I pored obilja snijega na izmaku zime, nekada veoma popularni ski-centar Lokve je pust i avetinsjki prazan, umjesto da, na petnaestak kilomatara od Berana prema Rožajama, odmah pored magistralnog puta, bude stjecište ljubitelja zimskih sportova.
Ni prethodna Vlada Duška Markovića, kao ni odlazeća Zdravka Krivokapića nisu ni prstom mrdnule da se pomogne privatnim preduzetnicima koji su kupili ski-centar Lokve, da ga stave u funkciju.
Direktor Turističke organizacije Berane Ivan Radević kazao je da nije dobro što nadležne institucije nijesu dale odgovarajuću šansu vlasniku skijališta.
On je rekao da mu je poznato da glavni problem predstavljaju imovinsko-pravni odnosi i nezainteresovanost države za taj, kako je naveo, izuzetan turistički resurs na sjeveru Crne Gore.
”U bivšoj Jugoslaviji, dok je država gazdovala ski-centrom Lokve, niko nije pravio probleme vlasništva nad parcelama duž kojih se prostire skijalište, već se to smatralo javnim dobrom. Međutim, poslije toga, koliko sam ja upoznat, na misteriozan način nestala je sva dokumentacija koja se tiče skijališta”, kaže Radević.
Zato su, prema njegovim riječima, sadašnji vlasnici, koji su skijalište kupili prije šest godina godina, naišli na brojne barijere, jer im nadležni državni organi nijesu omogućili upisivanje službenosti na parcelama koje se prostiru duž skijaških staza.
”Nakon toga, pojavili su se navodni vlasnici određenih parcela koji su im na neki način blokirali da odrade posao onako kako su to planirali. U međuvremenu je apelovano na Vladu da ovaj problem što prije riješi, ali do rješenja nije došlo”, kaže Radević.
Braća Guberinić iz Berana, od kojih najstariji Dragan ima privatnu firmu u Švajcarskoj za njegu starih osoba i lica koja se oporavljaju od bolesti, registrovali su u Crnoj Gori preduzeće pod nazivom “Ski-centar Lokve”.
Njihovi planovi bili su vrlo ambiciozni. Željeli su da naprave dobar ski-centar, ali ne samo ski-centar, već i da na ovom mjestu ožive ljetnji planinski turizam. Planirali su izgradnju nove dugačke žičare, od hotela, pa sve do vrha Cmiljevice, na preko hiljadu i osamsto metara nadmorske visine, i to je ono o čemu se, kako kažu, intenzivno razmišljali.
Želja im je, kako su pričali, bila da ovdje dovedu stranu klijentelu, najviše goste iz Švajcarske. Stariji, Dragan, i ranije ih je dovodio i pravili su izlete po Cmiljevici. Stranci su bili oduševljeni netaknutom prirodom. Kod njih je, naravno, sve uređenije, ali im se neobično dopadao ovdašnji ambijent.
Planovi su išli tako daleko da su razmišljali i o tome da se sa vrha Cmiljevice, jedna žičara spusti i na drugi kraj, do sela Kaludra, nadomak Berana, i da se pomogne tom predivnom selu da postane turistički atraktivno.
Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje.
Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada su u hotel smještene izbjeglice. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Smiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.
Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme “Euroturist GMBH” nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski-centar Lokve poslije velike agonije, prodat Rusu Alanu Alikovu 2006. godine.
Nije ni Rus ispunio svoja obećanja koja su bila previše bajkolika. Čitav kompleks novih hotela, saune, bazeni s pogledom na planinu. Hotel Lokve je samo djelimično rekinstruisan, ali nije u funkciji sve ove godine.
Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona.
Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. Da je htio, bilo koji ministar ekonomije ili turizma, mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.
Berane je bilo opoziciona opština, a DPS Vlada je forsirala ulaganje miliona eura u izgradnju novih ski-centara na teritoriji gradova koji su pod njihovom kontrolom. Izvjesna nada se rodila poslije smjene vlasti 30. avgusta, ali se ispostavilo da premijer Krivokapić namjerava da nastavi tamo gdje je DPS stao.
Pored ski-centra Lokve i on i njegovi ministri prošli su ko zna koliko puta, a da se nisu ni okrenuli, da makar bace pogled. Ali su zato nedavno, u odlazećem, odnosno tehničkom mandatu, otvorili novu žičaru na Bjelasici, koju je DPS započeo da gradi.
Vlasnicima naplaćivali kazne, za plate dali stotine hiljada eura
Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa najboljim namjerama kupili ovaj ski-centar objašnjava da ni poslije toliko godina nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice, odnosno da staze faktički ne postoje, zbog čega je njima onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj skijašišta.
”Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako je iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, jedne godine nam dođe inspekcija i kazni nas zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Znači, privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sječemo stabla. Tako više nema smisla”, kaže Guberinić.
On ističe da su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali da su oni lopticu prebacivali u opštinsko dvorište.
”Iz Opštine Berane su nam pričali da je da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naš problem, tako, može potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao”, kaže on.
Braća Guberinić su, nakon što su kupili ski-centar Lokve, samo za plate za nekoliko radnika u prethodnim godinama izdvojili više stotina hiljada eura. Sada kažu kako ih svaka sezona i otvaranje uspinjače baca u čiste gubitke.
Bonus video:
