„Đedovina“, etno-domaćinstvo porodice Bulajić u Grahovu, miriše na prošlost, budućnost, na život.
Ali, i na zdravlje. Spojili su turizam i poljoprivredu, grahovski krš začinili ukusima mora, zapuštene livade ponovo uzorali i đedovini vratili stari sjaj, uz neznatne primjese novog.
Kada je Tivćanin Đorđe Bulajić, porijeklom iz Grahova, prije 14 godina odlučio da menadžerski posao zamijeni poljoprivredom, fotelju motikom, a automobile organskim povrćem, samo se majci Milosavi nije dopala sinova odluka. Znala je da ruke seljaka znaju da budu hrapavije od kore drveta, a da svaka uzorana brazda izrezbari umorno lice. Školovala je Đorđa i četiri kćerke vjerujući da fakultetske diplome donose lakši život. Zato se i nije obradovala kada je čula da se sin vraća na đedovinu, da će svjetla Beograda zamijeniti grahovskom arijom. Srećom, brzo se uvjerila da griješi. Đorđe i supruga Anita polako su gradili novu, zdraviju budućnost, riješeni da organska proizvodnja bude njihov stil, ali i izvor života.
“Kada smo bili mali, sestre su plastile i pomagale ne samo na đedovini, već i na ujčevini, za razliku od mene kome je bilo teško da im donosem i vodu. Ali, mijenjaju se vremena. Nakon 20 godina menadžerskog posla u automobilskoj industriji odlučio sam da se vratim selu, da počnem da se bavim organskom proizvodnjom i da zdravije živim. To sam prvenstveno uradio zbog svoje porodice, a znao sam i da poljoprivreda ne može da propadne jer svakim danom hrana je sve skuplja, a automobili sve jeftiniji. Mislim da je veliki uspjeh boraviti na svojoj đedovini, u zdravoj sredini, jesti zdravu hranu, a još se i zaradi. Žao mi je samo što majka nije dočekala da vidi da sam uticao da ljudi iz nekih drugih branši krenu mojim stopama. Ponosan sam na tu činjenicu i sada mogu reći da je moj način bavljenja poljoprivredom u stvari moj stil života”, kaže Đorđe koji sa suprugom Anitom i sinovima, maturantom Petrom i blizancima, Andrijom i Pavlom, živi u Tivtu, a u Grahovu, gdje se nalazi porodično imanje, gotovo su svakodnevno.
Na dva hektara zemlje Bulajići proizvode organsko povrće na tradicionalan način, bez upotrebe pesticida i herbicida. O kupcima ne moraju da brinu, a sve je više onih koji dođu na Grahovo, nerijetko sami uberu povrće, ponešto od seoskih poslova i nauče, a u staroj kamenoj kući, koja priča priču jedne porodice, ali i čitavog kraja, uživaju u tradicionalnoj hrani.
“Vjerovao sam u ovu priču, a bez ljubavi i vjere u sebe ne može se uspjeti. Drago mi je što se vizija ostvarila, što se pokazalo izuzetno dobrim da ne treba raditi komercijalno, već da je šansa u organskim proizvodima, da je budućnost u agroturizmu, ali i da moramo imati neku našu priču, neku kopču sa prošlošću, jer bez prošlosti nema ni budućnosti. Nadam se da je korona pokazala i onima koji su sumnjali u selo i bježali od njega, da je šansa upravo u selu”, sa osmijehom kaže vrijedni domaćin.
Priznaje da kada je počinjao, o organskoj poljoprivredi nije mnogo znao, ali da su i on i supruga učili, a i danas uče. Svjestan je da agroproizvodnje nema bez zelene ekonomije i da nije dovoljno biti ekološka država samo na papiru.
“Ako ne zaštitimo prirodu, ako ne uvedemo ekologiju, nećemo moći razgovarati ni o organskoj proizvodnji, ni o agroturizmu. Od kada se bavim organskom proizvodnjom stalno govorim da država treba da donese jasnu strategiju, jer bez nje ćemo stalno lutati. Mora da se zna šta je prioritet i onda ćemo se prilagoditi tome. Ja svoj biznis baziram na osluškivanju i moje imanje na prilagođavanju. Radim u dosluhu sa kupcima, trenutnom situacijom, sa vremenskim prilikama, a ako imamo jednu strategiju danas, a sjutra drugu, teško nama”.
Bulajići ne namjeravaju da se tako lako odreknu organske proizvodnje, a tome u prilog govori i činjenica da su Tivtu, u rezervatu Solila, gdje imaju zemlju, napravili još jednu baštu sa organskim povrćem. Kao što sade miks salatu, tako i posao i život “miksaju” - malo Grahovo, malo Tivat, ali dosta ljubavi i zdrave hrane.
(Priča je pobijedila na konkursu Mreže za ruralni razvoj Crne Gore - predstavljanje primjera dobre prakse u oblasti zelene ekonomije u Crnoj Gori).
Ova priča je urađena uz finansijsku podršku Evropske unije (kroz projekat “Umrežavanje i zagovaranje za zelenu ekonomiju” - NAGE). Za sadržaj priče odgovorna je autorka i on ne odražava nužno zvanične stavove Evropske unije
Zelena ekonomija - “slika koja daje šansu boljem sjutra”
Program Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine (UNEP) zelenu ekonomiju je definisao kao ekonomiju čiji rezultati dovode do poboljšanja ljudskog blagostanja i socijalne jednakosti, dok značajno smanjuje rizike po životnu sredinu.
Prema riječima mr Dejana Zejaka, termin zelena ekonomija nije nov, već se isti u više navrata pominje u prošlom vijeku, a “kontinuirane promjene uslovljene degradacijom životne sredine i globalnim zagrijavanjem, u posljednje dvije decenije doprinijele su aktuelizaciji” tog koncepta. Jedan od ključnih oslonaca zelene ekonomije, kako ističe, jeste organska poljoprivreda koja doprinosi zaštiti životne sredine, a specifična je jer daje ekskluzivnije proizvode visokog kvaliteta, zdravstveno bezbjedne.
“Proizvodnja zdravstveno bezbjedne hrane je trend u svijetu i činjenica je postojanja tražnje za ovako proizvedenim poljoprivrednim proizvodima. Razvoj ove proizvodnje uslovljen je agroekološkim uslovima i kupovnom moći stanovništva, jer organska hrana i proizvodi su za 20 do 100 odsto skuplji od hrane iz konvencionalne proizvodnje”, kaže Zejak.
Crna Gora ima niz prednosti koje može iskoristiti za organsku proizvodnju a to su, smatra on, dobri agroekološki uslovi, nekontaminirane obradive površine i voda. Ipak, te prednosti nijesu dovoljno iskorištene.
“Crna Gora je bar dekadu iza razvijenih zemalja, što se tiče zelene ekonomije. Ona je još uvijek nepoznanica našem okruženju i predstava o ovom pojmu je prisutna samo u naznakama. Zato je danas vrlo važna misija da našem društvu osvijetlimo osnovnu sliku o ovom pitanju, sliku koja daje šansu boljem sjutra”, smatra prof. dr Velibor Spalević, koji je zajedno sa Zejakom, koautor monografije „Poljoprivreda i zelena ekonomija”.
Sjever drži organsku proizvodnju
Zainteresovanost proizvođača za organsku proizvodnju, kako su kazali iz Monteorganice, koja je akreditovano sertifikaciono tijelo, postoji i iz godine u godinu je sve veća.
“Razlozi su različiti - opredjeljenje samih proizvođača za proizvodnju po načelima organske proizvodnje, plasman organskih proizvoda, subvencije resornog Ministarstva koje se dodjeljuju proizvođačima kroz agrobudžetsku liniju, kao i besplatne usluge kontrole i sertifikacije”, kaže Branislav Vojinović iz Monteorganice.
Najviše registrovanih sertifikovanih organskih proizvođača nalazi se u opštinama Bijelo Polje (174), Berane (45), Pljevlja (44) i Andrijevica (38), dok ih u Risnu i Tivtu nema. Od 435 registrovanih proizvođača, skoro 89 odsto njih je sa sjevera Crne Gore.
“Imamo i proizvodnju u prelaznom periodu čiji period važenja je godinu. Od 2007. do danas suspendovano je 16 sertifikata, s tim da se sertifikat oduzima i proizvođačima koji se isključe tokom godine, a kojima je izdat sertifikat, tako da je ovaj broj veći”, ističe Vojinović.
Kako sertifikati važe godinu, proizvođač koji je vlasnik sertifikata u tekućoj godini ne mora biti i naredne godine, ukoliko ne ispuni pravila i standarde organske proizvodnje, ne sprovede korektivne mjere (ako su određene), ukoliko nema prinosa za tržište… Usaglašenost sa zakonskim odredbama sertifikacije provjerava se kontrolama.
Od 1. januara naredne godine u EU počinje da se primjenjuje regulativa 848/2018 kao i implementacione regulative, pa će, objašnjava Vojinović, i Crna Gora ponovo usklađivati zakonski okvir sa pomenutim regulativama.
Za pet godina Ministarstvo dupliralo subvencije
Subvencije kroz agrobudžetsku liniju su najznačajniji motiv za bavljenje organskom proizvodnjom, pa su i sredstva opredijeljena za tu svrhu iz godine u godinu sve veća.
Tako je, kako su kazali iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 2015. godine za podršku organskoj proizvodnji bilo opredijeljeno 200 hiljada eura, a realizovano preko 209 hiljada koje je dobilo 211 organskih proizvođača. Zadnje dvije godine ta sredstva su duplirana, a prošle godine je 327 proizvođača dobilo ukupno nešto više od 411 hiljada.
U projekciji agrobudžeta za 2021. godinu, kako su kazali iz Ministarstva, predviđeno je povećanje sredstava opredijeljenih za mjeru “Podrška organskoj proizvodnji”.
Bonus video:
