Mještani neće dozvoliti betonizaciju Skočiđevojke, a ubrzo će na vidjelo izaći na ko je uzeo pare ili dobio posao da bi se aminovala gradnja zgrada visokih i do 60 metara, čak setam spratova iznad kote Jadranske magistrale.
To je poručeno sa današnjeg skupa koji je organizovala Mjesna zajednica „Reževići“, a kome se odazvalo nekoliko desetina mještana koji su se okupili u podne na raskrsnici ka nekadašnjoj vojnoj bazi.
Mjesna zajednica, kako je rečeno, podnijela je tužbu Upravnom sudu radi poništenja saglasnosti koju je krajem prošle godine dao glavni državni arhitekta Mirko Žižić kiparskoj kompaniji “K.D.P. Promotion and Investments Limited” na idejno arhitektonsko rješenje projekta za izgradnju turističkog kompleksa od pet zvijezdica na lokaciji Skočiđevojka kod Reževića.
Glavnog državnog arhitekte od 28. decembra data je investitoru “K.D.P. Promotion and Investmens Limited” za izgradnju turističkog kompleksa kategorije 5 zvjezdica, bruto razvijene građevinske površine podzemnih i nadzemnih etaža 80.419 kvadrata (spratnost objekata sedam etaža suterena, prizemlje, sedam spratova za hotel i prizemlje i jedan sprat za vile).
Predsjednik Mjesne zajednice „Reževići“ Aleksandar Radović kazao je da je u pitanju devastacija Skočiđevojke, protiv koje će se oni boriti.
„Nekoliko smo dopisa slali Vladi, resornom ministasrtvu i lokalnoj upravi i nijesmo dobili nijedan odgovor. Zato smo se okupili kako bismo javnost upoznali sa betonizacijom Skočiđevojke. Sama saglansost koja je data na idejno rješenje nije u skladu sa zakonom“, kazao je Radović i dodao da je pimjedbe na planski dokument još 2009. dala mjesna zajednica.
Članica Savjeta mjesne zajednice Tamara Goliš naglasila je da je planskim dokumentom za tu lokaciju bilo predviđeno raspisivanje međunarodni javni konkurs jer je u pitanju vrijedna lokacija sa stanovišta prirodnog ambijenta.
„Plan je predviđao da se raspiše međunarodni konkurs, ali u ovom slučaju glavni državni arhitekta se oglušio o to. Razlozi zbog kojih se oglušio su vrlo nejasni, nedorečeni, nepotpuni, prosto u ovom trenutku sumnjamo u njih. Jedna od razloga da se ne raspiše međunarodni konkurs je i odluka Opštine Budva da se taj konkurs neće raditi. Mi tu odluku nemamo navedenu, niti njen broj, niti datum, niti sadržaj nije dostupan. Tim povodom povodom smo se obratili predsjedniku Opštine Budva Marku Careviću i od njega dobili usmenu izjavu da on nikakvu saglasnost nije dao. Imajući u vidu da je nosilac tog idejnog rješenja arhitekta iz Barselone, koji bi trebalo da je dobitnik jedne od najprestižnijih nagrada iz oblasti arhitekture, taj ugovor je sa njim zaključen u junu. Tako da odluka nije mogla biti donijeta od Opštine Budva. Nažalost , nijesmo dobili pisanu izjavu od predsjdnika Opštine iako smo je tražili“, kazala je Goliš.
Prema njenim riječima, iako nijesu dobili pismenu izjavu Carevića, oni su Upravnom sudu podnijeli tužbu Upravnom sudu osporavajući zakonitost saglanosti državnog arhitekte.
„Ono što nas najviše boli je što su na lokacijama bivših kasarni i dolje na samom rtu predviđeni objekti čije dimenzije potpuno neprimjerene ovoj lokaciji. Znači, na donjoj lokaciji imamo objekta dugačak 320 metara, a visok preko 45 metara. Sm projektant navodi da da mu je ideja vodilja za takav oblik objekta bila naša suvomeđa - tradicionalni element arhitekture koji ne prelazi visinu od metra. Mi dobijamo u prostoru jedna veliki zid, koji potpuno narušava ambijent, mijenja klimu, koji svojim gabaritima ne dozvoljava da se bilo koje stablo čempresa i masline tu zadrže. Sam projektant navodi da se na prvoj parceli mali broj stabala zadržava, a na drugoj parceli nijedno, potpuno se konfiguracija terena mijenja. Na drugoj urbanističkoj parceli projektantu je takođe bila ideja vodilja suvomeđa, a dobili smo među visoku preko 40 metara, dugačku oko 160 metara, koja bi svojom visinom u odnosu na kotu magistrale bila iznad sedam etaža. To je još jedna ključni problem kojim se trebao baviti državni arhitekta, a nije se bavio“, naglasila je Goliš.
Predsjednik Skupštine opštine Budva, mještanin Krsto Radović, kazao je da su napravljeni ozbiljni propusti prilikom davanja saglasnosti na ovaj projekat.
„Mislim da je MZ 'Reževići' jedina mjesna zajednica na području opštine Budva koja je tražila da se manje ucrta prostora. Međutim, urađeno je što je urađeno. Ko god je ovdje dao saglasnost na objekat od 320 metara dužine i visine skoro 60 metara, što je otprilike kao četiri 'Kristal Rivijere' one rugobe u Petrovcu, ko je dao da se ide sedam spratova iznad magistrale imaju tri mogućnosti. Prva da je lud, druga da je uzeo pare i treća da je dobio posao. Čisto sumnjam da je neko iz ludosti to uradio, prije da su ove druge opcije, neko je dobio posao ili uzeo pare. To ćemo vidjeti u narednim danima i bićete blogovremeno obaviješteni o svim aktivnostima koje ćemo preduzeti. Ovdje postoje ozbiljne sumnje na zloupotrebe, korupciju“, poručio je Radović.
Kiparska firma kupila je 2020. zemlju čiji je vlasnik do tada bila kontroverzna austrijska Meinl banka.
”Vijesti” su ranije objavile da je vojna baza na Skočiđevojci prodata 2005. za 2,3 miliona eura, u vrijeme kada je Crna Gora bila u državnoj zajednici sa Srbijom, a na njenom čelu bio Budvanin Svetozar Marović.
Prije 17 godina za 2,3 miliona eura kupila je ruska kompanija “Opora” i firma “Spartak” iz Kotora. Od “Spartaka” je 2007. godine za 14,2 miliona eura nekadašnju vojnu bazu kupuje firma sa Kipra “Caldero Trading Limited”. Samo sedam dana kasnije je preprodaje firmi “Montenegro Real Estate Investment Company Limited” sa Britanskih Djevičanskih Ostrva za čak 41,7 miliona eura.
Izvršni direktor te firme bio je palestinski biznismen Muhamed Borhan Rašid, a zastupnik kompanije bila je advokatica Ana Đukanović. Rašid je u Podgorici 2007. osnovao firmu “Montenegro company for real estates investment and development”, kojoj je kasnije nakratko partner bila firma “Primary invest” čiji je vlasnik bio Milo Đukanović.
Rašid ostaje dužan Hypo Alpe Adria banci 5,3 miliona eura, zbog čega ta banka plijeni Skočiđevojku, a zatim je krajem 2014. prodaje Meinl banci za 7,2 miliona eura.
Bonus video:
