime i adresu.
To je prvostepena presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju, kojom je djelimično usvojena tužba, prve od nekoliko stotina koje su istim povodom crnogorskim sudovima pristigle u proteklih deset mjeseci.
Bjelopoljac je državu tužio tražeći simboličnu nadoknadu od 200 eura, a prvostepeni sud je obavezao Vladu da mu plati upola manje na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života.
Njegov advokat je najavio žalbu.
Država bi, zbog objavljivanja spiskova osoba u samoizolaciji, za odštetu i troškove parnica mogla da izgubi milione eura iz budžeta. Ustavni sud u julu prošle godine utvrdio da je Vlada prekršila pravo na privatnost. Odštetni zahtjevi, prema saznanjima “Vijesti”, pojedinačno iznose i do 3.000 eura.
Precizni podaci koliko se osoba našlo na spisku od 21. marta kada je Vlada objavila prva imena do 7. maja prošle godine, kada ga je povukla sa zvaničnog sajta, ne postoje.
Prema podacima Uprave za inspekcijske poslove od sredine marta do 24. aprila više od 10.000 osoba je dobilo rješenje o obaveznoj samoizolaciji, ili karantinu. Akcija za ljudska prava (HRA) navodi da je prva lista sadržala više od 1.000 imena i da su objavljeni lični podaci najmanje 2.000 osoba.
“Neki izvori tvrde da je lista sadržavala i više od 6.000 imena”, objavila je HRA, pozivajući se na tekst portala ZDNet, 27. marta prošle godine, pod nazivom “Ova malena država objavljuje imena i lokacije građana u karantinu”.
Osuda nezakonite objave ličnih podataka našla se i u izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za prošlu godinu. Ovo, međutim, nije jedini slučaj povrede prava na privatnost građana tokom pandemije Covida-19. Početkom aprila prošle godine u javnost je dospio spisak na kom su podaci 62 osobe iz Podgorice oboljele od koronavirusa i njihovi matični brojevi. Zbog toga je procesuiran, u međuvremenu i prvostepeno oslobođen, samo jedan zaposleni u podgoričkom Domu zdravlja. Iako je i Osnovni sud, u toj oslobađajućoj presudi od kraja prošlog mjeseca, tvrdio da Institut za javno zdravlje (IJZ) nije zakonito obrađivao podatke, niko od odgovornih iz te ustanove i Doma zdravlja nije procesuiran zbog toga.
Zastoj u sudovima, jer čekaju “obrazac”
Zbog objavljivanja spiskova imena osoba u samoizolaciji, podgoričkom Osnovnom sudu, kako su potvrdili “VIjestima”, podnijeto je 206 tužbi kojima se traži naknada nematerijalne štete za pretrpljene i buduće duševne bolove, radi povrede prava ličnosti, prava na privatnost, prava na zaštitu podataka o ličnosti i prava na poštovanje ličnog i porodičnog života.
Bjelopoljskom sudu podnijeto je 59. a iz Osnovnog suda u Baru “Vijestima” je rečeno da je u radu osam predmeta, sa ukupno 10 tužilaca.
Uz potvrdu da je jedan predmet (očigledno tužba Boškovića) prvostepeno okončan 18. maja djelimičnim prihvatanjem zahtjeva, predsjednik bjelopoljskog suda Radule Piper rekao je za “Vijesti” da je određen zastoj ostalih 58 postupaka, dok se prvi pravosnažno okonča.
Iz podgoričkog Osnovnog suda “Vijestima” su kazali da je “u većini predmeta, određen zastoj postupka, do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu ovog suda P.br. 3757/20”.
To znači da i ovaj sud koristi zakonsku mogućnost da se, nakon pravosnažnosti u jednom slučaju, odredi sudska praksa po kojoj će se odlučivati i u ostalim postupcima.
“Ako je sudu podnesen veći broj tužbi u kojima se tužbeni zahtjevi zasnivaju na jednakom ili sličnom činjeničnom stanju i istom pravnom osnovu, sud može nakon prijema odgovora na tužbe na osnovu jedne tužbe sprovesti postupak, a sa ostalim postupcima zastati do pravosnažnosti presude donesene po tužbi na osnovu koje je postupak sproveden. Nakon pravosnažnosti presude… sud će u postupcima sa kojima je zastao odlučiti kao u toj pravosnažnoj presudi”, piše u Zakonu o parničkom postupku.
Advokatica Maja Živković kazala je “Vijestima” da su predmeti u kojima ona postupa u početnoj fazi i potvrdila da još nije uspostavljena sudska praksa o ovom pitanju.
„U radu su tri predmeta radi naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, preciznije zbog povrede prava na privatnost objavljivanjem ličnog imena i adrese lica koja se nalazilo u samoizolaciji, a do čega je došlo u martu 2020. godine. Nije mi poznato je li neki predmet pravosnažno okončan. Donedavno, nije bio “, kazala je Živković.
Ona je rekla da su odštetni zahtjevi od 2.000 do 3.000 eura.
„Još ne znamo kakvog će stanovišta biti sud kada je u pitanju visina koja se ima naknaditi, a ukoliko nađe da se radi o osnovanim zahtjevima“, pojasnila je Živković.
Pješčić: Prošla sam gore nego kriminalac
“Odluka Vlade da objavi moje ime i prezime i adresu i to pred sami kraj samoizolacije za mene je bio veliki teret, učinili su da se osjećam kao hodajuća zaraza i kriminalac, ali i krivom što sam došla u Crnu Goru kod roditelja”.
Tako studentkinja Matematičkog fakulteta u Beogradu Milica Pješčić opisuje za „Vijesti“ svoje iskustvo prije 13 mjeseci, kada su se njeni i lični podaci još nekoliko hiljada osoba našli na sajtu Vlade.
„Omogućiti svakom građaninu da zna ko ga od njegovih komšija i sugrađana nedisciplinom dovodi u opasnost“, glasila je poruka Vlade na Twitteru.
Pješčić je među prvima odlučila da tuži državu zbog kršenja prava na privatnost, tvrdeći da je pretrpjela i duševne bolove zbog postupka bivše Vlade.
„Poručila sam ljudima da se usude da tuže državu. Neko je usred pandemije našao da se igra sa ljudskim pravima. Ako je iz neznanja, ni to ne može da ih opravda. Od globalnog problema napravljena je igranka, sa mnogo propusta. Naša prava ne smiju da budu narušena, čak ni tokom pandemije“, istakla je ona.
Pandemija koronavirusa zatekla je Pješčić u Beogradu, a s obzirom da je nezaposlena i da je uveden lockdown (zaključavanje) odlučila je da se na neko vrijeme vrati kući, u Nikšić.
„Danima sam se interesovala za avion kojim treba da dođemo kući. Nekoliko puta sam bila u ambasadi Crne Gore i rečeno mi je da prevoz ne postoji, iako su ljudi znali da će biti let i nekoliko dana ranije rezervisali mjesto. Dva sata prije polijetanja pozvali su me iz ambasade da mi kažu da, odjednom, ima let. Nisam se ni spakovala, ostavila sam sve stvari u Beogradu i morala da plaćam stan šest mjeseci, jer nisam stigla da ga otkažem. Nije mi jasno kako su bili neobaviješteni. Ponijela sam samo duksericu i knjige. Nisam htjela da ostanem sama u Beogradu i trošim novac roditelja koji nije nimalo lako zaraditi. Već pri polasku u Crnu Goru mi je nanesena šteta“, ispričala je Pješčić „Vijestima“.
Ona je kazala da se na aerodromu u Podgorici nikome nije bilo jasno po kojim kriterijumima se određivalo ko će da bude poslat u karantin, a ko u kućnu samoizolaciju.
„Sačekao nas je čovjek u zaštitnom odijelu, pitao da li imam temperaturu, kašljem li i da li sam dobro. Htjela sam da idem kući, nisam imala odjeću i neophodne stvari. Inspektor mi je napisao rješenje o samoizolaciji, koje sam uzela, ali nisam znala ko je potpisao dokument, jer je bilo nečitko. Naredne dane provela sam sama u sobi, bez ikakvog kontakta. Poštovala sam sve propisane mjere“, kazala je Pješčić.
Trinaestog dana, pred isticanje rješenja o samoizolaciji, objavljeno je njeno ime i prezime i adresa na sajtu Vlade.
„Jako me je povrijedilo to što neko prstom upire u mene. Osjećala sam se kao kriminalac i pitala zbog čega se javno ne objavljuju imena pedofila, silovatelja, ubica. Zašto ja, koja sam došla kod roditelja“, istakla je Pješćić.
Osjećala se, kaže, krivom i nepoželjnom i tvrdi da je Vlada uticala na njenu odluku da se nakon studija ne vrati u Crnu Goru.
“Učinjena nam je nepravda. Bolje su dočekivali kriminalce nego nas, studente iz Crne Gore“, kazala je ona.
Pješčić je rekla da je u samoizolaciji provela 28 dana, jer su je pred isticanje rešenja o samoizolaciji pozvali da joj uruče novo, na isti period.
„Nakon 14 dana htjela sam da se testiram na koronavirus, da platim ako treba, zvala, molila i nisu mi dozvolili. Nije bilo moguće da pođem da se testiram, ali ni da neko dođe kod mene i pregleda me. Htjela sam što prije da izađem iz samoizolacije, krenem na liječenje stanja koje se pogoršalo zbog nervoze, zatvorenosti. Drugo rješenje nisam htjela da preuzmem, da bi mi na kraju rekli da se smatra da su ga uručili“, rekla je ona.
Povrijeđena su joj, tvrdi, i vjerska prava, jer je za Vaskrs, 28. dana samoizolacije, imala potrebu da bude, ako ne u crkvi, onda bar sa porodicom.
Spisak zaraženih nezakonito slali mejlom
Zbog curenja spiska imena 62 osobe inficirane koronavirusom, pored toga što je krivično procesuirana jedna osoba, nije poznato da je neko od tih građana odlučio da tuži državu.
Osnovni sud oslobodio je prošlog mjeseca odgovornosti zaposlenog u podgoričkom Domu zdravlja Rada Milovića za neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podataka.
On je sumnjičen da je kao službeno lice zaduženo da podatke o oboljelima od koronavirusa pošalje izabranim doktorima, putem vajbera to proslijedio i drugim osobama.
U presudi, u koju su „Vijesti“ imale uvid, podgorički Osnovni sud smatra da nije moguće utvrditi kako je spisak inficiranih osoba dospio u javnost, ali i tvrdi da su ovi podaci prethodno poslati brojnim osobama.
„U sadržini mejla nije naznačeno da se radi o ličnim podacima. Milović, koji radi u IT sektoru, i nije bio dužan da zna da se radi o ličnim podacima, već je zaista samo izvršavao nalog pretpostavljenog, koji, kako je i sam naveo, ne bi izvršio da je znao da će dovesti do pokretanja krivičnog postupka“, piše u presudi.
Sud je konstatovao da je na sajtu Vlade prethodno bio objavljen spisak osoba u samoizolaciji, kao dio kampanje „neka svako zna“, usljed čega bi i osobama koje se bave obradom ličnih podataka bilo zbunjujuće da li navedeni spisak zaista predstavlja lične podatke u tom trenutku ili ne.
„Upravljač zbirkama podataka, Institut za javno zdravlje, shodno članu 4 Zakona o zbirkama podataka u oblasti zdravstva, koji je, kako je navedeno u dopisu Fonda za zdravstveno osiguranje, imao mogućnost da ovaj spisak pošalje direktno kroz sistem Doma zdravlja, a ne da bude prosljeđivan između, kako je to očigledno slučaj, neodređenog broja osoba, što svakako ne predstavlja zakonit način obrade ličnih podataka“, navodi se u presudi.
Branilac Milovića, advokat Mladen Tomović, za „Vijesti“ je ocijenio da je tokom krivičnog postupka nesporno dokazano da su se posebne kategorije ličnih podataka slale putem e-maila, bez kriptozaštite, van informacionog sistema zdravstva, suprotno propisima.
Prekršen je, smatra, Zakon o zbirkama podatka u oblasti zdravstva, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, Pravilnik o načinu označavanja i zaštite posebne kategorije ličnih podataka, Zakon o informacionoj bezbjednosti, Uredba o mjerama Informacione bezbjednosti i Pravilnik o informacionoj bezbjednosti. On je kazao da su to učinili Institut za javno zdravlje i Dom zdravlja i prije nego što su uopšte ovakvi podaci dostavljeni Miloviću.
Tomović smatra da su navedeni podaci, ukoliko nije postojala trenutna ili trajna tehnička mogućnost za razmjenu podataka direktno kroz informacioni sistem, morali da budu označeni u svim fazama obrade kao „posebna kategorija ličnih podataka“ i isključivo dostavljeni osobama koje imaju ovlašćenje za njihovu obradu, nakon čega bi se „ručno“ unosili u zdravstveni karton pacijenta i to u posebno namijenjenim prostorijama.
Tomović je kazao da je jedna od najopasnijih vrsta nepravdi selektivna pravda. Niko od osoba koje su naložile objavljivanje ličnih podataka osoba na sajtu Vlade, kao ni od odgovornih u Agenciji za zaštitu ličnih podataka koji su dali saglasnost za to, nije procesuiran zbog nezakonite obrade, iako je Ustavni sud utvrdio da je odluka bila nezakonita i naložio uklanjanje spiskova sa veb stranice.
„Sa druge strane imamo događaj koji je nastao usljed spleta nehatnih okolnosti uzrokovanih nedostatkom procedura i protokola gdje se jedno lice, inkriminiše i krivično procesuira, što nesporno predstavlja diskriminaciju i selektivno tumačenje propisa koji se odnose na zaštitu ličnih podatka“, zaključio je on.
Samo Crna Gora i Južna Koreja
Evropska komisija u izvještaju o napretku za prošlu godinu ocijenila je da je kriza prouzrokovana pandemijom Covid-19 bolje istakla i izazove koji se tiču zaštite ličnih podataka, navodeći da je po odluci Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT - rasformiran krajem prošle godine) i pozitivnom mišljenju Agencije za zaštitu ličnih podataka objavljen spisak svih lica kojima je izrečena mjera samoizolacije.
U izvještaju se konstatuje i da su taj spisak koristila privatna lica da kreiraju aplikaciju za mobilni telefon koja omogućava korisnicima da lociraju osobe u samoizolaciji.
Ovakav primjer nezabilježen je u evropskim zemljama, koje su kao i Crna Gora potpisnice Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Evropske konvencije o ljudskim pravima.
U Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Španiji i Francuskoj GSM podaci (o brojevima mobilnih telefona) su se koristili kako bi se znalo da li osobe kojima je određena samoizolacija, ili su inficirane, ostaju kod kuće.
Belgijski nedeljnik Le Vif uporedio je Crnu Goru sa Južnom Korejom, u kojoj je instalirana aplikacija “Corona 100m” zahvaljujući kojoj može da se zna da li se na manje od 100 metara od vas nalazi osoba koja je inficirana.
“Koreanci nijesu išli tako daleko da objave ime, prezime i adresu zaraženih lica. Mnogo bliže nama jedna zemlja se usudila: Crna Gora”, objavio je Le Vif početkom aprila prošle godine.
Ombudsman reagovao naknadno, kršen i kodeks novinara
Zaštitnik za ljudska prava i slobode nakon objavljivanja spiska osoba u samoizolaciji rekao je da “nema mogućnost da reaguje…” i da “ne može da se miješa u rad drugih nezavisnih i samostalnih organa”, misleći na Agenciju za zaštitu ličnih podataka (AZLP).
Ombudsman je dva mjeseca kasnije od Ministarstva javne uprave zatražio detaljnu istragu u slučaju internet stranice crnagorakorona.com, kako bi se spriječilo neosnovano miješanje u lične podatke pojedinaca.
Tada je preporučeno i AZLP da u “svim budućim analognim situacijama djeluje proaktivno svojim mišljenjima i drugim aspektima djelovanja u cilju sprečavanja zloupotrebe ličnih podataka, kao i kontrole izrade i korišćenja sličnih web stranica”.
Na stranici crnagorakorona.com moguće je bilo locirati sve osobe u Crnoj Gori kojima je određena samoizolacija, na osnovu spiska koji je objavila Vlada.
Spiskove osoba u samoizolaciji objavljivali su i pojedini štampani i elektronski mediji.
Na portalu Radio-televizije Crne Gore (RTCG) i dalje su dostupna saopštenja iz marta prošle godine o tome da je NKT objavio ažurirani spisak osoba o samoizolaciji, kao i linkovi koji vode do stranice Vlade.
Ista situacija je i na portalima Pobjeda, CDM, Analitika, Antena M, Radio Jadran, Radio Skala… Regulatorna i samoregulatorna tijela nijesu reagovala na ove slučajeve povrede prava na privatnost građana.
Stigma košta 100 eura?
Advokat Miloš Kojović, branilac Žarka Boškovića čija je tužba prva uzeta u razmatranje u bjelopoljskom Osnovnom sudu, “Vijestima” je kazao da je na pravilan i zakonit način utvrđeno da je Vlada javnim objavljivanjem spiska povrijedila osnovna ljudska prava i slobode njegovog klijenta.
“I to pravo na privatnost i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, pa je u tom smislu sud obavezao Vladu da isplati iznos od 100 eura kao pravičnu naknadu. U tom dijelu izjavljena je žalba, jer smatramo da iznos od 100 eura nije srazmjeran samoj stigmatizaciji i zaziranju šire javnosti koju je trpio tužilac. Mentalno stanje mu je bilo narušeno, s obzirom na to da je to bio period kada je epidemija dostigla vrhunac, a kod građana se pojavio strah od prenošenja zaraze…”, kazao je advokat Miloš Kojović. U presudi, u koju su “Vijesti” imale uvid, piše da je Vlada povrijedila pravo Boškovića na privatan život, jer je bez njegove saglasnosti objavila ime i prezime, adresu i datum rješenja o samoizolaciji. Tužbeni zahtjev za iznos veći od dosuđenog nisu prihvatili, jer je Bošković saopštio da zbog spiska nije imao nikakve neugodnosti. Sudija Almir Muratović u presudi tvrdi da je bez uticaja na drugačije odlučivanje bilo to što je Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) za zarazne bolesti odluku o objavljivanju spiska donijelo uz saglasnost AZLP, ali i što je Vlada tvrdila da je cilj bio zaštita javnog zdravlja.
Bonus video:
