Iako je pandemija virusa korona destabilizovala cijelu planetu i bila uzrok raznih kriza, u jednom segmentu donijela je pozitivne promjene. Naime, po mnogim istraživanjima sporevedenim tokom minule dvije godine, pokazalo se da je povjerenje javnosti u kredibilne medije u porastu.
To je slučaj u svih 46 zemalja, koje su bile dio ovogodišnjeg Digital News Reporta Rojtersovog instituta. Razloga za ove pozitivne promjene je mnogo, a jedan od glavnih je - sasvim sigurno - i činjenica da su ljudi u toku pandemije više čitali vijesti.
Geografske razlike
Broj ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu koji vjeruju u medije je za godinu dana porastao sa 28 na 36 odsto. Situacija je slična i sa preostalih 45 zemalja koje su bile dio istraživanja Rojtersovog instituta. Međutim, u Americi je povjerenje u medije i dalje malo. Samo 29 odsto Amerikanaca potvrđuje da vjeruje „većini medija u većini slučajeva“.
Ovo možda i nije toliko začuđujuće kada se sagleda politička situacija u Americi, jer političke podjele u velikoj mjeri utiču na povjerenje u medije. Istraživanja pokazuju da svega 16 odsto desnice vjeruje medijima, dok je više od polovine ljevičara saglasno sa tim.
Vlade širom svijeta okrenule su se protiv štampe i medija i to je jedan od najvećih razloga pada povjerenja. Primjere možemo vidjeti u Britaniji, gdje konzervativna vlada dolazi u konflikt sa BBC-ijem, kao i u potezima Pekinga, koji je praktično zatvorio sve prodemokratske medije u Hong Kongu.
Vrijeme je za obnovu
Od politički motivisanih vrijeđanja i lažnih vijesti do ekspanzije dezinformacija koje plasiraju sumnjivi medijski akteri, nepouzdane informacije su vidljivije i istaknutije nego ikad.
Zato je ponovna izgradnja povjerenja u medije težak posao, posebno ako se u obzir uzmu podjele i polemike koje se vode u školama novinarstva i redakcijama širom svijeta.
Neki smatraju da je najvažnije osloniti se na činjenice, a drugi da je sve u transparentnosti. Prema Digital News Reportu, 66 odsto ispitanika želi da njihovi mediji ostanu neutralni, a 74 procenta vjeruje da bi izvještavanje trebalo da istakne niz različitih stavova, a ne da zauzme jedan poseban. Značajna manjina, njih 24 odsto, želi da se ono što oni vide kao „fasadu neutralnosti“ spusti, vjerujući da postoje vijesti u kojima „nema smisla biti neutralan“.
Izvještaj INMA, „Kako izdavači obnavljaju povjerenje“, sugeriše da podaci iz javnih anketa ukazuju na mogućnost ponovne izgradnje povjerenja, ali da je neophodna hitna reakcija. Autorka ovog izvještaja je Sali Lerman, osnivačica projekta The Trust, međunarodnog konzorcijuma novinskih organizacija koji gradi standarde transparentnosti i pospješuje tačno, inkluzivno i pravično novinarstvo.
Lerman vjeruje da je pandemija upozorila ljude na vrijednost tačnih vijesti i njihovu ličnu ulogu u odabiru. Ona smatra da se novinska industrija mora još dublje povezati sa principima društvene odgovornosti i postati saveznik ljudi od povjerenja, i da to mora učiniti ne samo iz filozofskih razloga, već i zbog sopstvenog opstanka.
Potreba za preživljavanjem etičkog novinarstva je više od pukog egzistencijalnog vapaja. Naime, paralela se može povući direktno između povjerenja i monetizacije. Studije sprovedene u SAD-u koje proučavaju kako starosna dob utiče na praćenje medijskog sadržaja, pokazuju da stariji čitaoci ostaju lojalni brendu tj. određenoj medijskoj kući, dok su mlađi čitaoci više zainteresovani za tačnost i transparentnost i ne vezuju se za jedan poseban medij.
Da su mediji ključni za demokratiju smatra 68 odsto ispitanika starosne dobi od 18 do 35 godina, a svega 32 odsto saglasno je da je ime/ brend medija važno/važan. Shodno tome, velika je mogućnost da će većina ispitanika, kada nisu sigurni u informacije koje pročitaju u određenim medijima, potražiti druge izvore ili nezavisne stranice kako bi ih provjerili.
Dakle, mlada publika se pokazala kao pronicljivi konzument informacija i zato će se izdavači koji ne mogu dokazati svoju pouzdanost, porijeklo svog sadržaja i procesa kroz koje on nastaje, suočiti s velikom poteškoćom povezivanja s budućom publikom.
Bonus video:
