Današnji tinejdžeri najviše vremena povode uz telefone i računare, pokazuju razna istraživanja, no i među njima ima izuzetaka.
Šesnaestogodišnji Andrija Đurišić svoje slobodno vrijeme ispunjava drugačije, te pored obaveza koje ima kao učenik drugog razreda Ekonomske škole “Mirko Vešović” u Podgorici voli da slika, fotografiše, a uspješan je i u sportu.
Njegov talenat za slikanje prepoznao je nastavnik Likovnog obrazovanja Matan Vukčević, poznati crnogorski slikar.
”Crtanjem sam počeo da se bavim krajem devetog razreda osnovne škole. U početku to je bio samo rad u školi sa nastavnikom Matanom Vukčevićem koji me je savjetovao i lijepim pristupom doprinio da zavolim crtanje. Prije devetog razreda sam volio likovno i crtao sam s vremena na vrijeme, ali niko nije primijetio neku posebnost u odnosu na ostatak odjeljenja”, prisjeća se Đurišić kako je zavolio slikanje.
Talenat su kasnije prepoznali i njegovi roditelji, a nakon što je upisao srednju školu, Andrija je riješio da se posveti časovima slikanja, pa se vratio svom profesoru Vukčeviću čiju školicu pohađa.
No nije samo Vukčević pružio podršku mladom Đurišiću, već je za njegov talenat kad je slikanje u pitanju imala i razredna Milica Pejović.
”Prošle godine sam imao manju izložbu u Ekonomskoj školi, koju su organizovali tadašnja razredna Milica Pejović i profesor Željko Miladinović. Za tu priliku napravio sam radovi iscrtane grafitnom olovkom, a bili su to pretežno portreti”, ispričao je Đurišić koji kako kaže, još čuva te svoje prve radove.
”Čuvam ih jer mi oni mnogo znače. Oni su uspomena na moj početak. Sve te prve radove koje sam slikao olovkom nijesam uramio, ali ih čuvam, dok dio radova koji su rađeni akrilom planiram da uokvirim”, tvrdi on, a njegove radove za sada posjeduju članovi šire familije.
”Dešava se da neko izrazi želju da mu naslikam nešto po želji. Za sad samo ujaku dugujem sliku”, priznaje Đurišić.
Časovi slikanja pomažu mu da što bolje savlada ovu granu umjetnosti.
”Trenutno radim sve motive kako bih ih savladao, ali sada najviše radim animalističke motive. Dok nisam počeo sa časovima slikanja kod Matana Vukčevića, većinom sam crtao portrete. A kasnije sam se već oslobodio i krenuo da radim sa akrilnim bojama, i mogu reći da je to napravilo veliki napredak za dosta kratak period”, otkriva on, kao i to da ne planira u skorije vrijeme ponovnu izložbu.
”Mislim da je rano za neku ozbiljniju izložbu, ali težim ka tome”, iskren je Andrija kojem sve može poslužiti kao inspiracija.
”Moja inspiracija je lijep dan, jer tada imam najveću volju za slikanjem”, priznaje on.
Način rada se razlikuje u odnosu na to kakva je početna ideja, te za mnoge svoje radove ne pravi skice.
”Kada slikam ne skiciram, već prenosim boju direktno na platno”, kaže on i otkriva da mu je najdraže da svoja djela stvara akrilnim bojama.
”One mi daju slobodu pokreta i kada radim sa njima svaka greška se može ispraviti. Te, kako ih ja nazivam, ‘greške’ ispravljam po ličnoj procjeni, te preslikavam djelove koji mi se ne sviđaju, do konačnog rezultata”, objašnjava proces rada.
Andrija već dvije godine konkuriše na Međunarodnom festivalu umjetnosti u Ukrajini. Prošle godine je bio među finalistima, pa ga je to podstaklo da na istom festivalu konkuriše opet.
”Na art festivalu u Ukrajini učestvovao sam prošle i ove godine. Ove godine u konkurenciji je bilo petsto takmičara iz osam zemalja u uzrastu do dvadeset pet godina. Na oba festivala sam ušao u finale takmičenja i jako sam zadovoljan plasmanom jer smatram da sam u slikarstvu tek na početku”, ponosno ističe Đurišić koji i svoju budućnosti vidi u ovoj grani umjetnosti.
”Moja je želja trenutno da nastavim obrazovanje u tom pravcu, ali i da se predomislim svakako ću nastaviti da se bavim slikanjem” obećava on.
Đurišić je talentovan i za sport o čemu svjedoče njegove medalje iz džudoa. Ljubav prema ovoj borilačkoj vještini naslijedio je od ujaka, a u ovoj oblasti je već devet godina.
”Moj ujak je džudista, pa sam sa njim počeo da u klubu ‘Arso Milić’. Džudo se razlikuje od drugih borilačkih sportova zato što ima elemente rvanja i partera. Nijesam se oprobao u drugim sportovima, ali bih volio probati džiju-džicu”, ističe sagovornik Magazina.
Brojne nagrade na takmičenjima potvrđuju njegov talenat, ali i posvećenost i rad.
”Najznačajnija medalja je treće mjesto sa državnog takmičenja 2019. godine, moram izdvojiti i priznanje sa takmičenja u organizaciji džudo kluba ‘Milenijum’, kao i zlato sa KUP-a Oslobođenja Podgorice 19. decembar. Zbog epidemiološke situacije nije bilo bitnijih takmičenja tokom prethodne godine, ali se nadam da ću i u budućnosti osvajati medalje”, kaže Andrija i ne krije da se najviše plaši povreda:
”Pokušavam da se čuvam povreda, ali u borbi neke minimalne se dese”.
Iako ima dosta obaveza i u školi, ali i sa svojim hobijima van nje, sve obaveze za sada uspješno usklađuje.
”U toku školske godine prioritet je svakako škola, ali ostatak vremena obavezno koristim na usavršavanja svojih talenata”, sa ponosom ističe on.
Podrške, ni kad je na tatamiu (podloga za džudo), ali ni kad je slikanje u pitanju ne fali, a njegova porodica uvijek je uz njega.
”Najveću podršku imam od svoje porodice. Uvijek su uz mene bilo da je u pitanju slikanje ili džudo. Na takmičenjima me takođe obavezno bodri cijela porodica, a najvatreniji navijač je tata, priznaje Andrija, koji u posljednje vrijeme sklonost pokazuje i prema fotografiji.
”Obično fotografišem lijepe predjele u prirodi kao i životinje”, zaključuje Đurišić.
Bonus video:
