Sudija Osnovnog suda u Ulcinj Pero Lukić nije prekršio Etički kodeks kada je prije pet godina van radnog vremena na magistrali kod Vidikovca dočekivao turiste i sprovodio ih u svoje apartamne.
To piše u presudi Upravnog suda od 16. marta 2022. godine, koju potpisuje predsjednik Vijeća Dragan Đuretić.
Presudom su usvojene tužba i prigovor Lukića i poništene odluke Sudskog savjeta od 03. februara 2020. i Komisije za Etički kodeks od 11. oktobra 2017.
Sud je cijenio da je Komisija za etički kodeks - odlukom, umjesto mišljenja, izašla iz zakonskih okvira dok tuženi organ nije postupio po primjedbama i shvatanjem tog Suda iz presude U.br.921/18.
Komisija Sudskog savjeta prije pet godina postupila je po inicijativi Lukićevog sugrađanina, koji je prijavu podnio nakon što se o sudiji pojavio tekst u “Vijestima”.
”Komisija je utvrdila da eksponirano ponašanje imenovanog sudije predstavlja povredu odredbe člana 7 Etičkog kodeksa sudija”, pisalo je u odluci Komisije.
Tim članom Kodeksa propisano je da će sudija svojim ponašanjem u sudu i van suda poštovati i razvijati standarde ponašanja, koji doprinose očuvanju ugleda suda i izgradnji povjerenja javnosti u pravosuđe.
Kodeksom je takođe propisano da je sudija dužan da se uzdržava od bilo kog ponašanja koje bi moglo da dovede u pitanje ugled suda i integritet sudijske funkcije.
Lukić je u svom izjašnjenju Komisiji saopštio da su navodi, ranije objavljeni u “Vijestima”, u cjelosti netačni i “sračunati sa ciljem da se on diskredituje kao sudija i kao ličnost”.
Istakao je da je ponekad bio prinuđen da na ulici sačeka goste aprtmana, jer na sajtu preko kojeg iznajmljuje smještaj, nije precizno navedena adresa. Tvrdi da ne zaustavlja goste kako je navedeno u prijavu, već da ih po dogovoru sačeka.
”Dovodeći u vezu navode inicijative sa izjašnjenjem sudije Lukić Pera, Komisija je nesumnjivo utvrdila da imenovani sa svojom suprugom posjeduje apartmane u naselju Hladna uvala i da iste izdaje tokom ljeta, što je nesporno. Sporna je činjenica da sudija Lukić presrijeće goste svojim automobilom kod hotela ‘Vidikovac’ i vodi ih u apartmane u mjestu Utjeha i takvim ponašanjem povređuje ranije citirane odredbe Etičkog kodeksa”, navela je tada komisija u odluci.
Komisija je konstatovala da je takvo ponašanje neprimjereno sudijskom pozivu, jer se takvim postupcima dovodi u pitanje ugled suda i integritet sudijske funkcije.
”Neprihvatljivi su navodi sudije Lukića da je bio prinuđen da goste dočekuje na magistralnom putu... sa razloga što je sudija taj propust mogao da riješi na drugi adekvatan način, a ne da goste lično dočekuje na magistrali i tako dozvoli da njegovo ponašanje bude predmet utvrđivanja činjenica i osnova koje ukazuju na kršenje Etičkog kodeksa”, pisalo u odluci.
Sudija Lukić potvrdio je tada “Vijestima” da van radnog vremena zaista zaustavlja na magistrali turiste kako bi ih sproveo do svojih i apartmana svog brata, koji živi u Italiji, a koji se nalaze u mjestu Utjeha.
On je tada rekao da se radilo o unaprijed dogovorenim aranžmanima i da se to može provjeriti preko Bukinga Montenegro.
Sudija u tome, kako kaže, ne vidi ništa sporno i te prihode je prijavio. Etički kodeks, naveo je, ne spori dodatnu privatnu djelatnost sudijama.
U obrazloženju presude Upravnog suda, u koju su Vijesti imale uvid, stoji da je osporenom odlukom odbijen kao neosnovan prigovor tužioca izjavljen protiv odluke Komisije za Etički kodeks od 11. 10. 2017. kojom je utvrđeno da da je tužilac počinio povredu iz člana 7 etičkog kodeksa sudija naznačenu u inicijativi za utvrđivanje povrede etičkog kodeksa od 11. 9. 2017.
Tužilac je osporio zakonitost odluke tuženog organa iz svih zakonom propisanih razloga. U tužbi je naveo između ostalog da u konkretnom slučaju nijesu dati razlozi o odlučnim činjenicama dok činjenično stanje nije utvrđeno.
Smatra da je Komisija za etički kodeks ovlašćena samo na davanje mišljenja, a ne utvrđivanje pravne odgovornosti sudija, s obzirom na to da se ne radi o disciplinskom prekršaju već o stavu etičkog tijela da li je neko ponašanje etički prihvatljivo ili nije. Istakao je da je Sudski savjet nije postupio po navodima iz presude U.br.921/18. Predložio je da sud osporenu odluku poništi i meritorno odluči o ovoj upravnoj stvari.
U odgovoru na tužbu, tuženi organ ostao je pri razlozima datim u osporenoj odluci i predložio da se tužba odbije kao neosnovana.
Sud je pak cijenio da je tužba je osnovana.
”Ocjenjujući zakonitost osporene odluke, ovaj sud našao je da da tuženi organ u izvršnju presude ovog suda U.br.921/18 od 23.12. 2019, nije u skladu sa odredbom člana 56 stav 2 i člana 58 Zakona o upravnom sporu, postupio po primjedbama i pravnim shvatanjem Suda iz presude, zbog čega je Sud u ovoj upravnoj stvari odlučio u sporu pune jurisdikcije”, piše u presudi.
Presudom ovog suda, piše dalje, ukazano je tuženom organu da u osporenoj odluci nijesu dati razlozi koji bi nedvosmisleno potvrdili da je tuženi organ cijenio da li prvostepena odluka ima svoje utemeljenje u Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama. U tom zakonskom aktu stoji da se svako može obratiti Komisiji za Etički kodeks radi davanja mišljenja da li je određeno ponašanje sudije u skladu sa Etičkim kodeksom sudija, odnosno da je zakonodavac komisiju ovlastio za davanje mišljenja, a ne da utvrđuje pravnu odgovornost sudije...
Zato po ocjeni suda, osporena odluka nema utemljenje u Zakonu o sudskom savjetu i sudijama, na šta je prethodnom odlukom suda bilo ukazano... Stoji činjenica da je komisija svojim poslovnikom o radu, propisala da može da postupa po inicijativama za pokretanje postupka za utvrđivanje povrede Etičkog kodeksa sudija i donosi odluke da li određeno ponašanje sudije predstavlja povredu Etičkog kodeksa sudija, ali kako je komisiju zakon ovlastio samo na davanje mišljenja to bi drugačijim postupanjem izašla iz okvra svojih nadležnosti a ovo posebno iz razloga što njen akt nije propis, odnosno nije zakon, niti podzakonski akt...
Bonus video:
