Ekstremizam, šovinizam i slične pojave ne mogu se odvojiti od "hroničnog stanja safre“ koju živimo, ali bi crnogorsko društvo moglo da nađe tačke koje spajaju.
Ovo je poruka sa drugog panela Nacionalne platforme za borbu protiv nasilnog ekstremizma koju Centar za demokratsku tranziciju (CDT) organizuje u saradnji sa Nacionalnim operativnim timom za borbu protiv nasilnog ekstremizma, terorizma, pranja novca i finansiranja terorizma, uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
Psiholog Radoje Cerović poručio je da su rat, krvoproliće, genocid i takmičenje u prirodi naše vrste.
"Zašto postoje narodi koji su sjajniji za rat? Zamislite, iz istog razlog zbog kojeg je Crna Gora u prosjeku visoka nacija. Kada idete od sjevera ka jugu, imate Norvežane, Dance, koji su visoki, i priodno je da budu visoki zbog klimatskih uslova. Što ste viši to visočiji zadržavate toplinu. Kako gledate ka jugu, prosjek visine se smanjuje. Dok ne okrenete pogled ka istoku mape i ne vidite da tamo negjde oko Crne Gore, južne Srbije, Bosne i Hercegovine, sjeverne Albanije ,imate ljude koji su u rangu Norvežana. Imate 500 godina konstantnog ratovanja. Neko će reći i Francuzi i Njemci su konstantno ratovali. U Francuskoj ratuje vojska i u Njemačkoj i u Velikoj Brotaniji, a kod nas ratuju svi“, rekao je Cerović.
Dodao je da je opsjednutost hijerarhijama tipična za ovakve ambijente.
"Identitetska politika plus opsjednutost hijerarhijama, za šta postoje psihobiološki razlozi, je sjajan koktel za ratovanje i to je razlog zbog kojeg se cijeli Balkan može zapaliti“, kazao je on.
Pisac i kolumnista Brano Mandić kazao je da se ekstremizam neće riješiti iz hotela, već da treba poći do momaka u Mojkovcu koji su pjevali Ratku Mladiću, u školu u Nikšiću i vidjeti da neka djeca prihvataju da nemaju grijanje, do Narodnog muzeja na Cetinju gdje nema direktora i grijanja.
"Ne možemo ekstremizam, šovinizam i slične stvari gledati odvojeno od socijalne dinamike društva, od ekonomskog rapsojasa, predugo to traje, 30 i više godine, to je hronično stanje safre koju živimo, koja nam ne daje da se normalno razvijamo“, kazao je Mandić.
"Vraćam se na momke iz Mojkovca, da su imali vikend, normalan dan, kakvu pozorišnu predstavu, da taj grad nije otvoren za izbore, pa zatvoren poslije izbora, ali oni tamo u Mojkvcu ćute po cijelu godinu i onda kad dođu kamere oni hoće da ih se čuje, da pošalju poruke koje im prodaju ljudi iz najnemoralnijeg sloja našeg društva. Kako to popraviti, sa više aktivizma, nikako drugačije“, poručio je Mandić.
Direktorka CEDEM-a, Milena Bešić, kazala je da vjeruje da bi naše društvo moglo da nađe tačke koje spajaju i da to govore njihova istraživanja.
"Kada pitamo građane koje su to teme o kojima donosioci odluka treba da razgovaraju, to su uvijek životne teme, bolji standard, borba protiv org kriminala, dok su podjele na nacionalnoj i političkoj osnovi su pri dnu ljestvice. Ne možete protiv nijedne ekstremne pojave da se borite tako što ćete biti ekstrem na drugoj strani“, kazala je Bešić.
Komunikološkinja Jelena Pavićević kazala je da sve počinje komunikacijom i da mi kao društvo još uvijek nismo naučili da komuniciramo.
"Nismo u lošijem stanju nego nekada, mi nikada nismo naučili da komuniciramo. Dobra i primjerena komunikacija je bila karakteristična za tradicionalno društvo, gdje se poštovao stariji, imućniji, gdje se poštovala hijerarhija, iz tog poštovanja je ta komunikacija djelovala kao pristojnija“, rekla je ona.
Imali smo onda, dodala je, jednopartijski sistem u koji je promovisao sistem vrijednosti u kojima su se ljudi osjećali komforno.
"Ali je prema nekim neistomišljenicima bio nemilosrdan. Treći regulator pristojne komunikacije koja je samo naizgled postojala je strah. On funkciniše i danas“, zaključila je ona.
Bonus video:
