Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) saopštio je da je potrebno minimum 100 godina da dođe do potpunog prirodnog oporavka korita Morače nakon dugogodišnje eksploatacije šljunka.
Njihovom računicom, iz ove rijeke izvađen je šljunak ukupne vrijednosti 138 miliona eura. CZIP pozdravlja odluku nadležnih da stanu na put daljoj devastaciji, saopštila je koordinatorka programa Ksenija Medenica.
“Alarmantno stanje prouzrokovano eksploatacijom šljunka iz Morače, povod je da predstavimo neke od preliminarnih nalaza do kojih je došao Dr Ulrih Švarc, geograf/hidrolog iz Austrije, trenutno angažovan na izradi prediktivnog modela i 3D videa koji će nam, između ostalog dati uvid u različite moguće scenarije uticaja ovih dešavanja po ekosistem Skadarskog jezera”, kazala je Medenica.
Naime,kako kažu iz CZIP-a, vađenje šljunka iz Morače počelo je 90-ih godina a kasnije značajno intenziviralo nakon 2005. godine.
“Podsjećamo da je 2017. godine, odlukom Ministarstva poljoprivrede uveden moratorijum, ali je nakon toga intenzivno eksploatisanje šljunka nastavljeno pod okriljem projekta navodne regulacije toka rijeke Morače. Negativni uticaji ovog projekta vrijednog 25 miliona eura, na vodoizvorište Bolje sestre čak su i naučno dokazani. Međutim Uprava za vode nije imala sluha za nauku, te je pomenutim projektom nastavljena dalja devastacija”, navodi se u saopštenju.
Osim uticaja na vodoizvorište, dodaje Medenica, nesporan je i uticaj na živi svijet i ekosistem rijeke, ali i Skadarskog jezera.
“Moratorijum u kombinaciji sa nedovoljnim sprovođenjem kontrole rada koncesionara, doveli su do povećanja nelegalnih aktivnosti i zabrinjavajućeg stanja koje danas zatičemo na Morači”, navodi se u saopštenju.
Iskopine šljunka prostiru se na površini od oko 306ha, a ako uzmemo u obzir da se šljunak vadi do prosječne dubine od oko 3 metra dolazimo do brojke da je do sada iskopano oko 12 miliona kubnih metara šljunka i pijeska koji su korišćeni uglavnom u građevinskoj industriji.
“Cijena kubika šljunka kreće se oko 8 – 15eura, a ako uzmemo prosjećnu cijenu od 11,50 eura po kubiku dolazimo do cifre od 138 miliona eura ukupne vrijednosti iskorištenog materijala. Podsjetićemo da je u poslednjoj godini legalne eksploatacije, po osnovu koncesione naknade prihod države bio svega 25.217,76 eura. Računica je i više nego jasna - država svoje resurse stavlja na raspolaganje povlašćenim pojedincima koji joj za tu „uslugu“ vraćaju u vidu trajne devastacije”, kazala je Medenica.
Po procjeni, ukoliko bi se zaista zaustavila dalja eksploatacija, godišnje taloženje i nanosi šljunka zajedno sa sitnijim frakcijama sedimenta u koritu iznosili bi oko 100.000 m2.
“Taj podatak nas dalje vodi do zaključka da je potrebno minimum 100 godina da se izgubljeno nadoknadi i dodje do potpunog prirodnog oporavka korita Morače”, navodi se u saopštenju.
Interesantno je uporediti količinu i veličinu preostalih pješčanih nasipa i ostrva danas i 1970. godine.
“Procjenjuje se da je postojalo oko 140ha pogodnog šljunkovitog staništa za gniježđenje ptica na ovom području. Danas, taj broj se sveo na svega 5ha što znači da je više od 96 odsto staništa uništeno. Ovakve promjene u ekosistemu korita rijeke imaju i velikog uticaja ne samo na ptice, već i na rijetke rječne biljne vrste koje nastanjuju pjeskovito tlo i mriješćenje ribe u ovom dijelu vodotoka”, navodi se u saopštenju.
Prvi konkretni koraci u cilju zaustavljanja nelegalne eksploatacije vrijednog resursa, učinjeni su juče kada je više lica privedeno.
“Centar za zaštitu i proučavanje ptica pozdravlja odluku nadležnih da stanu na put daljoj devastaciji koja prijeti da ugrozi važna staništa biljnih i životinjskih vrsta kao i izvor pijaće vode i apleuje da se iste aktivnosti sprovedu i na drugim ugroženim vodotocima kao što su Lim, Tara i Grnčar. Međutim, još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja a bez realne kaznene politike prema počiniocima”m kazala je Medenica.
Naime, prema navodima iz medija, privedenim osobama na teret se stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine.
”Smatramo potrebnim da ukažemo da se u konkretnom slučaju osim navedenog radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do osam godina”, zaključili su iz CZIP-a.
Bonus video:
