Greška je što nijesam ranije krenula kod izabranog psihijatra. Tek sam to uradila prije nekoliko godina, zaista mi odgovara i obožavam svoju psihijatricu, sumira svoje iskustvo za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 42-ogodišnja žena. Ona je iz malog grada u kojem bi one koji bi se odlučili da odu kod psihijatra sugrađani unaprijed etiketirali kao “lude”.
Sagovornica je psihijatrijsku podršku imala i prije pandemije koronavirusa, ali joj je to iskustvo omogućilo i da se bolje izbori i sa izolacijom i zatvorenošću tokom krize, koja je u Crnoj Gori i u svijetu proglašena prije nepune dvije godine.
”Mi smo na početku korone bili prepušteni sami sebi i svojim strahovima. To su posebno mogli da osjete ljudi u stanovima, u periodu kada se nije smjelo izlaziti”.
Rezultati upitnika CIN-CG pokazuju da je problem mentalnog zdravlja u Crnoj Gori raširen. Čak dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima ove zdravstvene probleme. Međutim, rijetko se odluče da potraže stručnu pomoć. To pokazuju i podaci Institua za javno zdravlje Crne Gore dostavljeni CIN-CG, prema kojima odlasci kod ljekara na primarnom nivou zaštite zbog ovih problema čine samo oko dva procenta u odnosu na sve bolesti.
Sistem zakazao
Da se sistem i prije pandemije nije na najbolji način starao o ljudima koji imaju probleme sa mentalnim zdravljem vidi se iz Vladine Strategije zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja (2019-2023). U njoj se priznaje da je broj psihijatrijskih kreveta smanjen u posljednjih 30 godina, da se usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja ne pružaju u svim domovima zdravlja, a i da u nekima od njih formalno postoje i centri za mentalno zdravlje kao organizacione jedinice ali da za to ne ispunjavaju uslove.
Mnogi domovi zdravlja, prema podacima iz 2017. godine, nijesu imali nijednog psihijatra ili psihologa.
Specijalna bolnica za psihijatriju u Kotoru, najznačajanija institucija u Crnoj Gori ove vrste, uglavnom je prebukirana, a često se izvještavalo o problematičnim uslovima u kojima borave psihijatrijski pacijenti. Poslije dugogodišnjih obećanja, Podgorica bi, umjesto trošne barake u blizini Dvorca Petrovića na Kruševcu, trebalo da dobije novu zgradu Klinike za psihijatriju, za koju je posljednjeg dana prošle godine raspisan tender vrijedan oko šest miliona eura.
Stigma, nerazumijevanje, samoubistva
Jaz između potrebe za liječenjem i liječenja je veliki širom svijeta. U nisko i srednje razvijenim zemljama, kakva je Crna Gora, oko 80 odsto osoba sa poremećajima mentalnog zdravlja ne dobijaju nikakav tretman, dok je u visokorazvijenim zemljama od 35 do 50 odsto njih u istoj situaciji.
Odsustvo svijesti da je važno liječenje, kako kod pacijenata, tako i kod porodica ali i šire zajednice, dijelom može objasniti i činjenicu da se Crna Gora, sa oko 110 samoubistava godišnje, nalazi pri samom vrhu ove neslavne liste u svijetu.
Ove bolesti se u Crnoj Gori još često kriju, a oboljeli su i u nekoj vrsti izolacije zbog stigme i nerazumijevanja koje prati ovu vrstu zdravstvenih problema.
Od kada je krenula korona povećan je broj pacijenata koji se prvi put javio psihijatru u periodu pandemije, kazala je za CIN-CG specijalizantkinja psihijatrije podgoričke Klinike za psihijatriju Milena Petrović.
Ona ističe da su uočili da se od pojave koronavirusa u Crnoj Gori “značajan broj pacijenata javlja zbog psihijatrijske problematike koja je nastala kao posljedica uticaja pandemije na razne sfere života, kao i zbog osjećaja straha i neizvjesnosti, kako za svoje zdravlje, tako i za zdravlje i eventualni gubitak voljenih usljed infekcije”.
Broj ambulantnih pregleda i pored toga ostao je na približno istom nivou u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu, a broj psihijatrijskih prijema u istom periodu u Klinici za psihijatriju u Podgorici opao je za četvrtinu.
Međutim, u kotorskoj Specijalnoj bolnici za psihijatriju lani je zabilježen rast prijema od oko 20 odsto. Broj prijema na bolničkom liječenju 2019. godine bio je 582, da bi u 2020. porastao na 599, a prošle je dostigao čak 706.
Iz ove zdravstvene ustanove su za CIN-CG kazali da “nema indicija da je pandemija uzrok povećanja broja prijema na hospitalnom liječenju”.
”Po našem mišljenju, veći broj prijema posljedica je opterećenosti čitavog zdravstvenog sistema, slabosti u radu centara za mentalno zdravlje na teritoriji Crne Gore i drugih subjekata vezanih za liječenje pacijenata oboljelih od teških psihičkih bolesti”, kazali su iz kotorske Specijalne bolnice.
Pandemija koronavirusa je, međutim, uticala na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Vladinom Strategijom zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u 2020. U potpunosti je realizovano čak manje od petine aktivnosti (18 odsto).
Pomoć potrebnija u kriznim vremenima
U dokumentu Ujedinjenih nacija koji se bavi ovim problemima u doba korone navodi se da je u najboljim vremenima dobro mentalno zdravlje ključno za funkcionisanje društva, a da se mora naći u središtu odgovora svake države na pandemiju.
Kako bi se umanjile posljedice pandemije na mentalno zdravlje, u dokumentu se preporučuju tri aktivnosti. Prva je sveobuhvatan pristup promovisanju i zaštiti mentalnog zdravlja, zatim osiguravanje da je u ovakvim situacijama dostupna psihološka podrška i da se osigura oporavak od kovida osmišljavanjem zdravstvenih usluga za ubuduće.
”Kako istraživanja pokazuju posljedice svake krize i katastrofe po mentalno zdravlje značajno prevazilaze posljedice po fizičko zdravlje, pa ni kriza koju je uzrokovala pandemija COVID-19 nije izuzetak. Takođe, pokazano je da u ovakvim krizama oko četvrtina ljudi ima potrebu za nekim vidom podrške u oblasti mentalnog zdravlja”, kazao je doktor Slaven Jovanović.
Na Vladinom portalu covidodgovor.me posvećena je posebna sekcija mentalnom zdravlju u doba pandemije, pa se građanima, između ostalog, savjetuje da razgovaraju sa nekim, kreću se, posmatraju negativne misli iz drugog ugla, traže zadovoljstvo u sebi... Uspostavljena je i besplatna telefonska linija (1555) za pružanje psihološke podrške i pomoći.
Vladinim Master planom razvoja zdravstva, mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja stanovništva. Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.
Prekid terapije velika greška
Prema riječima sagovornice CIN-CG sa početka priče, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.
Nakon jednog dramatičnog ličnog iskustva, sagovornici je prije nekoliko godina prepisana i terapija.
”Ja do tad nikad nikakvu tabletu nisam uzela ni za smirenje. Poslije tog događaja i krize koju sam imala, propisana mi je intenzivna terapija. U početku sam svaka dva sata dobijala po 5 mg bensendina, jer je fizički morao stres da izađe iz mene, a ne može da izađe dok ti tijelo nije opušteno. I takav je bio tretman prva tri dana. Nakon toga su mi uveli antidepresive i sedative, koje sam pila mjesec i nešto”, ispričala je ona svoje iskustvo.
U jednom trenutku je, na svoju ruku, odlučila da prekine terapiju. To je, kaže, bila velika greška.
”Išla sam i dalje kod psihijatra, ali sam lagala da pijem terapiju. Tek sam poslije nekih osam mjeseci priznala da ne uzimam ljekove. I onda smo se vratili na početak. Zbog toga je oporavak trajao, bogami, malo duže. Možda bi moje liječenje bilo završeno i nakon godinu, da nisam bježala od terapije. Ovako, tek nakon nekih dvije godine pune terapije sa andepresivima i sedativima, počeli su postepeno da smanjuju doze. Sad sam na nekom minimumu kada su ljekovi u pitanju”.
Dok je u jednom periodu išla kod psihijatra jednom sedmično, sada ide jednom u tri mjeseca. Kod psihologa, kaže, ide kada osjeti potrebu.
Ona dodaje da treba podizati nivo svijesti kod nas koliko znači stručna pomoć i psihologa i psihijatra. Kaže i da je, poučena ličnim islustvom, i djecu od sestre, dok su još bila u osnovnoj školi, vodila kod psihologa kada bi primijetila bilo kakvo destruktivno ponašanje kod njih, kako bi se na vrijeme djelovalo.
Ova bivša studentkinja psihologije preporučuje i da bi morali da naučimo da sami prepoznajemo da imamo neke probleme sa mentalnim zdravljem, kao što znamo kad nas boli bubreg ili koljeno. Ne treba zanemariti kada nas nešto muči, kad imamo nesanice, apataiju, kad nam nije ni do čega... Sagovornica upozorava da to vrlo brzo može da “sklizne” u depresiju.
”Prosto bolje bi bilo da malo više povedemo računa o svom psihičkom zdravlju i da bez straha i predrasuda jednostavno pođemo kod psihologa ili psihijatra ili se makar potražalimo prijatelju, jer je bitno sa nekim razgovarati”.
Značajan broj povratnika
Iz Specijalne bolnice za psihijatriju kazali su da se procenat takozvanih povratnika nije mijenjao u posljednje vrijeme.
Doktorka Klinike za psihijatriju u Podgorici Tea Dakić navodi da značajan broj korisnika njihovih usluga jesu upravo povratnici, oni koji pate od hroničnih psihijatrijskih oboljenja, a “koji su socijalno zanemareni, nekomplijantni, o kojima nema ko da se stara”.
”Iako se godinama priča o razvijanju komunalne psihijatrije, trendu smanjivanja stope hospitalizacije i formiranju asertivnih timova, ova ideja još nije zaživjela iz razloga izostanka sistemske podrške. Kako hroničnim psihijatrijskim pacijentima, sa teškim oblicima oboljenja, izostaje podrška u stanovanju, podrška u zapošljavanju, najčešće su prepušteni sebi i bivaju na margini društva. Kao posljedica izostanka socijalne podrške, ovi pacijenti češće pate zbog recidiva i komplikacija, te je samim tim i učestalije korišćenje zdravstvene zaštite u smislu ponovnih ambulantnih pregleda i hospitalizacija”, pojasnila je.
Na mentalno zdravlje društva utiču brojni faktori. Pored zdravstevenih, tu je ekonomska kriza, društvena nestabilnost, a veliki problem su i narkomanija i alkoholizam.
Crna Gora se već decenijama nalazi u vrtlogu različitih kriza i to utiče da je mentalno zdravlje sve više ugroženo i da je sve veći broj ljudi kojima je potrebna podrška. Nije, međutim, rešenje samo u jačanju zdravstvenih usluga, već cijelog lanca institucija koje bi trebalo da pomognu da se pacijenti prvo liječe, a potom i integrišu u društvo.
U protivnom, stigma i izolacija još dugo će ostati problem, možda i teži od bolesti.
Institucije ne rade dovoljno na podizanju svijesti
Dok iz Ministarstva zdravlja ne odgovaraju da li se država dovoljno brine o mentalnom zdravlju građana, sagovornica CIN-CG iz zdravstvnog sistema kazala je da se nedovoljno radi na podizanju svijesti u ovom dijelu.
”To je odgovornost institucija, koje ne podstiču kampanju koja bi doprinijela povećanju svijesti o problemima mentalnog zdravlja i potrebi da se ljudi bez stida javljaju za pomoć”, kazala je ona.
Dodaje da je nedovoljno poznato da građani mogu doći do besplane psihoterapije u okviru državnog zdravstvenog sistema.
Veliki problema, prema njenim riječima, je rad na integraciji u društvu, pogotovo onih koj pate od najtežih poremećaj iz oblasti mentalnog zdravlja.
”Oni često budu prepušteni svojim porodicama ili sami sebi i nemaju dovoljnu podršku institucija. Potvrda toga je veliki broj hosptalizovanih pacijenata sa jako teškom socioekonomskom situacijom koji su zanemarivani, neredovno uzimaju terapiju i često ulaze u pogoršanja”.
Stigmatizaciju vidi većina, vjeruju i da je terapija skupa
Dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima problem sa mentalnim zdravljem, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko svoje ECR (Engaged Citizens Reporting) platforme.
Manje od 10 odsto kazalo je da ne zna nikog sa ovim problemom, dok su preostali ispitanici izabrali odgovor “nijesam siguran/na”.
Više od 60 odsto smatra da se ove osobe suočavaju sa stigmatizacijom, dok to ne misli oko 11 odsto. Čak 27,5 odsto ispitanika nije znalo da odgovori na ovo pitanje.
”Konkretno na Balkanu svima nam je poznata priča da su depresija, anksioznost i ostali mentalni problemi ‘izmišljena glupost za lijene i nesposobne’”, kazao je jedan od ispitanika.
Na pitanje da li je osobama sa problemima sa mentalnim zdravljem dostupno adekvatno liječenje, malo više od polovine (52,5 odsto) je stava da nije, a da jeste smatra više od 21 odsto.
Više ispitnika je bilo mišljenja da je terapija uglavnom skupa i da većina oboljelih nema uslova za nju.
”Jedan termin mjesečno nije dovoljan. Doktor ih ne može zakazati više jer je prebukiran. S druge strane, privatni odlasci kod psihologa su i više nego skupi”, glasi jedan od komentara.
Samo trećina ispitanika koji su odgovarali na upitnik vjeruje da oni mogu da se integrišu u društvo, petina da ne može, dok preostali nisu znali da odgovore na ovo pitanje.
Čak dvije trećine (66,2 odsto) je mišljenja da Crna Gora kao država treba da unaprijedi pravni okvir koji se odnosi na osobe sa problemima sa mentalnim zdravljem.
Bonus video:
