Jegovor put je remek-djelo koje svjedoči o tužnoj porodičnoj priči, pokajanju, ali i jakoj vjeri i volji da se uradi nešto što na prvi pogled djeluje nemoguće - da čovjek sa jednom rukom napravi veličanstven put. Simbol je vjere i nade u ono što kaže Njegoš - “neka bude što biti ne može”.
Tako u razgovoru za “Vijesti” počinje priču mještanin Pržna Blažo Kažanegra o Jegorov putu - kulturnom blagu koje još nije zaštićeno zakonom kao nepokretno kulturno dobro iako, kako tvrdi, ima sve predispozicije da bude tako registrovano.
”Od manastira Praskvica pa do vrha Čelobrda proteže se takozvani Jegorov put, kojeg je napravio ruski monah Jegor Stroganov krajem 18. i početkom 19. vijeka. Jegor je bio oficir carske ruske vojske i nakon jednog dvoboja bio je ranjen u ruku, koja mu je kasnije amputirana, usmrtivši pritom vjerenika svoje kćerke Jekaterine. Usjljed porodične drame, griže savjesti i drugih okolnosti, Jegor napušta Rusiju i nakon određenog vremena put ga nanosi u manastir Praskvicu, gdje ostaje do kraja svog života. Uprkos tome što nije imao jednu ruku, preuzima na sebe zavjet ćutanja i graditeljski podvig - da napravi put od Velje luke (današnja Kraljeva plaža) do vrha brda Čelobrda, i na tome je radio deset do petnaest godina, možda i više”, ističe Kažanegra.
Prema njegovim riječima, put nije obična planinska staza, već sofisticirani građevinski poduhvat sa potpornim kamenim zidovima, bočnim međama, ukrasnim detaljima i ornamentima na pojedinim mjestima, sa pažljivo biranim kamenjem raznih oblika, malim i velikim, uskim i širokim, koji su vještom kamenorezačkom tehnikom odlamani sa usputnih krečnjačkih stijena čelobrdske strane, obrađivani i pažljivo ugrađivani u put.
”Hodajući ovim putem, sa lijeve i desne strane, ako obratimo pažnju mogu se vidjeti praznine u krečnjačkim stijenama odakle su rezane i skidane kamene ploče raznih veličina za izgradnju puta. Ovaj put stoga predstavlja prelijepu interakciju čovjekovog rada i prirode, u jednoj skladnoj harmoniji, pri čemu je priroda samo blago oblikovana u korist ljudske potrebe, a da se to vizuelno skoro i ne primijeti, naročito ako se posmatra sa malo veće udaljenosti. Funkcionalno gledano, ovaj put je napravljen pretežno sa blagim usponima, tako da putnik koji hoda njime ne osjeća pretjerani umor iako se put uspinje uz liticu Čelobrda koja je dosta strma. Od manastira Praskvice do vrha Čelobrda ovim putem se može izaći za dvadesetak minuta, bez velikog napora. Tokom skoro čitavog puta, pruža se prelijep pogled na Sveti Stefan, Miločer i cijeli budvanski zaliv”.
Kažanegra priča da je moguće da je Jegoru neko povremeno pomagao u gradnji, drugi monasi ili mještani kada je trebalo da se prebaci neki veliki kamen ili slično, ali da je po predanju Rus imao glavnu ulogu, odnosno tvrdi se da ga je napravio sam.
”Utoliko ovaj put ima još veću kulturnu i svaku drugu vrijednost, jer ga je napravio čovjek koji je imao samo jednu ruku sposobnu za rad, što je na neki način čudo samo po sebi”, ističe Kažanegra.
KĆERKA NAŠLA OCA U PRASKVICI?
Naglašava da je Jegorov život nevjerovatna priča koja je inspiracija za mnoge umjetnike i stvaraoce, i da će tako biti i ubuduće.
”Nakon određenog vremena Jegorovog života u manastiru, pojavljuje se još jedan monah iz Rusije po imenu Jelisej koji se takođe nastanjuje u manastiru. Ovaj monah se kasnije teško razbolio i pred njegovu smrt ispostavlja se da je on u stvari Jegorova ćerka Jekaterina koja je dugo tragala za svojim ocem i na kraju ga našla u Praskvici. Oboje danas počivaju u porti manastira Praskvica, jedno pored drugog. Oboje su ispunili svoje ciljeve: Jekaterina je pronašla oca, a Jegor je završio svoj podvig u radu, tihovanju i pokajanju”, navodi Kažanegra.
Ističe da je Jegorov put kulturno blago koje još nije zaštićeno zakonom kao nepokretno kulturno dobro.
Kaže da predanje o Jegoru Sroganovu čini dio nematerijalne kulturne baštine Paštrovića.
”Te i u ovom pogledu postoje jasne pretpostavke za zakonsku zaštitu. Međutim, mnogo ljudi ne zna da čak ni Miločerski park, sa kraljevskom rezidencijom, vilama i pomoćnim objektima, nije zaštićen kao kulturno dobro, pa stoga ne čudi što ni Jegorov put nije do sada zaštićen zakonom. Mnogo kulturnih dobara u Paštrovićima nisu zaštićeni, počev od Miločera preko raznih fortifikacionih utvrđenja, kula, brojnih crkava i srednjovjekovnih grobalja, kao i prethrišćanskih tumula i gradina”.
Prijeti opasnost od uništenja
Kažanegra ističe da se u Miločerskom parku mogu i danas vidjeti ostaci Jegorovog puta, naročito u blizini francuskog mosta (sagrađenog 1808) iako je na pojedinim mjestima zatrpan i prekinut.
Put je takođe oštećen prilikom izgradnje magistralnog puta, obilaznice oko Miločera, koji je trebalo da spoji miločerski put sa gornjom magistralom, ali nije nikad dovršen.
Danas, kulturni i prirodni pejzaž Miločera sa Jegorovim putem koji se
penje do Čelobrda, sa okolnim selima, crkvama i manastirima u zeleđu, ugrožen je raznim infrastrukturnim projektima, čiji autori i investitori ne mare za kulturna i prirodna blaga ovog kraja, koja su osnov razvoja turizma, upozorava Kažanegra.
Pejzaž je ugrožen najavljenim projektom brze ceste sa 4 trake koji treba da prođe nekoliko stotina metara iznad završetka Jegorovog puta na vrhu Čelobrda, tik uz sela i crkve. Pajzaž je takođe ugrožen planiranim projektom vjetroelektrane
“Brajići”, koji predviđa izgradnju visokih vjetro-turbina na vrhovima susjednih planina koje proizvode buku (tzv. infrazvuk) koja utiče na zdravlje ljudi. Takođe, pejzaž Jegorovog puta i Miločerskog parka, kao skladne cjeline, ugrožen je (tj. već je devastiran) izgradnjom kondo hotela u Miločerskom parku”.
Kažanegra upozorava da, ako se ne zaštite u skorijoj budućnosti, i Miločer i Jegorov put, kao i paštrovska sela u zaleđu, sva ta kulturna dobra su u opasnosti da budu trajno devastirana, a dijelom i uništena.
”A neka od njih već i jesu, nažalost. Sama riječ kulturno nasljeđe podrazumijeva neko blago koje smo naslijedili od prošlih generacija uz obavezu da ga čuvamo za sljedeće generacije koje takođe imaju pravo na ovo blago, stoga im se ono mora sačuvati. O ovome moraju razmišljati i mještani i investitori koji nam ovdje dolaze”.
Bonus video:
