Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović kazao je da "nema pomirenja" sa "propagatorima ideje fašizma", kakvih ima i u "strukturama vlasti" u Crnoj Gori.
On je večeras govorio na centralnoj proslavi Dana državnosti i 80 godina od dana ustanka i početka borbe protiv fašizma, održanoj u Virpazaru.
"Luča 13. jula mora da obasja i novo vrijeme, vrijeme izazova, kada u Evropi i svijetu i kod nas, nažalost, diže glavu kleronacionalizam, ksenofobija, fašizam u novom obliku. Pod krinkom priče o pomirenju siju se laži, izjednačavaju se heroji i zločinci, negiraju se zločini počinjeni tobože u ime svoje nacije ili vjere, pokušava se zatrijeti istinska ideja slobode i antifašizma. Oni koji izjednačavaju anticrnogorske kolaboracionističke pokrete i antifašističku oružanu borbu partizana, oni koji pokušavaju da povuku liniju moralne jednakosti između fašizma i antifašizma - ključni su propagatori ideje neofašizma. Takvih danas, nažalost, ima i u strukturama vlasti u Crnoj Gori", rekao je Đukanović.
Predsjednik Crne Gore kazao je da Trinaestojulski ustanak, prva i najveća pobuna protiv fašizma u porobljenoj Evropi.
"Prije osam decenija, 13. jula 1941. nakon što su prve puške ovdje na Virpazaru najavile masovni ustanak širom Crne Gore, naša zemlja se ponovo vratila na svjetsku političku mapu, sa koje je igrom velikih sila i uz bratsku krvomutnju bila izbrisana 1918. ne samo kao država, već i kao geografski pojam. O veličini tog slavnog događaja govori i činjenica da bi mnoga mjesta u Crnoj Gori mogla biti domaćin proslave ovog velikog jubileja. Kao što to s punim pravom pripada Virpazaru i Crmnici, postojanom crnogorskom temelju kroz svu našu istoriju. Crmnica je iznjedrila mnoge slavne ličnosti, između ostalih, istaknute revolucionare Svetozara Vukmanovića Tempa i Vladimira Popovića Španca, poznate i po tome što su ostavili neizbrisiv trag tokom NOB i u drugim krajevima Jugoslavije".
Predsjednik Crne Gore je rekao i da će se u mozaiku slobodarske crnogorske istorije, od Tuđemila, Krusa i Martinića, Grahovca i Vučjeg dola, do Mojkovca i Božićnog ustanka, 13. jula 1878. i 13. jula 1941, i svih slavnih partizanskih bitaka - referendum 2006. godine pamtiti kao istorijski podvig generacije, koja je pušku zamijenila olovkom, i po prvi put na Balkanu stvorila državu mirnim demokratskim putem.
"Upravo ova tri istorijska znamenja jedinstveno su danas prepletena u slavlju i čine simbol crnogorskog nerazrušivog nacionalnog ponosa i crnogorske državne postojanosti. Ujedno, to su neporecivi dokazi naše pripadnosti evropskom civilizacijskom krugu".
Đukanović je kazao da je odmah poslije italijanske okupacije Crne Gore, aprila 1941. godine, Komunistička partija Jugoslavije započela pripreme za oružani otpor okupatoru.
"Na njen poziv od 4. jula 1941, na sastanku PK KPJ za Crnu Goru, 8. jula u Stijeni Piperskoj, na kojem su učestvovali delegat CK KPJ Milovan Đilas i politički i organizacioni sekretari Božo Ljumović i Blažo Jovanović, kao i drugi članovi donesena je odluka o dizanju ustanka 13. jula. Formirani su gerilski odredi, koji su bili jezgro buduće partizanske vojske. Udarnu ustaničku snagu činili su članovi KPJ i njihovi simpatizeri, a za nekoliko dana se u pokretu našlo preko 30.000 ustanika, ili gotovo 10 odsto crnogorskog stanovništva"
Podsjetio je da su je u prvom naletu oslobođen veliki dio Crne Gore...
"Vijesti o crnogorskom masovnom ustanku odjeknule su širom Evrope i svijeta...Vijesti o ustanku potresle su Rim. Benito Musolini 24. jula 1941. godine poslao je telegram glavnom komandantu oružanih snaga u Albaniji, generalu Pirciju Biroliju: "Otiđite u Cetinje da bi na licu mjesta upravljali operacijama koje već liče na rat. Preuzmite zajedno sa vojnom i civilnu vlast", naredio je Duče. Odgovor italijanskog okupatora bila je koncentracija više od 100.000 vojnika oko Crne Gore: hapšenja, progoni, strijeljanja... Pred višestruko brojnijim italijanskim snagama, ustanici se nijesu mogli održati, pa je do polovine avgusta čitava teritorija Crne Gore vraćena pod italijansku kontrolu".
Đukanović je naveo da i i pored tih neuspjeha, glavni cilj italijanske protivofanzive nije ostvaren.
"Trinaesti jul je presudno uticao da jugoslovensko vojno i političko rukovodstvo promijeni strategiju, da se umjesto izvođenja pojedinačnih diverzantskih akcija pređe na masovan otpor okupatoru širom Jugoslavije. Znalo se da nakon ustanka slijedi dugotrajna borba protiv okupatora, kojoj se te 1941. godine nije mogao nazreti kraj. Nije tada bilo ni osnova za vojnički optimizam. Ni jedna od velikih sila nije bila u stanju da pomogne crnogorski i jugoslovenski oslobodilački pokret. Francuska je bila okupirana, Velika Britanija se uz velike napore odupirala njemačkim napadima, Sjedinjene Američke Države još nijesu bile ušle u rat, a njemački tenkovi su nezadrživo prodirali kroz Sovjetski Savez. Bilo je to svjesno žrtvovanje za principe i ideale koji su dio slavne crnogorske tradicije i vrijednost imanentna ovom našem prostoru. Mjereno brojevima, sve je upućivalo na unaprijed izgubljenu bitku. Ljudi drugačijeg mentaliteta i rezona sačekali bi da velike države i narodi okončaju sukob. Ali za crnogorskog čovjeka nema unaprijed izgubljenih bitaka. On se osjeća obaveznim da bude u skladu sa svojom istorijom, da slijedi svoje pretke i poštuje moralne uzuse do kojih vjekovima drži crnogorsko društvo".
Predsjednik Crne Gore je kazao i da se odbrana slobode i borba protiv okupatora smatrala u Crnoj Gori moralnom obavezom, pitanjem časti i čovječnosti.
"Takvu obavezu i odgovornost, veliki dio crnogorskog društva osjećao je i 13. jula 1941. Kao i kad su crnogorski iseljenici krenuli iz Amerike da pomognu svojoj zemlji u Prvom svjetskom ratu, pa stradali u Medovskom zalivu. Kao što su to činili borci za slobodu u XIX vijeku, oni koji su poveli borbu za oslobođenje od turske vlasti, kad je protiv carstva od deset miliona krenulo dvadesetak hiljada Crnogoraca... Ako crnogorsku istoriju posmatramo u kontinuitetu, onda shvatamo da je Trinaestojulski ustanak, kao veliki narodni pokret, istorijski iznikao iz ove tradicije i iskaz je karaktera i svijesti crnogorskog čovjeka".
Đukanović je naveo i da su "neutemeljena tumačenja da je Trinaestojulski ustanak bio spontani pokret crnogorskih patriota, za koji je KPJ kasnije preuzela sve zasluge".
"Tačno je da učesnici ustanka nijesu bili samo komunisti i njihovi simpatizeri, već i veliki broj politički neopredijeljenih ljudi, koji su ustanku isto tako pristupili iz moralnih i patriotskih razloga. Međutim, bez organizatorskog djelovanja crnogorskih komunista, 13. jul bi bio kao i drugi dani pod okupacijom. Ustanku se, dakle, pristupalo i spontano, ali ustanak uopšte nije bio spontan. Jednako tako je bez ikakvog utemeljenja tvrdnja da je Trinaestojulski ustanak bio reakcija na Petrovdanski sabor, na kome su crnogorski kolaboranti, uz blagoslov nekih političara i tadašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, donijeli odluku o proglašenju nezavisne Crne Gore pod okupatorskim protektoratom. Dakle, uzaludni su takvi pokušaji revizije istorije u Crnoj Gori, kojima se želi ideja crnogorske nezavisnosti predstaviti kao nepopularna među Crnogorcima, i da se Trinaestojulski ustanak interpretira kao čin spontanog organizovanja naroda, a ne organizovana akcija crnogorskih komunista".
Đukanović je rekao da je Crna Gora u Kraljevini Jugoslaviji bila nepriznata i neuvažena, da su Crnogorci bili bez prava na posebno ime, identitet i istoriju.
"Zato su oslobođenje od fašističkog okupatora vidjeli kao priliku da se Jugoslavija uredi kao zajednica jugoslovenskih naroda. To su KPJ i crnogorski komunisti i rekli na početku rata: nakon oslobođenja, nema povratka na staro. U toj državi, Crna Gora i crnogorski narod dobili su zasluženo, ravnopravno mjesto. Trinaesti jul je odmah 1945. godine proglašen za narodni praznik, a zatim i za državni praznik Crne Gore".
Kazao je i da je na tekovinama antifašizma obnovljena država Crna Gora i vraćeno njeno nacionalno ime.
"Ovaj veliki podvig u borbi protiv fašističkog okupatora poslužio je kao ishodište građanske Crne Gore u suprotstavljanju svakom obliku savremenog fašizma. U našem vremenu, slavljenjem Trinaestojulskog ustanka afirmišemo univerzalne vrijednosti utemeljene u tom pokretu, koje su svevremenske. Trinaestojulska i antifašistička ideja činila je jedan od najvažnijih oslonaca političke platforme za obnovu crnogorske nezavisnosti 2006. godine. Suverena Crna Gora nastala je na crnogorskoj državnoj tradiciji i antifašizmu. Trinaestojulski ustanak, isto kao i pokret za obnovu nezavisnosti, bio je nadnacionalni pokret. U ustanku su učestvovali ljudi koji su imali zajedničke vrijednosti i rodoljublje, a bili su pripadnici svih nacija i konfesija. Moguće da je to bio prvi crnogorski pokret u kome je zajednička ideja povezala različite crnogorske identitete. Isto je bilo i na referendumu 2006. godine. To je crnogorsko jedinstvo različitosti, koje počiva na zajedničkoj ideji, a ne na vjerskoj ili nacionalnoj homogenizaciji", rekao je Đukanović.
Poručio je da luča 13. jula "mora da obasja i novo vrijeme, vrijeme izazova, kada u Evropi i svijetu i kod nas, nažalost, diže glavu kleronacionalizam, ksenofobija, fašizam u novom obliku".
"Pod krinkom priče o pomirenju siju se laži, izjednačavaju se heroji i zločinci, negiraju se zločini počinjeni tobože u ime svoje nacije ili vjere, pokušava se zatrijeti istinska ideja slobode i antifašizma. Oni koji izjednačavaju anticrnogorske kolaboracionističke pokrete i antifašističku oružanu borbu partizana, oni koji pokušavaju da povuku liniju moralne jednakosti između fašizma i antifašizma - ključni su propagatori ideje neofašizma. Takvih danas, nažalost, ima i u strukturama vlasti u Crnoj Gori. To ne smijemo dozvoliti. Nema pomirenja s tim idejama. Crna Gora zna da cijeni svoju prošlost i zna da je njena budućnost evropska. Zato ćemo uvijek biti odlučno protiv novih oblika imperijalnih projekata i novog fašizma. To neće doći samo. To moramo mi, naše generacije, tome ćemo morati da naučimo našu djecu, a oni svoju. Da bismo uspjeli treba da slijedimo - hrabrost Save Kovačevića, odvažnost Rifata Burdžovića Trša, nepokolebljivost Đine Vrbice, ljubav za zemlju Gojka Kruške dok pjeva o majskoj zori, postojanost svih pet Danica, razložnost Stane Tomašević i uzvišeni prkos Ljuba Čupića dok se osmjehuje pred kuršumima domaćih izdajnika".
Predsjednik Crne Gore je poručio i da Trinaestojulski ustanak ostaje trajan simbol nepokornosti, bedem protiv prekrajanja novije istorije, pouzdan svetionik sloge, slobodarstva i antifašizma crnogorskog naroda, i putokaz za evropsku budućnost.
"U svijetu skrojenom za velike, na regionu koji još snuje velikodržavne projekte, ne kolebajmo se zato što na nas atakuju. Niti zato što je "sudbina malih da njima ništa nije zauvijek dato". Moramo se boriti i izboriti za svoje mjesto u Evropi, i kvalitetan život naših ljudi u maloj, ali nezavisnoj, stabilnoj, građanskoj Crnoj Gori. I hoćemo", porčučio je Đukanović.
"Virpazar se iz geografije preselio u istoriju"
Predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Zuvdija Hodžić rekao je da stoji ponosan pod crnogorskom zastovom, srećan što imaju priliku da podsjete na 13. jul i vjekovnu borbu i slobodarsku tradiciju.
On je kazao da se Virpazar iz greografije preselilo u istoriju.
"Dok su se drugi borili za slobodu, Crna Gora je svoju branila. U Crnoj Gori se za slobodu živjelo", rekao je Hodžić.
Bonus video:
