Doskorašnji prorektor Univerziteta Crne Gore i profesor PMF Predrag Stanišić ocijenio je da je višemjesečna kriza oko načina rada Visoke medicinske škole u Beranama dovela do grubo pogažene autonomije UCG, nezakonite smjene rektorke Radmile Vojvodić, zaustavljanja ključnih reformi, izigravanje evropskih direktiva.
"Sve to zarad lokalpatriotskog i populističkog 'kila mesa'. Preskupo, zaista”, kazao je Stanišić u razgovoru za “Vijesti”.
On podsjeća da je Vlada pošla od toga da se mora realizovati studijski program u Beranama, smatrajući to elementom svog rada na razvoju sjevera i neodrecivog prava na odlučivanje.
"Mi smo, s druge strane, smatrali da ne smijemo trgovati sa znanjem, profesionalnim standardima i zdravljem crnogorske populacije, kao i da postoje limiti u nadležnostima države u ovim pitanjima koji proizilaze iz ustavne autonomije univerziteta”, ocijenio je profesor.
Ističe da je, uz neobične poruke o nepogrešivosti autoriteta postalo jasno da je pravi cilj opravdavanje investicije u “neku vrstu studentskog doma”.
"Pri tom se stvara slika da par učionica i spavaće sobe mijenjaju nešto u pogledu uslova za kliničku praksu. Vidimo po rasporedu nastave koji je Vlada silom ugovorila, zalazeći u ono za šta nije nadležna, učiće se svega dvije sedmice prakse po semestru i to sa čak 15 sati nastave dnevno. Uz pauze za 'kaficu' i nužno kršenje Statuta, kako rekoše. Teško mogu razumjeti da takvo edukovanje kadra za zdravstveni sistem predstavlja javni interes, da se time sprovode direktive EU, pa i da se tako neki zapostavljeni region razvija”, poručuje Stanišić.
On je rekao da nije bilo teško predvidjeti reakcije Vlade i njenih saradnika sa UCG, ali da je pitanje kako ko doživljava kompromis - kao mudro prilagođavanje nadmoćnoj sili ili kao odustajanje od ličnih principa i etike.
"Ne vidim da smo u našem sistemu vrijednosti mogli pristati na nekvalitetnu nastavu suprotnu direktivama EU i akreditacionom elaboratu. Neki drugi to mogu bez problema, jer ih sve to istinski i ne interesuje. A ako uopšte dozvoljavamo ideju kompromisa sa strane Vlade, siguran sam da bi dijalog, korigovanje propusta i poštovanje autonomije UCG bilo mnogo korisnije za društvo od ovoga što smo vidjeli. Isto važi i za vrlo korektne inicijative koje je slao Senat o mogućim drugim studijskim programima u Beranama, a koje su ignorisane”, smatra profesor Stanišić.
On je rekao da su “programi ukidani kad su napravljeni ogromni dugovi zaposlenima, kad lokalna uprava nije poštovala svoje ugovorene obaveze i kad se vidjelo da tu realno nastave i elementarnog kvaliteta nema.”
Stanišić ističe da mnogi nijesu shvatili šta je urađeno u posljednje tri godine na Univerzitetu:
“Slabo je to razumio i državni aparat. Ne znam ima li više smisla govoriti o hiperprodukciji loših diploma, nekontrolisanom upisu, improvizacijama u nastavi do nivoa njenog nepostojanja, ekstraprofiterstvu i mnogim drugim negativnim pojavama, posebno na primijenjenim studijama i na lokacijama van sjedišta fakulteta, koje smo mukotrpno u složenim okolnostima suzbijali”, kaže Stanišić.
On je ocijenio da su reforme zaustavljene jer ih “ne mogu nastaviti oni koji ih ne razumiju i koji nemaju koncept i viziju, koji su spremni na 'kompromise' u pogledu poštovanja zakona i Statuta”.
Bivši prorektor je rekao da je “žurno i traljavo sprovedena smjena rektora, bez osnova i suštinski zbog verbalnog delikta, kao i zaustavljanje reformi”.
“Svjedoci smo da pojedinci, prethodno uspješno instrumentalizovani u rušenju jedinstva akademske zajednice i sprovođenju Vladinih nauma, na krilima navodne Vladine zaštite, sada sprovode zabrinjavajuće revanšističke aktivnosti. Je li ta zaštita postojeća ili ne, je li sa znanjem države ili ne - i nije toliko bitno. Duh je pušten iz boce, vrlo loša atmosfera je napravljena i univerzitetski organi su ozbiljno i trajno destabilizovani”, kaže Stanišić.
Dodaje da se UCG neće lako oporaviti od ovolike strukturne i etičke destrukcije.
"Ključne akademske odluke, pa i izbor rukovodstva Univerziteta, evidentno će se donositi van Univerziteta, tamo gdje je sada de facto uprava institucije. Iako se neko može kratkoročno radovati tome i izvući korist za sebe, sve je ovo recept za katastrofu. Društvo bez jakog autonomnog univerziteta ne može napredovati”, zaključuje Stanišić.
Društvo prećutalo, nijesmo prošli ispit emancipacije
Stanišić smatra da je višemjesečni problem oko VMŠ bio, zapravo, ispit emancipacije koji društvo nije položilo zbog nedostatka javnog dijaloga, koji je u modernim društvima jedan od glavnih regulatora društvenih procesa, naročito u pogledu sprečavanja prekoračenja ovlašćenja izvršne vlasti i očuvanja zakonitosti i bazičnih ustavnih principa.
"Jedno kršenje zakona, principa i Ustava rađa drugo: poslije rušenja jedne institucije, ide rušenje drugih. U demokratskim društvima stvari se slobodno diskutuju, nema tabua, nema nepogrešivih i nedodirljivih. Ali, da se našalim, možda i to treba da nam neko kaže preko famoznog tvitera", poručuje on.
Bonus video:
