Analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici, uočene su brojne nelogičnosti, koje izazivaju sumnju u zakonitost upotrebe tog instituta u Crnoj Gori, poručeno je sa konferencije koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik “Monitor”.
U uvodnom obraćanju, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić kazala je da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo “bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine”.
“Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine”, kazala je Pavličić, dodajući da već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se analizom može utvrditi da li se ovaj institut pravilno koristi u crnogorskom sistemu.
Ona je napomenula da je analiza Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija blaga. “To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice,” kazala je ona.
Istakla je da sa jedne strane vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali sa druge strane, nemamo zadovoljenje pravde.
Pavličić je dodala da se u periodu od početka primjene sporazuma nisu donijele smjernice koje bi bile neophodne svima onima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.
Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić kazala je da su tužioci u gotovo svim tim slučajevima išli “daleko ispod zakonskog minimuma” predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume “ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”.
“Ono što je takođe veoma sporno je što se ovaj institut u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti,” poručila je na konferenciji za novinare Popović Kalezić.
Ona je kazala i da bi naležni trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu.
Novinarka CIN-CG Maja Boričić istakla je da se u velikom broju analiziranih presuda po sporazumu o priznanju krivice ne navode uopšte imena tužilaca.
“To je veoma zabrinjavajuće i trebalo bi vidjeti zašto se to nije radilo”, kazala je Boričić na zajedničkoj konferenciji za novinare.
Među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva, najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). U slučaju podgoričkog VDT-a, sporazum o priznanju krivice u istom vremenskom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48).
Kada su u pitanju sudije Višeg suda u Podgorici koji su usvajali sporazume SDT-a, to je najčešće radio Boris Savić (43), a sporazume VDT-a Predrag Tabaš (140).
Od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1 odsto.
“Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto su ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeni”, kazala je Boričić.
Ona je dodala da je još manji broj odbijenih sporazuma VDT u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu, od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, odnosno 1,4 odsto.
“Međutim, za razliku od SDT, u izvještaju VDT-a imamo obrazloženje zašto su ovi sporazumi odbijeni. Tako je od njih sedam, pet odbijeno zbog odustanka optuženog od sporazuma, dok je jedan odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu,” pojasnila je Boričić.
Na konferenciji je istaknuto i da je SDT od 2016. do 2021. godine sa povratnicima zaključilo 40,6 odsto analiziranih sporazuma, a Više državno tužilaštvo 44 odsto. U istraživanju su uočili i da je veliki broj sporazuma potpisan sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela, te da se čak dešavalo da veću kaznu dobiju neosuđivana lica, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.
“Kada imamo u vidu ove podatke, ali i ono što smo iznijeli u tekstovima da su gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni uslovnim osudama ili nanogicama, a da su pripadnici kriminalnih organizacija redom dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima, možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji,” kazala je Boričić.
Bonus video:
