Radojević za "Vijesti": Slučaj u Nikšiću sistemski problem, politici reći "stop" u zdravstvu

Slučaj u nikšićkoj bolnici, kada je pacijentu data krv pogrešne krvne grupe, sistemski je problem i posljedica nedostatka protokola i kontrole kvaliteta, koje nisu prioritetne teme za zdravstvene vlasti u Crnoj Gori.

To je, u razgovoru za “Vijesti”, kazao dr Nemanja Radojević, specijalista sudske medicine.

On je ocijenio i da se politika više pitala nego struka tokom pandemije kovida, te da treba zaustaviti partijska imenovanja u zdravstvenom sistemu.

Radojević, koji je završio školu javnog zdravlja na Univerzitetu Harvard, poručuje da se ljudi na ključnim pozicijama u zdravstvu uglavnom bave kadriranjem, obećanjima, populizmom i ponekom kupovinom aparata, te da nije optimista da će se stvari promijeniti na bolje u narednom periodu.

Kako komentarišete aktuelnu situaciju u nikšićkoj bolnici, kada je pacijent greškom primio drugu krvnu grupu?

Za početak, ukoliko je data krv pogrešne krvne grupe, ne dolazi do anafilaktičkog šoka, kako je većina medija izvijestila, već do jedne druge vrste po život opasne reakcije koja se naziva hemaglutinacija. Propust koji se desio je sistemski problem i posljedica je neizrađenih protokola i nedostatka kontrole kvaliteta. Ovdje ne govorim samo o protokolima za liječenje, već i protokolima koji definišu procedure, postupke i zaduženja iz kojih bi se u ovakvim slučajevima mogla objektivno crpiti pojedinačna ili hijerarhijska odgovornost. Izrada protokola i sistema kontrole kvaliteta predstavlja veoma kompleksan postupak za koji mi u Crnoj Gori nemamo kapaciteta da ih samostalno izgradimo jer smo mali sistem. Razvoj ovih sistema je zapravo granica između amaterske i savremene medicine, između naših navika kako nešto liječimo i medicine zasnovane na dokazima, između primitivizma i ljubaznosti u kontaktu sa pacijentima, između “znanja” stečenog u nekoj večernjoj školi u okolini Tutina i stvarnog znanja koje je posljedica truda i učenja.

Sve navedeno će biti nužno prilikom akreditacije našeg zdravstvenog sistema i zdravstvenih ustanova tokom postupka približavanja savremenim evropskim standardima.

Smatrate li da ključni ljudi u Vladi imaju kapaciteta i volje da se bave ovim problemima?

Bez obzira ko će ubuduće zauzeti ključne pozicije u zdravstvu, ne vjerujem da će se baviti ovim, već uobičajenim “vizijama” razvoja zdravstvenog sistema: kadriranjem, obećanjima, populizmom i ponekom kupovinom aparata i sl. S obzirom na to da će se nesumnjivo nastaviti političko kadriranje - optimizma za bolje zdravstvi i nema baš na pretek. Jedna od polaznih tačaka za adekvatno rješenje budućnosti crnogorskog zdravstva jeste da budući ministar bude profilisani, prepoznati medicinski autoritet sa osobenostima vizije razvoja zdravstva u konkretnom društveno-političkom trenutku.

Kako komentarišete to što većinu važnih pozicija u zdravstvu i dalje zauzimaju partijski funkcioneri?

Zdravstveni sistem u svakoj državi je političko-socijalno pitanje na kojem se stiče i gubi podrška naroda. Nažalost, imali smo priliku da se uvjerimo da je tokom kovid epidemije politika imala mnogo više uticaja nego medicinska struka, a o rezultatima u vođenju epidemije, od početka pa do danas, vjerujem da svi mi najbolje svjedočimo. S tim u vezi, politici treba reći “stop” u kadriranju zdravstvenim ustanovama, počev od direktora do načelnika i šefova, odnosno prepustiti ljekarima da između sebe hijerarhijski odaberu svoju upravu zasnovanu na stručnom, a ne nametnutom autoritetu. Ovakav sistem, vjerujem da bi doveo do većeg kvaliteta zdravstvene usluge, boljih međuljudskih odnosa i pozitivne kompeticije zasnovane na znanju i stručnosti. Ne govorim o samoupravnom socijalizmu u zdravstvu, već o zaštiti interesa ljekarskog esnafa od politike. Ipak, ne vjerujem da bi se bilo koji novi ministar odrekao te privilegije koja nas sistematski uništava po svim slojevima već duži niz godina.

Plate zdravstvenim radnicima su napokon značajno povećane. Da li će to spriječiti odlazak ljekara u privatni sektor i spriječiti korupciju u zdravstvu?

Privatni zdravstveni sektor je u velikoj ekspanziji posljednjih godina kod nas i zapravo predstavlja naše zakašnjelo hvatanje koraka sa zapadnim zdravstvenim sistemima u kojima privatni sektor ima veoma važnu ulogu. Po meni nije sporno da privatni sektor raste, ali je vrlo problematično kada nam iz javnog sistema odlaze najbolji ljekari.

Povećanje plata koje smo napokon dočekali je za svaku pohvalu čime je koliko toliko unaprijeđen standard ljekara, ali isto neće biti od uticaja na odliv najboljeg kadra. Naime, linearno povećanje plata je populistička mjera, nažalost bez ikakvog efekta na odliv najtraženijih i najboljih ljekara. Mišljenja sam da visina zarade svakog pojedinačnog ljekara mora biti zasnovana na kvalitetu rada i opterećenosti, a ponajviše na osnovu toga koliko je neki ljekar tražen, odnosno koliko mu je puna ambulanta ili operaciona sala. Ako na jednoj klinici imate desetak ljekara, pri čemu dva ili tri obave 80 odsto posla jer ih narod traži (a ne zato što su oni to sebi prigrabili), onda nije prirodno da svi imaju istu zaradu. Dakle, naš sistem treba mehanizam “tržišnog” razmišljanja o zaradama, čime bi se djelimično riješio i problem korupcije u zdravstvu.

Kako ocjenjujete upravljanje kovid krizom i kakav nam je rezultat u borbi protiv pandemije?

Kao što sam već rekao, nažalost, kovid je kod nas uvijek bio političko a ne medicinsko pitanje, odnosno teren za sakupljanje političkih poena. Generalno, zdravstveni sistemi kao naš, u početku epidemije su pokazali dobre rezultate zbog široke dostupnosti zdravstvene zaštite kroz javni sektor. Time se kupilo vrijeme da se tehnički osnažimo, ali onda je ljudski faktor postao presudan i danas imamo, nažalost, jedan od najlošijih rezultata u borbi sa epidemijom globalno. Vakcinacija je kasnila zbog različitih faktora. Mjere su bile neblagovremene i neadekvatne situaciji, a uz to poštovanje istih je bilo nedosljedno čak i od onih koji su ih donosili.

Nevakcinisani premijer osnažio antivakserski lobi

Kako komentarišete to što je premijer obećao da će o mjerama protiv koronavirusa odlučivati struka, a onda sam sebe imenovao za predsjednika Savjeta za borbu protiv kovida i sa te pozicije kršio mjere koje je donosio?

Paradoksalno, imali smo i nevakcinisanog premijera koji je šef tima za borbu protiv epidemija sa obiljem loših i netačnih javnih poruka narodu što je između ostalog osnažilo i antivakserski lobi. Kovid propusnice, kao posredni sistem koji je trebalo da obezbijedi veći obuhvat vakcinacijom, su kasno uvedene, bile su nedovoljno snažne i nedovoljno restriktivne, a uz to i vrlo loše kontrolisane. U takvim okolnostima, zbog jako loše situacije sa delta sojem, nastavio se i sada prisutni neopravdani strah od omikrona. Zbog svega toga, herojski doprinos ljekara u bolničkim kovid zonama i na primarnim kovid punktovima, ostao je usamljena pozitivna tačka u ovoj borbi.