Pčelariti u normalnim uslovima jeste izazov ali nije teškoća. Crnogorske pčelare odlikuje optimizam i upornost da istraju uprkos svim izazovima koji pogađaju ovu granu poljoprivrede širom svijeta, a ne samo kod nas.
Tako direktor Kuće meda Vladimir Radulović opisuje pčelarstvo u Crnoj Gori.
Crna Gora ne zaostaje ni u čemu za razvijenim zemljama kada je ova poljoprivredna djelatnost u pitanju, smatra on. A otkad postoji Kuća meda pčelarska priča je zaokružena, kaže predsjednik Saveza pčelarskih organizacija u Crnoj Gori (SPOCG) Radule Miljanić.
Povezani članci
Kuća meda nalazi se u Grbama, u Opštini Danilovgrad i zajednički je projekat Vlade Crne Gore, Ministarstva poljoprivrede i SPOCG. Ideja o njenom osnivanju krenula je dvije godine prije svečanog otvaranja 2016.
“Crna Gora je imala potrebu za objektom kakav je Kuća meda da bismo kao Savez mogli našim pčelarima da pružimo uslužnu podršku i uvedemo ih u ovo zanimanje. Naša ideja krenula je od 2014. godine, kada smo dobili mašinu za preradu voska koja nam je bila neophodna. Do tada su crnogorski pčelari bili primorani da vosak prerađuju u Trebinju, što je predstavljalo problem”, kaže Miljanić.
U Kući meda funkcionišu pogon za preradu voska, pogon za otkup i pakovanje meda, za pravljenje sirupa, mednih pogača i prodavnica pčelinjih proizvoda.
“Naši pčelari su servisirani sa ovim objektima i mogu da zadovolje svoje zahtjeve na jednom mjestu, nema potrebe da se ide van Crne Gore”.
Ova zajednica broji 2.400 pčelara što prema procjenama, kaže Miljanić, pokriva oko 80 odsto crnogorskih pčelara.
“Savez je odrađivao i odrađuje dobar posao. Smisao je da se ljudi udruže da smo u formi kooperative, onoga što savremeni svijet prepoznaje kao dobru tačku spajanja koja daje rzultate”, nadovezuje se Radulović.
Prema njihovim procjenama, u Crnoj Gori trenutno postoji oko 80.000 košnica, što je najveći broj od početka intenzivnog bavljenja ovim zanimanjem u našoj državi.
Crnogorski med dobar jer je priroda tako htjela
Kuća meda je prije dvije godine počela sa otkupom meda, a godišnje se ovdje proizvede oko 500 tona meda.
“Teško je precizno doći do podataka koliko se ukupno meda proizvede na nivou države, ali to nije količina koja zadovoljava potrebe građana. Nemamo organizovani izvoz meda iz Crne Gore, ali ljudi ga dosta poklanjaju i šalju, pa ga možemo naći širom svijeta”, kaže Miljanić.
Ističe da je crnogorski med visokog kvaliteta i jako cijenjen, ali “ne zato što smo mi bolji pčelari, već jer nam je priroda to tako podarila”.
Među raznim vrstama meda prednjači pelinov.
Miljanić dodaje da je potražnja za medom tokom pandemije bila mnogo veća, a prihodu u medu loši.
Klimatske promjene najveći izazov
A koliko će se meda proizvesti zavisi od dosta faktora, od kojih je najbitnija umjerena klima.
“Pčelama pogoduje umjerena klima, bez sjevera, sa kišnim periodima koji nisu učesatali već uravnoteženi. Temperatura od 20 do 30 stepeni sa dosta vlage, to je preduslov da bi biljke davale nektar”, objašnjava Miljanić.
Jedan od najvećih izazova ovom zanimanju predstavljaju klimatske promjene, pogotovo činjenica da se mikroklima toliko izmijenila da više nemamo četiri jasno izražena godišnja doba.
“Dešavaju se temperaturne razlike koje mnogo utiču na biljni svijet. Tu smo u dosta neizvjesnoj situaciji u smislu da nikad ne znamo šta može da se desi, kakvi će prinosi da budu i koliko će to da utiče na prinos meda. Dobra stvar je što su pčelari veoma uporni, nikada ne gube nadu i optimisti smo. Dešavalo se na sjeveru Crne Gore da po tri godine nema prinosa, ali niko ne odustaje. Ova grana je sa aspekta prihoda i zarade vrlo neizvjesna”, kaže Miljanić.
S problemom klimatskih promjena susreću se svi, pa tako nije izuzeta ni Crna Gora, dodaje Radulović koji osim ovog problema ističe i postojanje pčelinjeg krpelja varoe koji nanosi štetu košnicama.
“Varoa postoji svugdje osim na par izolovanih ostrva i donosi probleme koji se manifestuju velikim gubicima pčelinjih društava, na nivou 20 do 30 odsto u svijetu. Mi smo svih godina radili na tome da uvedemo ljekove koji se koriste u razvijenim zemljama kako bi se zaštitili. Na jednom visokom nivou smo što se tiče svijesti o problemima koji se vezuju za pčelarstvo i kroz edukativne sadržaje smo skretali pažnju kako bi preduprijedili problem”, kaže direktor Kuće meda.
Međutim, zbog tretiranja košnica oštećen je ambijent unutar njih, zbog čega varoa sada mnogo lakše nanosi štetu.
Mladi se sve više bave pčelarstvom
Posljednjih par godina sve više raste interesovanje mladih ljudi da se bave ovom poljoprivrednom granom, a u Kući meda trude se da sve početnike edukuju i pripreme za sve potencijalne probleme sa kojima mogu da se susretnu.
“Ljudi se sve više bave pčelarstvom. Do kad će ovaj trend trajati nisam siguran, ali za sada je za linija uzlazna, što je za nas vrlo dobro i prihvatljivo. Svaki dan se sve više mladih ljudi javlja da bi prvo volontirali, a onda se bavili ovom djelatnošću i tu se razlikujemo od drugih poljoprivrednih grana. Kada je u pitanju udruženje, organizacija, edukacija, mislim da vodimo među privrednim granama i da je Kuća meda jedan od rijetkih objekata koji služi svrsi i radi punim kapacitetom”, navodi Miljanić.
Edukovati se iz literature, ne sa interneta
Osim što se ovdje može doći zbog proizvoda i prerade sirovine, Kuća meda je najbolje mjesto da se dođe po savjet, prvi pčelarski pribor i raznovrsnu opremu, predlaže Radulović.
“Kod nas mogu da se pronađe sve ono što je potrebno da bi se jedan pčelar bavio ovim zanimanjem. Osnovna je stvar da se dobiju važne informacije o tome koje su opasnosti i prijetnje i šta treba da zna pčelar da bi izbjegao probleme koji mogu dovesti do toga da se razočara. Savjetodavni momenat je veoma važan i mi u okviru naših službi imamo mogučnost da ih posavjetujemo, od odabira tipa košnica, do lokacije na kojoj će da se smjesti pčelinjak, pa do nekih osnovnih pitanja koja su važna da bi pčelinja zajednica funkcionala, razvijala se i dobijao se med”, objašnjava Radulović.
U edukativno-informativnom časopisu “Pčelarstvo” koji izdaju mogu se naći savjeti i informacije o aktuelnim dešavanjima i problemima ove zajednice.
“Časopis je dijelom namijenjen za one ljude koji su već afirmisani pčelari. Upućujemo ih na važne informacije, kako bi postigli uspjeh. One se tiču politika koje se kreiraju na nivou države u smislu javnih poziva. Objavljivanje tih informacija je značajno kako bi pčelar mogao da koristi Agrobudžet. Što se tiče edukativnog sadržaja, on obrađuje teme koje se vezuju za periode godine”.
Ističe da su klimatske promjene prijetnja savremenom pčelarstvu u smislu nedostatka meda, jer je proizvodnja meda fokus pažnje i krajnji cilj.
“Pčelarstvo je mnogo više od toga, ali proizvodnja meda je suština. Kroz edukaciju kompenzujemo probleme koje priroda pravi. To su stvari koje su se desile za kratko vrijeme. Evolucijski gledano 20 godina nije neko vrijeme, ali za to vrijeme desile su se mnoge stvari promijenile. Pčelariti u normalnim uslovima jeste izazov ali nije teškoća u odnosu na situaciju kada imate vremenske oscilacije, nedostatak paše, sjeverni vjetar, izrazite suše, vlažnosti... I u tom slučaju važno je biti edukovan pčelar, znati šta i kako uraditi”, poručuje Radulović.
Upozorava da se treba edukovati iz stručne literature, ne sa interneta.
“Različiti ljudi pričaju različito, a pitanje njihovog stepena znanja je upitno. Na internet vas niko ne ne poziva na odgovornost. Svako može nešto da napiše, sebe snimi i plasira to, a ne mora imati utemeljenje u naučnom vrednovanom smislu”, ističe Radulović.
Pčelarstvo fenomen i izazov, ali ljubav prevazilazi sve nedaće
Da nestane pčela planeta kroz određeni period ne bi bila tako lijepo mjesto za boravak, smatra Radulović.
“Pčela je na planeti stotinjak miliona godina i prošla je kroz teže situacije i momente nego sad. Sada je ugrožena i zavisi u velikoj mjeri od podrške čovjeka. Na svijetu postoji oko 20 hiljada vrsta pčela, a mi sad govorimo o medonosnoj pčeli, to je jedan segment. Pčela i pčelarstvo imaju najveći utiaj u smislu oprašivanja biljaka, to je jedan fenomen, proces kojim se stvara se ovo što naše oko može da vidi u prirodi. Sada je pčela došla u kritičan period. Ako bi pčelari digli ruke od pčelarenja siguran sam da bi veliki procenat pčelinjaka bio uništen. To se naravno neće desiti jer ljubav velika, ali i ekonomski momenat”, zaključuje Radulović.
Bonus video:
