Pandemija koronavirusa višestruko je uticala i odrazila se na poštovanje i ostvarivanje prava djeteta na adekvatan način, a uticaju su posebno bile podložne sfere obrazovanja, zdravlja i socijalne zaštite, kazala je savjetnica zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Duška Šljivančanin.
Ona je navela da su ograničavajuće mjere umnogome promijenile svakodnevicu i ograničile pristup različitim pravima.
„Pandemija izazvana širenjem virusa kovid 19 je višestruko uticala i odrazila se na poštovanje i ostvarivanje prava djeteta na adekvatan način“, rekla je Šljivančanin u intervjuu agenciji MINA.
Ona je kazala da je proces obrazovanja preko onlajn platformi predstavljao veliki izazov za djecu i doveo ih u neravnomjeran položaj u zavisnosti od materijalnih sredstava porodice i tehničke opremljenosti.
„Obrazovanje koje je u načelu besplatno je odjednom postalo veoma opterećujuće za porodični budžet - tehnička sredstva, pristup internetu“, dodala je Šljivančanin.
Osim toga, kako je rekla, upitan je i kvalitet pruženog obrazovanja u režimu onlajn nastave.
Prema riječima Šljivančanin, zdravstvene ustanove su bile usmjerene na savladavanje kovid krize, pa se stiče utisak da je pristup djece specijalističkim pregledima bio takođe ograničen.
„U jednom periodu mnoga zanimanja bila su ograničena u pružanju usluga - ugostiteljski radnici, taksi službe, frizeri, kozmetičari, pa su samim tim mnogi roditelji ostali bez primanja, što je dovelo brojne porodice u stanje potrebe“, kazala je Šljivančanin.
Kako je navela, zatvaranje škola, nedostatak aktivnosti na otvorenom, iznenadna nezaposlenost roditelja, rizik od siromaštva, imaju veliku vjerovatnoću da poremete uobičajeni stil života djece.
„Sve to može potencijalno dovesti do promjena u raspoloženju djece, povećane uznemirenosti, nestrpljenja, kao i drugih neuropsihijatrijskih manifestacija“, rekla je Šljivančanin.
Ona je kazala da je od početka pandemije takođe bio u porastu broj slučajeva nasilja u porodici, zlostavljanja djece, kao i nasilja na internetu.
„Zaštitnik se u prethodnom periodu u odnosu na uticaj pandemije na ostvarivanje prava djeteta odlučio za analizu teme mentalnog zdravlja djece tokom pandemije“, rekla je Šljivančanin.
U instituciji Zaštitnika, kako je kazala, smatraju da je mentalno zdravlje djece neopravdano zanemareno i nadaju se da će analizom i preporukama pomoći nadležnim organima u savladavanju situacije u budućnosti, kao i donosiocima odluka da buduće mjere kreiraju u skladu sa najboljim interesom djece.
„Kao i da prilikom kreiranja mjera i strategija ne izgube iz vida pravovremeno pružanje pomoći djeci i mladima u riziku, kako bi razvili i ojačali otpornost i ublažili uticaj sadašnje situacije na razvoj i mentalno zdravlje djece i mladih“, navela je Šljivančanin.
Kako je rekla, iako Konvencija Ujedinjenih nacija (UN) za prava djeteta i nacionalno zakonodavstvo garantuju svakom djetetu u Crnoj Gori jednak pristup i ostvarivanje svakog prava djeteta na preporučenom standardu, svjedoci smo da u praksi to nije tako.
“Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ukazuje na neophodnost jednake dostupnosti svakog prava u odnosu na svako dijete, bez obzira na to da li živi na sjeveru ili u Podgorici, na selu ili u gradskoj sredini, da li ima smetnje u razvoju ili ne”, navela je Šljivančanin.
Ona je kazala da, na osnovu rezultata rada, institucija Zaštitnika svjedoči nejednakoj dostupnosti mnogih garantovanih prava u odnosu na različite kategorije djece.
“Djeci iz prigradskih naselja, sa sela i ruralnih područja naše zemlje pravo na obrazovanje, iako je garantovano, nije jednako dostupno, kao djeci iz gradskih sredina”, rekla je Šljivančanin.
Prema njenim riječima, školski prevoz učenika je pitanje koje, iako Zaštitnik godinama ukazuje i preporučuje rješavanje tog problema, nije riješeno na adekvatan način i umnogome otežava učenicima ostvarivanje prava na obrazovanje.
Osim toga, kako je dodala, kvalitet obrazovanja u seoskim školama može biti upitan, sa obzirom na nedostatak adekvatnog prosvjetnog kadra.
“Učenički domovi i uslovnost i bezbjednost boravka djece u njima je još jedno pitanje koje je Zaštitnik posebno analizirao, sa obzirom na to da mnoga djeca pristup obrazovanju ostvaruju koristeći učenički dom, kao jedini način da nastave školovanje”, kazala je Šljivančanin.
Kako je navela, pristup obrazovanju, o kojem mnoga djeca iz gradskih sredina i ne razmišljaju jer im je to samo put do škole, za neke njihove vršnjake je priličan izazov.
“Kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju, pristup kvalitetnom i njima prilagođenom obrazovanju je posebno pitanje i tema za sebe”, rekla je Šljivančanin.
Kako je navela, iako je Crna Gora mnogo napora uložila u stvaranje uslova za uspostavljanje inkluzivnog obrazovanja, u instituciji Zaštitnika smatraju da smo još daleko od preporučenog standarda u toj oblasti.
“Kao i da se mora još mnogo raditi kako bismo mogli da komentarišemo sam kvalitet i obezbijeđivanje uslova za svako dijete, bez izuzetka”, dodala je Šljivančanin.
Ona je kazala da su dostupnost i adekvatnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu takođe upitni kada su određene kategorije djece u pitanju.
Kako je rekla Šljivančanin, djeca iz seoskih područja nemaju dostupnog doktora u neposrednoj blizini, već on dolazi određenim danima.
“Djeca sa smetnjama ne mogu da na adekvatan način koriste određene tretmane u kontinuitetu i mjeri koja je preporučena zbog deficita određenih stručnjaka, djeca sa hroničnim oboljenjima često zdravstvenu zaštitu ostvaruju u inostranstvu”, navela je Šljivančanin.
Ona je navela da, iako su mnoge stvari urađene u cilju obezbjeđivanja uslova za adekvatnu primjenu UN konvencije za prava djeteta u Crnoj Gori, u instituciji Zaštitnika smatraju da je pred sistemom veliki izazov na različitim poljima.
Upitana šta bi izdvojila kao glavne probleme i izazove u ostvarivanju prava djece, Šljivančanin je kazala da su oni brojni.
Ona je rekla da koliko god unaprijede određene segmente u cilju obezbjeđivanja adekvatnog ostvarivanja garantovanih prava, sa druge strane se javi problem dostupnosti u odnosu na različite kategorije djece.
“Izazovi se savladavaju na polju obrazovanja u dijelu dostupnosti, ali i kvaliteta obrazovanja koje pružamo djeci”, navela je Šljivančanin.
Prema njenim riječima, institucija Zaštitnika svjedok je veoma dotrajalih školskih objekata i činjenice da se u 21. vijeku mnoge obrazovne ustanove bore sa obezbjeđivanjem grijanja, ispravne vode ili školskog inventara.
Šljivančanin je navela da su određeni kadrovi deficitarni, kako u sistemu obrazovanja, tako i u zdravstvenom.
“Nedostatak kadra, kao što su logopedi, defektolozi, oligofrenolozi, somopedi umnogome onemogućavaju djecu sa smetnjma da se razvijaju na pravi način, a u skladu sa individulanim kapacitetima, kako u pogledu zdravlja, tako i obrazovanja”, kazala je Šljivančanin.
Ona je rekla da nedostatak psihološko/pedagoškog kadra u okviru obrazovnih ustanova u najmanju ruku zabrinjava, posebno imajući u vidu različite izazove sa kojima se današnje generacije suočavaju.
“Kada je u pitanju kategorija djece sa smetnjama u razvoju, ne možemo a da ne pomenemo uslove rada dnevnih centara na lokalnom nivou”, kazala je Šljivančanin.
U instituciji Zaštitnika, kako je rekla, smatraju da se taj vid podrške djeci sa smetnjma u razvoju treba obezbijediti svakom djetetu koje za tim ima potrebu, kao i da ga treba razvijati po jednakom standardu u svakoj lokalnoj zajednici.
Šljivančanin je kazala da je obezbjeđivanje jednakog standarda, kada je ta vrsta usluge u pitanju, veoma važno, a to podrazumjeva istovrsne usluge, jednak broj kvalifikovanih stručnih radnika, jednake prostorne kapacitete.
“Isto tako u dijelu socijalne zaštite određene kategorije djece, kao što su na primjer djeca bez roditeljskog staranja, ne uživaju svoja prava na način kako to međunarodni standardi preporučuju”, navela je Šljivančanin.
Ona je rekla da je Zaštitnik dao mišljenje u odnosu na uslove u kojima borave djeca u Dječjem domu Mladost u Bijeloj i ukazao na neophodnost jačanja stručnog kadra, vodeći se različitim nedostacima i izazovima pred kojima je ta ustanova.
Šljivančanin je kazala da je takođe upitan tretman djece nakon izlaska iz Doma u procesu njihovog osamostaljivanja.
“Sistem hraniteljstva i alternativnog zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja, iako se određene radnje preduzimaju, nije uspostavljen na adekvatan način, tako da još nemamo urgentno hraniteljstvo niti je uspostavljeno profesionalno hraniteljstvo”, rekla je ona.
Prema riječima Šljivančanin, izazovi postoje i kada su u pitanju djeca sa problemima u ponašanju, kao i ona koja ispoljavaju preddelikventno i/ili delikventno ponašanje.
“Neadekvatno preduzimanje radnji u cilju pravovremenog prepoznavanja i rane intervencije u odnosu na tu djecu ukazuje na ozbiljan hendikep u dijelu preventivnog djelovanja”, navela je Šljivančanin.
Osim toga, kako je kazala, tretman sa djecom koja su u sukobu sa zakonom se ne sprovodi u skladu sa smjernicama UN-a, zbog nedostatka servisa podrške, specijalizovanih namjenskih ustanova i kvalifikovanih programa za rad sa tom kategorijom djece.
To su, kako je navela, samo neki od izazova sa kojima se crnogorski sistem suočava.
Prema riječima Šljivančanin, Zaštitnik je u mnogim situacijama obeshrabren jer su to problemi sa kojima se svi zajedno suočavaju dugi niz godina.
“UN Komitet za prava djeteta i međunarodna zajednica uopšte veoma su zabrinuta zbog činjenice da se ne može doći do podatka koliki se budžet opredjeljuje za djecu u okviru ukupnog budžeta Crne Gore”, navela je Šljivančanin.
Prema njenim riječima, činjenica da budžetski sistem planiranja ne prepoznaje važnost izdvajanja djece kao posebne kategorije iz ukupnih budžetskih sredstava govori sama za sebe.
“Zaštitnik smatra da u ovim oblastima djeca zaslužuju mnogo više nego što se izdvajalo u prethodnom periodu”, poručila je Šljivančanin.
Bonus video:
