Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda dala je preporuku Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić da se ubuduće suzdržava od diskriminatornog postupanja, kao i najavljivanja namjere da se neka grupa lica diskriminiše po bilo kom osnovu.
Ta institucija je na osnovu saznanja da je Ministarstvo izdalo naredbu da se za jul i avgust produže radni odnosi za sve zaposlene, osim za asistente u nastavi i saradnike u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, pokrenula postupak ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda po sopstvenoj incijativi.
Ministarstvo je u ispitnom postupku imalo obavezu da pokaže da u konkretnom slučaju nije diskriminatorno postupalo. Međutim, resor Bratić nije postupio po aktima institucije zaštitnika kojima se traži izjašnjenje na navode o diskriminatornom postupanju. Nije odgovorio ni na urgenciju.
O nepovoljnom postupanju Ministarstva prema asistentima u nastavi u odnosu na druge kategorije zaposlenih izvještavao je veliki broj medija. Iz ovih izvještaja proizlazi da je Ministarstvo uputilo dopis direktorima škola, u kojem su ih obavijestili da se odluka o produženju ugovora zaposlenima na određeno vrijeme ne odnosi na asistente, iz razloga što ustanove osnovnog i srednjeg obrazovanja nemaju nastavu, odnosno ljetnja dežurstva, te da s toga nema potrebe da se oni angažuju.
U dokumentu koji potpisuje zamjenica zaštitnika Nerma Dobardžić se navodi da su ove dvije kategorije od značaja za funkcionisanje obrazovnog sistema, odnosno da su asistenti i medijatori potrebni zbog njihovih opisa poslova zbog priprema za novu školsku godinu. Dalje se ističe da su posebno diskriminisani saradnici u socijalnoj inkluziji jer se preko njih vrši upis učenika iz RE populacije u prve razrede, a oni nose pozive roditeljima, upisuju djecu, vode roditelje u dom zdravlja, posreduju prilikom vađenja ljekarskog uvjerenja, rade na terenu...
Evropski sud za ljudska prava ponavlja da diskriminacija znači različito tretiranje lica koja se nalaze u sličnoj situaciji bez objektivnog i razumnog opravdanja.
Prema pisanju portala Roditelji.me, asistenti u nastavi su se od početka 2021. godine u više navrata obraćali nadležnima u Ministarstvu tražeći regulisanje radnog statusa, a na zahtjev više od 200 njih, upućen u aprilu, iz resora su odgovoril da ne treba miješati angažman asistenata sa poslovima koje obavlja nastavnik, stručni saradnik, a obrazložili su i da bi njihov zahtjev tražio i promjenu Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, što su asistenti i zatražili.
Dobardžić najprije konstatuje da tvrdnja Ministarstva da ne treba miješati angažman asistenata sa poslovima koje obavlja nastavnik, stručni saradnik nije prihvatljiva, ali i da ovaj resor sam može da inicira mijenjanje zakonskih odredbi kada za tim postoji potreba.
Dodaje se da je poslanik Prave Crne Gore Marko Milačić inicirao izmjene Zakona. Zakona je propisivao da škola zaključuje ugovor o radu sa asistentom u nastavi na određeno, a najduže do kraja nastavne godine, a Skupština Crne Gore je krajem prošle godine glasala u korist toga da ustanova ubuduće zaključuje ugovor na neodređeno vrijeme.
Zamjenica zaštitnika smatra da je na taj način učinjen veliki napredak u pravcu poboljšanja radno-pravnog statusa asistenata u nastavi, odnosno ostvarivanja prava na rad bez diskriminacije, što će “u konačnom doprinijeti i unapređenju kvaliteta inkluzivnog obrazovanja”.
Mijenjati zakon da se i strancima omogući vantjelesna o trošku države
Ministarstvo zdravlja trebalo bi da bez odlaganja inicira izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, kako bi se besplatna medicinski potpomognuta oplodnja odnosila i na strance sa stalnim nastanjenjem u Crnoj Gori koji izdvajaju doprinose po osnovu zdravstvenog osiguranja. To se navodi u preporuci institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Bračni par iz Budve podnio je pritužbu zbog diskriminacije po osnovu državljanstva u oblasti zdravstvene zaštite. Njima je konzilijum Kliničkog centra Crne Gore odobrio postupak vantjelesne oplodnje o trošku zdravstvenog osiguranja. Međutim, u daljem postupku su upoznati da nemaju pravo jer su državljani Bosne i Hercegovine.
Bez obzira što duži niz godina žive i rade u Crnoj Gori, bračni par ističe da im je uskraćeno da se ostvare kao roditelji činjenicom što je vantjelesna oplodnja ograničena samo na državljane Crne Gore. Oni smatraju da treba da imaju neke olakšice, s obzirom da suprug od marta 1997. godine kroz stalni radni odnos doprinosi šemi zdravstvenog osiguranja, a pri tome ima i stalni boravak.
U svom izjašnjenju, Ministarstvo na čijem je čelu Jelena Borovinić Bojović je napomenulo da je Zakonom propisano da su omogućena tri postupka medicinski potpomognute oplodnje o trošku države pod uslovom da je jedan od supružnika, kao i žena koja ne živi u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, crnogorski državljanin.
Zamjenica zaštitnika Nerma Dobardžić ističe da je drugim članom istog Zakona propisano da osiguranici nisu samo crnogorski državljani, već i stranci.
”Resorno ministarstvo je dostavilo šturo izjašnjenje bez tumačenja sporne odredbe i ukazalo samo na zakonsku odredbu Zakona,” navodi se u zaključnim ocjenama Dobardžić.
Zamjenica zaštitnika ističe da je u konkretnom slučaju kao diskriminatorni osnov navedeno državljanstvo, a koji Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda nije izričito predviđeno, dok je Zakonom o zabrani diskriminacije eksplicitno predviđen kao jedan od osnova u odnosu na koji je zabranjen svaki oblik diskriminacije.
”Nužno je ukazati na činjenicu da u konkretnom slučaju podnosioci pritužbe nijesu u poziciji lica koja u zemlju stižu nezakonitim putem i potom traže pristup javnim uslugama, kao ni lica koja vrše sezonske poslove, već lica koja borave u Crnoj Gori od 1997. godine i uplaćuju doprinose Fondu zdravstvenog osiguranja na isti način kao i državljani Crne Gore,” ističe zamjenica zaštitnika.
Bonus video:
