Tradicija i kultura tkanja ćilima u Pljevljima duga je više od 400 godina, a svojevrsna umjetnička djela radile su na natrama samouke žene.
One su bile i autorke šara na njima.
S obzirom na to da se Pljevlja nalaze na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, na ćilimima su se preplitali motivi karakteristični za te krajeve.
Rađen je pirotski ćilim, beogradska kola, crna ruža, somak, lale...
U Pljevljima je od 1952. do 1960. godine radila ćilimara, ali se o njoj danas malo zna i govori.
“Na izradi ćilima u pljevaljskoj ćilimari radili su i muškarci i žene. Muškarci su radili u vunovlačarama koje su proizvodile vunu, odnosno spremali vunu za tkanje, a žene su farbale vunu i radile ćilime”, kaže za "Vijesti" Mersada Mahmutović, čji je otac bio vlasnik ćilimare u Pljevljima.
U to vrijeme, to je bila jedina radnionica u Crnoj Gori u kojoj su se proizvodili ćilimi, a kvalitetom navodno nijesu zaostajali za onim najpoznatijim.
“U početku je ćilimara radila samostalno. Dvije godine kasnije, 1962, osnovano je zanatsko preduzeće, a u okviru nje radila je i ćilimara. Ćilimara sa radom prestaje 1965. godine, kada se otvara industrija trikotaže i konfekcije i prestaje proizvodnja ćilima. Žensku radnu snagu preuzelo je novoosnovano preduzeće i prešlo se na mašinski rad”, rekla je Mahmotović, diplomirana pravnica.
Ona kaže da je nakon smrti oca novac za školovanje zarađivala izrađujući i prodajući ćilime.
I danas je aktivna u Nevladinom udruženju Šarenica, gdje svoje višegodišnje znanje u izradi ćilima i staza prenosi na mlađe generacije.
“Djaspora je i te kako zainteresovana za ove naše starine. Oni najviše vole i cijene to što radimo i najviše kupuju naše proizvode. Danas se žene rijetko bave izradom ćilima. Samo one koje osjećaju ljubav prema tkanju mogu to da rade. To je vrlo mali broj i možemo reći da je ovaj zanat trenutno zamro u Pljevljima”, kazala je Mahmutović.
Ističe da kroz rad tkačke radionice Šarenica žele da sačuvaju i vrate stari sjaj zanatima koji su itekako bili popularni u Pljevljima.
“Sve te motive koji su ranije bili na ćilimima prenosimo na manjim tkanicama, odnosno stazicama. Nastojima da privučemo mlađu radnu snagu da bi to naučili”, kazala je Mahmutović.
Ističe da ćilimi za nju predstavljaju neizmjerno bogatstvo.
“Ćilimi su ekološki čisti proizvod koji se na poseban način održavaju i čuvaju. Sad se primjenjuje industrijsko farbanje, a mi u Šarenici želimo da sačuvamo tradicionalno farbanje i tradicionanu izradu ćilima - stazica. Boje kojima su ćilimi ofarbani nijesu kvalitetne, a lako se pušta i gubi boja”, rekla je Mahmutović.
Kaže da vrlo malo ljudi zna da se ćilimi ne peru u vodi jer se na taj način uništavaju.
“Poseban tretman je prilikom održavanja ćilima, što vrlo malo ljudi zna pa uzmu i operu ga. Na taj način on ga faktički uništi. Postoji način i tehnologija kako da se sačuva ćilim. Ćilim može da traje sto ili dvjesta godina, samo treba da se adekvatno održava i čuva. Ćilimi su ukrasi domova, džamija i crkava. Ja sam za porte crkava radila staze i ćilime, za džamije isto tako. Kod nas je i takav običaj - da muslimanski živalj, kada se sahranjuje, serdžada se pripremi za taj zadnji čin ispraćaja, da se meit opremi i da se pošalje na onaj svijet”, rekla je Mahmutović.
Kultura utkana na četiri i po vijeka star ćilim Husein-pašine džamije
U Husein-pašinoj džamiji u Pljevljima čuva se ćilim star gotovo četiri i po vijeka. Ćilim kojim je zastrta Husein-pašina džamija trenutno je na restauraciji. Vrijedni umjetnički rad, kako se navodi u brojnim dokumentima, Husein-paša poslao je u Pljevlja iz Misira (Egipta), u periodu dok je bio namjesnik ove oblasti.
Nad ovom hasurom, velikom koliko i sama unutrašnjost džamije, nalazili su se ćilimi i serdžade iz kasnijih perioda u koje su, specifičnim koloritom i motivima dekoracije, utkana istančana ostvarenja islamske kulture ovog kraja.
Ćilim iz 1573. godine, kojim je bila zastrta čitava površina Husein-pašine džamije, teži je od 400 kilograma.
Dijaspora je i te kako zainteresovana za ove naše starine. Oni najviše vole i cijene to što radimo i najviše kupuju naše proizvode. Danas se žene rijetko bave izradom ćilima. Samo one koje osjećaju ljubav prema tkanju mogu to da rade. To je vrlo mali broj i možemo reći da je ovaj zanat trenutno zamro u Pljevljima
Bonus video:
