Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zenicu oka svoga, govorio je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Odavno nema više Tita, Jugoslavija se u krvi raspala, nema ni bratstva i jedinstva, utihnuli su zvuci himne “Hej Sloveni”, ali komunisti i jugonostalgičari iz Crne Gore i regiona trude se da sačuvaju sjećanje na zemlju koje više nema, kao i na praznike koji su se nekada slavili.
Tako i dalje organizuju obilježavanje 25. maja, Dana mladosti, a 2012. godine, povodom 120 godina od Titovog rođenja, obnovljena je štafeta mladosti. Nakon dvije godine pauze izazvane pandemijom koronavirusa, sjutra će sa nikšićkog Trga slobode ponovo krenuti štafeta koju će dan kasnije položiti u Kuću cvijeća, u Beogradu.
Dan “25. maj je praznik omladine - tako smo ga do sada proslavljali, a tako ćemo ga proslavljati i ubuduće, dok mognu komunisti”, poručio je predsjednik nikšićkog Opštinskog komiteta JKP Crne Gore Dragoje Strunjaš.
Sama ideja nošenja štafete potekla je 1945. od omladine Kragujevca, čije je Odjeljenje za sport i fiskulturu i predavač fiskulture Josif Prohaska, osmislio masovna omladinska štafetna trčanja širom Jugoslavije. Prvu štafetu nosilo je 12.500 omladinaca, da bi taj broj, u jednom trenutku, premašio milion. Titu su štafetu, po pravilu, uručivali najbolji omladinci i omladinke, a od 1957. godine 25. maj se, na njegov predlog, slavi kao Dan mladosti. Te godine Titu je štafetu predao Mika Tripalo, tadašnji predsjednik CK Narodne omladine Jugoslavije, a od tada do 1980. organizovan je i čuveni slet na stadionu JNA u Beogradu, gdje je maršalu Jugoslavije uručivana štafeta...
”Mi smo sa štafetom, u skladu sa našim mogućnostima, pošto nam je finansijska situacija teška, obišli pojedine gradove po Crnoj Gori. Nijesmo bili u mogućnosti da budemo u svakom gradu Crne Gore, ali ćemo na putu do Beograda obići pojedine krajeve”, kazao je Strunjaš.
Prema riječima Radislava Stanišića, predsjednika Centralnog komiteta JKPCG, i ovogodišnja štafeta simbolizuje “šest nekadašnjih ravnopravnih republika u zajedničkoj SFRJ, koje su danas razdvojene”.
”Na vrhu je trebalo da bude crvena buktinja, ali je njen plamen ugašen devedesestih godina, kada je na ovim prostorima došlo do rata i kada se u krvi ugasila država koja je mogla danas da bude centar Evrope. Na štafeti je golub mira jer želimo da na Balkanu bude mir, ljubav, sloga, međunacionalna i međuvjerska tolerancija, da poštujemo jedni druge, da naša omladina ne odlazi u inostranstvo da traži koru hljeba”, kazao je Stanišić.
Podsjetio je da je Lige antifašista Jugoistočne Evrope 2012. godine obnovila štafetu mladosti, da su te godine išle dvije štafete koje su obišle Jugoslaviju, a da su od naredne godine išle štafete iz svih bivših republika. Tako će biti i ove godine.
Tomislav Bulajić, predsjednik boračke organizacije Nikšić, jugoslovenska opcija, kazao je da ove godine prvi put zajedno sa komunistima idu za Beograd da odnesu štafetu mladosti.
Štafeta je svake godine bila drugačije dizajnirana, najčešće od drveta i metala. Nakon Titove smrti 1980. godine, štafetu su do 1987, kada je ukinuta, primali predsjednici tadašnjeg Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ).
Rejmonda Brošaj iz Gnjilana je 1987. godine posljednju štafetu, koja je zadnjih sedam godina nošena pod parolom - “I posle Tita, Tito”, uručila Hašimu Redžepiju, tadašnjem predsjedniku SSOJ...
”Socijalističko društvo ne anulira nacionalnosti, njihovo historijsko porijeklo i dostignuća u prošlosti, ali u socijalizmu moraju da nestanu razne nacionalne nesuglasice. Niko nikoga ne sprečava da kaže da je Hrvat, Slovenac, Makedonac, Srbin, Crnogorac ili pripadnik neke druge nacije. Zato ovom prilikom moram da kažem da sam bio iznenađen kada sam čuo da se baš u Beogradu među omladinom vrši anketa o tome koju nacionalnost više voli. Zar samo postavljanje takvog pitanja nije podstrekavanje onoga što je negativno i oživljavanje nečega što je nestvarno? Po mom mišljenju, to je u najmanju ruku besmislica, ako se iza toga ne krije i neka druga namjera”, kazao je Tito 1966. godine.
Više od pola vijeka kasnije, nijesmo odmakli od “prebrojavanja” nacionalnih krvnih zrnaca.
Crvene marame i titovke u Kumrovcu
U Kumrovcu, u hrvatskom Zagorju, za vikend je, povodom 130. godišnjice rođenja Josipa Broza Tita i obilježavanja Dana mladosti, priređena manifestacija “Dan mladosti - radosti”, koja je okupila više hiljada poštovalaca Titovog lika i djela i jugonostalgičara iz bivše Jugoslavije. Ovogodišnje okupljanje organizovali su Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske, Krapinsko-zagorska županija i Opština Kumrovec.
Okupljeni, a među njima je bio i bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, nosili su crvene marame i kape titovke, majice sa likom Josipa Broza, kao i zastave s obilježjima bivših republika i SFRJ.
I ove godine u Beogradu očekuju da će Kuću cvijeća posjetiti na hiljade posjetilaca. Prema evidenciji Muzeja istorije Jugoslavije, čiji je Kuća cvijeća sastavni dio, do sada je Titov grob posjetilo oko 20 miliona ljudi.
Naci-plakat i kapljice krvi nagovijestili krvave godine
Posljednja Štafeta mladosti potiče iz 1987. godine i za nju se vezuje priča koja je donekle nagovijestila buduće događaje. Te godine dizajn štafete i idejno rješenje plakata za Dan mladosti prepušteno je ljubljanskom dizajnerskom studiju Novi kolektivizam.
”Već je i sama štafeta, u obliku građevine na četiri stuba koju je bilo nemoguće nositi, nagovještavala drugačiji pristup, ali skandal je nastao kada je otkriveno da je plakat zapravo neznatno izmijenjena verzija nacističkog plakata iz tridesetih godina. Za potrebe proslave Dana mladosti 1987. godine, naknadno je izrađena nova štafeta, tako da zadovoljava sve standarde manifestacije. Ipak, u njenom izgledu (osam crvenih kapljica krvi) mnogi prepoznaju nagovještaje događaja koji će uslijediti na ovim prostorima devedesetih godina”, stoji u katalogu Muzeja Jugoslavije.
Bonus video:
