”Sinovi su stalno bili tu, zajedno s ostalim mještanima gasili su vatru i branili selo. I ja sam bila s njima, jer sam htjela da im budem bliže. Nije bilo lako, nose one naprtnjače po 20-30 litara, voda kaplje niz njih. Dodavala sam im bidone, malo privučem, da što prije dođu do vode. Uh, baš je bilo teško. Ne vidiš ih od dima i samo razmišljaš da njima ništa ne bude, pa je lako i za kuće i za imanja.”
To priča Mitrana Perović iz sela Brestice koje je od Nikšića udaljeno 23 kilometra, čiji su se mještani, zajedno s vatrogascima i avio-helikopterskim jedinicama, danima borili s vatrenom stihijom. Odbranili su kuće, ali ne i šumu, livade, imanja.
Mitranini sinovi, Marko i Mirko, kažu mještani, pravi su heroji sela, jer gotovo da nijesu odlazili dok vatra nije ugašena.
”Fizički jeste bilo naporno, ali ne i teško kada znamo da smo branili svoje selo, kuće i imovinu svojih rođaka i komšija. Posebno nije bilo teško kada se većina mještana sela uključila u gašenje požara, jer je sve lakše kada smo složni”, kaže Mirko za “Vijesti”.
U Bresticama živi 12 stalnih stanovnika, ali ostali koji dolaze vikendom nijesu dozvolili da im imanja i rodna ognjišta propadaju, pa se zbog toga stiče utisak da je selo brojnije.
”Bilo je žalosno ovih dana. Omladina trči da spašava, mi nemoćne. Najgore je bilo što smo se plašili omladini. I da nam je imovina sagorjela - ne bih ti paru dala, samo kad je omladina ostala zdravo”, kaže osamdesetpetogodišnja Bosiljka Perović.
Njena četiri godine mlađa jetrva Jela kaže da pamti mnoge i sušne i požarne godine, ali da ni jedna nije bila kao ova.
”Ne pamtim ovakvog požara, ovakvog haosa. Bilo je teško i preteško ovih dana. Bojala sam se unucima i sinovcima, omladini koja je gasila. Od dima ništa ne vidiš, samo čuješ kako se dozivaju. Dobro je što je selo bilo složno, što su svi došli”, kaže Jela.
Uzdišu i brišu suze i ona i Bosiljka čim se pomenu požari jer, kako kažu, pred očima su im slike vatrene stihije i omladine koja se trudi da bude jača od vatre.
Slavko Krivokapić, komandir Dobrovoljnog vatrogasnog društva “Brestice” osnovanog 2003. godine, kaže da su uz pomoć mještana, “FAP-a” starog 35 godina kog su prije tri godine dobili od lokalne uprave, vatrogasaca i helikoptera, uspjeli da sačuvaju kuće.
”Ovdje je 30 ljudi gasilo. Bili su tu i žene i djeca, svi su došli. Da nijesmo gasili i bili složni - sve bi izgorjelo. Ovako nijedna kuća nije izgorela već samo dvije štale, ali je više od 50 odsto teritorije našeg sela stradalo. To su mlade šume, livade, doline”, priča Slavko dok pokazuje “sprženu” zemlju.
Društvo, kako kaže, ima 12 stalnih članova koji su aktivni i spremni da u roku od pola sata pristupe gašenju požara.
Ističe da su drugo vatrogasno dobrovoljno društvo u Crnoj Gori i da jedina pomoć koju su do sada dobili od lokalne uprave jeste stari kamion, njihovo vatrogasno vozilo, koje ove godine nijesu uspjeli da registruju jer nijesu u mogućnosti da obezbijede potrebna finansijska sredstva. Od Direktorata za vanrednu situaciju dobili su deset naprtnjača.
Kiša je ugasila požar i omogućila mještanima i vatrogascima da poslije danonoćne lavovske borbe konačno malo predahnu. Slavko kaže da se plaši da ih zbog požara i uništene šume na jesen, kada krenu kiše, čeka novi problem.
”Kada počnu kiše na jesen, doći će do erozije, voda će ovo ponijeti i doći će do poplava. Očekujte da će na jesen svi ovi dolovi biti poplavljeni.”
Požar se gasi prije nego što se vatra razbukta
Krivokapić priča da je ljut na Upravu za šume jer, kako kaže, dok su oni gasili vatru, drugi su neometano brali drva na drugom kraju sela.
”Još u junu je nas 38 mještana pisalo Upravi za šume i molili ih da obrate pažnju na ovaj kraj, da pošalju šumara, jer ovdje se niko ne pojavljuje. Da je šumar na vrijeme primijetio požar, pa da je javio vatrogascima, oni bi došli, mi bismo pomogli i to bi se ugasilo. Požar se gasi još dok nije počeo, jer prevencija je 51 odsto požara”, kaže Krivokapić i dodaje da su zahvalni CEDIS-u koji je u najkraćem roku popravio uništene dalekovode.
Ističe i da treba zabraniti prodaju smrčka, jer bi i broj požara bio manji.
Riječ je o gljivi, a javna je tajna da se požari širom Crne Gore podmeću kako bi navodno bolje rodila...
Jedni gase, drugi pale
Vatrogasci su više puta isticali da je za većinu požara kriv ljudski faktor i da su uglavnom podmetnuti.
”Niko svjestan to ne bi uradio i o jadu zabavio cijelu Crnu Goru”, kaže Jela Perović.
A da takvih ipak ima, svjedoći Ilinka Bigović.
”Vidjela sam čovjeka koji je nanovo zapalio požar. Pojavio se novi dim ispod paljevine. Bila sam kod koza kada je prošao ovuda. Krenula sam za njim, ali je pobjegao i nije se okretao, tako da mu nijesam vidjela lice. Na sebi je imao sivu majicu i farmerice. Nijesam mogla za njim do kraja da idem jer sam morala da se vratim da vidim da još negdje nije zapalio, jer nam onda ne bi bilo pomoći. Pozvala sam muža, komšiju, ali ovaj je već pobjegao”, kaže Ilinka koja je danima na konju tovarila bidone s vodom i pomagala u gašenju požara.
Branko Bigović - čuvar Pustog Lisca
Branko Bigović, iako ima 71 godinu, na noge je još lak i prema riječima Krivokapića, da njega nije bilo - planina Pusti lisac bi do kraja bila pusta. Branko živi u zaseoku Savine Kruške, u selu Kobilji Do, a Pusti lisac je prirodna granica između njegovog sela i Brestica.
”Počeo sam da gasim na Ilindan (2. avgust) i evo 23 dana je kako gasim. Šest noći sam i noćio vani, jednu sam, a ostalih večeri imao sam društvo - sina, sinovca, komšije. Uzme se jača garderoba, ponese se hrane i vode i dežuraš. Tokom tih večeri imali smo dvije intervencije - jednu oko četiri ujutro i drugu oko osam uveče. Požar je prešao preko staze, ali uspjeli smo da ga na vrijeme zaustavimo. Zahvalni smo svima koji su pomogli, a nezahvalni onima koji su proizveli požar”, kaže Branko koji je i 2012. gasio požar.
”Tada sam gasio 26 dana, ali tada je bilo više naroda, bili smo mlađi, brži i jači, i ja i ostali. Više je, čini mi se, sada izgorjelo nego te godine, ali što je bitno - nije niko od nas stradao.”
Primjer građanske odgovornosti
Dobrovoljno vatrogasno društvo “Brestice”, na čelu s majorom u penziji Slavkom Krivokapićem, je svijetli primjer kako su se građani organizovali i pomogli vatrogascima-spasiocima, a i sebi, tokom 34 dana ljetnje požarne sezone, kaže za “Vijesti” komandir nikšićke Službe zaštite i spasavanja Slavko Tadić.
”Požrtvovano i hrabro su danonoćno bili na terenu Pustog lisca, Brestica, Trubjele... S naše strane svi ti ljudi imaju ogromno poštovanje. Starim FAP-om, traktorima i zaprežnim konjima dolazili su do opožarenih predjela, dovozili vodu i uspijevali da se izbore s požarima. Hvala im na ljudskom odnosu koji smo zajednički izgradili tokom akcija gašenja.”
Bonus video:
