Vikend volim da završim filmom, pa tako ni prošli nije bio izuzetak. Ovoga puta izbor je pao na Marilyin ha gli occhi neri (2021). Ako te skrolovanje Netflix-a dovede do njega, obrati pažnju na dva detalja u filmu: na „recenzije“ za restoran koji ne postoji, a zahvaljujući kojima se isti taj restoran našao među 100 najboljih u gradu i na način na koji je fotografisana „hrana“ za galeriju na veb-sajtu.
Iako film nije rađen po istinitoj priči, suština nije daleko od stvarnosti – kao i u stvarnom prostoru tako i na internetu svako od nas želi da se prikaže u najboljem svjetlu. Budimo realni, teško da će neko na Instagram Story-ju objaviti selfi sa tek probuđenom, i dalje malo otečenom facom i raščupanom kosom, bez ikakvih filtera i dorada. Mjesto će gotovo uvijek ustupiti fotografiji u nekom reprezentativnijem, fotogeničnom (priznajem, i sama ponekad kažem „instagramičnom“) izdanju.
To je sve u redu, ali gdje je granica?
Ako u polje za pretragu na Instagramu ukucaš #instagramvsreality, može se desiti da te dočeka sadržaj koji će te podsjetiti na neke trenutke iz djetinjstva. Kao na primjer kad u frižideru nađeš kanticu eurokrema, zaplačeš od sreće, a onda je otvoriš i otkriješ da je unutra mast. Ili kad zalaziš u svaki skriveni kutak stana u potrazi za nečim slatkim (što nije jabuka), ugledaš metalnu kutiju keksa, a kad je otvoriš, dočekaju te igle i konac.
Nekada sam na frižider lijepila fotografije Naomi Kembel. Nešto kasnije su to zamijenile YouTube pretrage vježbi Viktorijinih anđela. Sve to ne bih li se bar malo „dovela u red“. Danas, lakše nego ikada prije, svako može imati fotografiju kakvu želi: „ispeglanog“ lica, mišićavog tijela, uprkos nuli dana „staža“ u teretani, nogu na kojima bi pozavidjela i Lepa Brena, zuba „svjetlijih od naše budućnosti“. Ipak, i dalje ne postoji recept za to kako se u jednom trenu (i besplatno) sve to može prenijeti i izvan okvira onlajn svijeta.
I nije to samo slučaj sa osobama. Slično važi i za određena mjesta na planeti. Tako možeš vidjeti da postoji pink jezero, koje u stvarnosti nije uvijek tako intenzivne boje, ali ga za potrebe Instagrama svako takvim može napraviti. Kad pogledaš fotografije, vidiš video-magiju na djelu i pročitaš opis, obrati pažnju i na fotografije ove lokacije na Baliju. Djeluje kao hram na ogromnoj vodenoj površini, koja u stvarnosti ne postoji. Zapravo, „postoji“ za sve koji su spremni da plate ulaz, čekaju u redu i onda plate fotografa koji će, uz pomoć ogledala, napraviti ovo savršenstvo.
Kako sve to utiče na nas?
Bez obzira na to da li je u pitanju osoba ili mjesto, svakome se desilo da bude svjedok toga kako je nešto uživo potpuno drugačije od onoga na internetu. Nakon početnog razočaranja, obično i zaboravimo na to. Međutim, šta je sa svim tim momentima koji prethode susretu sa realnošću i kada mišljenje formiramo samo na osnovu onoga što je plasirano onlajn?
Kada ugledamo sve te „utegnute“ fotografije, nekada je i nama odraslima teško da odolimo, pa počnemo da se upoređujemo. U tom začaranom krugu dešava se da pred sebe postavimo nerealne izazove i vodimo se standardima ljepote i sreće koja se plasira.
Nije isključeno da zbog toga postanemo nesigurni, imamo manjak samopouzdanja i osjećamo se nedovoljno lijepo/pametno/uspješno, pa čak i da dođe do stanja depresije i anksioznosti. Sada samo zamisli kako to može uticati na najmlađe, koji su po prirodi osjetljiviji od odraslog svijeta i koji i dalje nemaju potpuno izgrađenu svijest o onlajn svijetu i tome šta je stvarno, a šta ne.
Šta možemo uraditi da to ne postane naša stvarnost?
Za početak, prisjeti se fenomena lažnih vijesti i kako one nastaju. Znanje podijeli sa najmlađima iz svog okruženja. Objasni im: ako je neko mogao napraviti toliko uvjerljiv lažni video da izgleda kao da poznata ličnost izgovara nevjerovatne stvari, još lakše će bilo ko danas napraviti savršeno isfotošopiranu fotografiju.
Negdje sam pročitala kako se procjenjuje da ćemo u 2022. godini provoditi i do devet i po sati sa digitalnim medijima. Baš zato je opcija „razgovaraj sa najmlađima“ (naročito na temu mentalnog zdravlja) iz raja izašla. Isto važi i za mogućnost da sami sebi, ali i djeci, ograničimo vrijeme provedeno na društvenim mrežama i internetu generalno. U tome mogu biti od pomoći neke od aplikacija za roditeljski nadzor.
Za kraj, sve što ti mogu reći jeste da će internet uvijek imati svoje dobre i loše strane. To je nešto što svi znamo. Ipak, tu je i jedna stvar koja se nikad neće promijeniti. Ukoliko smo pažljivi i koristimo ga na pravi način, Internet će nam uvijek donijeti više koristi nego štete. Zato je jako bitno da budemo umjereni i što iskreniji možemo, ali i da ne vjerujemo svemu što vidimo na društvenim mrežama.
