Šezdesetdvogodišnji Rajko Kujović iz Podgorice, beskućnik, dugogodišnji dijabetičar, kojem se u posljednje vrijeme pogoršao i vid, najavio je da će danas započeti štrajk glađu ispred Centra za socijalni rad u Glavnom gradu.
On se na taj potez odlučio jer, kako je istakao, svaki dan odlaganja da dobije smještaj u Domu za stare u Bijelom Polju, a zbog čega je predao dokumenta podgoričkom Centru za socijalni rad, “znači da je bliže smrti”.
”Dokumenta sam predao, ali još ih nisu poslali za Dom za stare u Bijelom Polju. Čuo sam se sa nadležnima u Bijelom Polju, rekli su da će me, čim dobiju moju dokumentaciju, uzeti u obzir i da ću vjerovatno dobiti smještaj. Pojasnili su mi da dokumentaciju mogu iz Podgorice da pošalju za dva minuta mejlom ili faksom. Išao sam u Centar za socijalni rad u Podgorici, ali nijesam dobio objašnjenje zbog čega ne šalju dokumenta za Bijelo Polje, već mi je samo rečeno da su sada papiri kod neke druge njihove službenice”, tvrdi Kujović za “Vijesti”.
”Vijesti” za vikend nijesu uspjele stupiti u kontakt sa nadležnima u Centru za socijalni rad.
Kujović je istakao da mu se vid posljednjih mjeseci pogoršao, da na desno oko ne vidi ništa, a da je lijevo oboljelo.
”Bio sam kod očnog doktora, rečeno mi je da desno oko ne mogu spasiti, a i da na lijevom imam ožiljak, za koji se ne zna uzrok”.
Kujović kaže da je od desete godine dijabetičar i da dnevno mora da uzima četiri doze insulina.
”Moguće da mi je vid od toga oslabio, jer jedno vrijeme nisam uzimao insulin, jednostavno nisam mogao”.
Pojasnio je da dok je u Podgorici, boravi uglavnom na Autobuskoj stanici, svrati do kafane u krugu Kliničkog centra Crne Gore, gdje voli da popije kafu ako ima novca da plati.
”Zima je, hladno je na Autobuskoj stanici, pokušam nekako da se ugrijem. Jedno vrijeme sam bio u Morači, radio na imanjima kod ljudi. Imao sam smještaj, hranu, ali to je bilo kratkog daha, jer me je zdravlje počelo izdavati, nisam mogao više da radim fizički. Slomio sam i lijevu nogu, bila mi je dugo u gipsu, tako da sam potpuno onesposobljen za rad”.
On je kazao da je ranije radio u Aluminijskom kombinatu, Elastiku, kod jednog prevoznika u Podgorici, ali na pitanje - da li ima radnog staža, navodi da nema dovoljno da bi mogao da ode u penziju.
”Zbog toga sve nade polažem u Bijelo Polje, tamo sam jedno vrijeme radio, čistio sam WC na stanici, nijesam bježao od posla. Poznajem dosta naroda u Bijelom Polju, sviđa mi se tamo i rado bih boravio”.
Kujović je istakao da je zbog podnošenja zahtjeva za boravak u Domu za stare morao da obezbijedi brojnu dokumentaciju i da je sve to ispoštovao.
”Posebno sam ogorčen na Centar za socijalni rad u Podgorici, jer su mi obećali novčanu pomoć, zbog toga sam otvorio račun u banci. Stalno su mi govorili biće uplata danas, sutra, pođem do banke, ali tamo mi kažu da nije ništa uplaćeno. Tako da nemam uopšte povjerenja u Centar za socijalni rad, ali mi život sada zavisi od njih i neću odustati od štrajka”.
Kako objašnjava, zbog bolesti nema ni apetita, često jede na silu, kada uspije da obezbijedi obrok.
”Tražim od ljudi na ulici da mi daju hljeba, pokušavam da budem nenametljiv, da nekoga ne uvrijedim. Ima svakavih ljudi, neko neće ni da te pogleda”.
Kada je trebalo da se nađe sa ekipom “Vijesti” u krugu Kliničkog, kako kaže, nije mogao da se popne na trotoar i da dođe do bašte lokala, pa je tražio pomoć jednog momka u blizini, ali ga je on ignorisao.
”Izašla je žena iz lokala i ona mi je pomogla da dođem do bašte. Ne znam šta mi je teže, da se penjem ili silazim niz stepenice”.
Bonus video:
